T
radicija u Gospi razlikuje djevičanstvo prije rođenja, tijekom rođenja i nakon rođenja Kristova (ante partum, in partu, et post partum). Predočeno pitanje se odnosi na drugi vidik: djevičanstvo in partu. Je li Isusovo rođenje ostavilo Djevičino tijelo netaknutim? Odnosno, je li Majka Božja svijetu podarila svoga Sina bez povrede djevičanskoga pečata? Crkveni oci snažno potvrđuju ovu istinu. „Želiš li znati kako je rođen od Djevice i kako je Njegova majka ostala djevica nakon rođenja? Isus je ušao dok su vrata bila zatvorena.” Ovo je dvostruko upućivanje na uskrsloga Spasitelja u Cenakulu nakon njegova uskrsnuća, „vrata su bila zatvorena” (Iv 20, 18. 26). (Sv. Hilarije, Propovijed o sv. Ivanu).
Sv. Bernard je to opisao lijepom slikom: „Ime Marija, što znači zvijezda mora, doista se veoma pravedno uspoređuje sa zvijezdom, jer kao što zvijezda zrači zrake iznutra bez ikakvih promjena, tako i Djevica rađa sina bez štete za njeno djevičanstvo.” (Druga propovijed o Evanđelju o Navještenju).
Uistinu, liturgija u predslovlju Blažene Djevice izriče: „Ona je osjenjena Duhom Svetim začela jedinorođenoga Sina tvoga i sačuvavši slavu djevičanstva prosula svijetom vječno svjetlo, Isusa Krista Gospodina našega.”
Papa sv. Lav to naučava u svojemu Pismu Flavijanu: „On je bio začet od Duha Svetoga u krilu svoje Majke Djevice, koja ga je rodila bez gubitka djevičanstva, kao što ga je i začela bez njegova gubitka.” Dz. 291.
Isti papa objašnjava ovu misao u svomu Pismu (br. 35) Julijanu, biskupu Kosa: „Jer iako Gospodinovo rođenje po tijelu ima određene karakteristike u kojima nadilazi uobičajene početke čovjekova bića i zato što je samo On začet i rođen bez požude (po Duhu Svetomu) od čiste Djevice, i zato što je On tako rođen iz krila Njegove majke da Ga je njezina plodnost rodila bez gubitka djevičanstva.”
Stoga je de fide da je Majka Božja djevica in partu.
Postoji velika prikladnost za ovo djevičanstvo in partu:
Sv. Toma izlaže ovu prikladnost u svojoj Summi Theologiae (III, 28, 2):
- Prvo, zato što je to bilo u skladu sa svojstvom Onoga o čijemu se rođenju radi, jer On je Riječ Božja. Jer riječ nije samo začeta u umu bez pokvarenosti, nego također proizlazi iz uma bez iskvarenosti. Stoga, da bi se pokazalo da je to tijelo tijelo same Riječi Božje, bilo je prikladno da se rodi od djevice nepovrijeđeno.
Sv. Toma ovdje navodi propovijed s Koncila u Efezu: „Koja god rađa samo tijelo, prestaje biti djevica. Ali budući da je rodila Riječ koja je postala tijelom, Bog je sačuvao njezino djevičanstvo kako bi očitovao Svoju Riječ, Riječ kojom se tako očitovao: jer niti naša riječ, kada je izrečena, ne kvari um; niti Bog, supstancijalna Riječ, koja se udostojila biti rođena, ne uništava djevičanstvo.”
- Ne bi bilo ispravno da Onaj koji je došao iscijeliti pokvarenost svojim dolaskom naruši cjelovitost.
- Bilo je prikladno da Onaj koji nam je zapovjedio da poštujemo oca i majku Svojim rođenjem ne umanji čast Svojoj Majci.
Oci uspoređuju ovo čudo s čudom Uskrsnuća i Njegovim pojavljivanjima u Cenakulu. Marijino krilo uspoređuje se s istočnim vratima Ezekielova hrama, zapečaćenima jednom zauvijek, jer je Gospodin prošao kroz njih; i s kamenom na grobu iz kojega je izašao Spasitelj.
Zato je Kristovo rođenje proteklo u radosti, bez ikakve, inače uobičajene, popratne boli za ženu koja rađa, budući da je presuda koju je Bog izrekao u Edenskomu vrtu, presuda koja ne pogađa Mariju.
Izvor: fsspx.news
