K
rist je posrednik između Boga i čovjeka. Ova služba posrednika sastoji se u ujedinjavanju dviju krajnosti između kojih se nalazi. Da bi to učinio, posrednik mora imati određeno sjedinjenje s dvije krajnosti, ali i biti različit od krajnosti koje su ujedinjene.Posrednik obavlja svoju dužnost prenoseći jednoj krajnosti ono što pripada drugoj: dakle uzlazno posredovanje od čovjeka do Boga, a silazno posredovanje od Boga do čovjeka.
Kristu pripada biti posrednik između Boga i čovjeka, ali mogu postojati i sekundarni posrednici:
-- bilo na raspoloživi način, pripremajući čovjeka da se obrati Kristu;
– ili na ministerijalni način, kao instrument komunikacije onoga što Bog želi: ovo je sama definicija svećenika.
Učiteljstvo, oci i naučitelji potvrđuju činjenicu posredovanja
S tim u vezi Lav XIII. je napisao u enciklici Octobri mense: „Ništa nam nije dano osim po Mariji, jer je Bog to tako učinio.”
Sveti Pio X. rekao je o Mariji u Ad diem illum, da će ona „biti najmoćnija posrednica i zagovornica cijeloga svijeta sa svojim božanskim Sinom”, što seže do bule Ineffabilis Pija IX.
Konačno 1921. godine Benedikt XV. ustanovio je svetkovinu Marije Posrednice svih milosti.
Mnogi crkveni oci spominju Marijino posredništvo. Sveti Grgur Nazijanski († 390.) je rekao: „Znamo da nam je božanska milost dana preko tvoje posrednice.” Sv. Efrem († 373.), veliki marijanski naučitelj, hvalio ju je: „Zdravo, izvrsna Posrednice između Boga i čovjeka.” Sveti Venancije Fortunatus († 609.), rekao je u Ave Maris Stella: „Prosi sve milosti za nas.”
Sveti Modest Jeruzalemski († 634.) je pak izjavio: „Ona dijeli čovječanstvu nebeske darove.” Sv. German Carigradski († 733.): „Bila je posrednica najprije po svojemu nadnaravnomu porodu, a sada i po intervenciji svoje majčinske zaštite.”
Srednjevjekovni naučitelji također su naučavali ovu istinu: sveti Bernard, sveti Albert Veliki, sveti Bonaventura i drugi. Koristili su slike vodovoda i vrata, gdje je Isus glava Crkve. Sve milosti prolaze kroz Mariju. Sveti Bonaventura precizira da Marija prenosi milost, „ne po načelu, nego na način zasluga”, „ne ulijevanjem, nego po molbi”.
Sveti Robert Bellarmin i sveti Franjo Saleški podržali su Marijino posredovanje protiv protestanata. I sve do 20. stoljeća bilo je to jednodušno stajalište papa, biskupa, teologa i propovjednika. Između dva rata kardinal Mercier pokrenuo je peticiju koju je potpisalo više od 500 prelata kako bi od Rima zatražio svečanu definiciju Marijina posredovanja.
Teologija pokazuje mogućnost ovoga posredovanja
Majka Božja sjedinjena je s Bogom kroz samo svoje božansko majčinstvo, po srodnostima koje iz toga proizlaze i po svojoj svetosti koja osigurava da ništa u njoj nije nemilo Bogu. Osim toga ona je po svojoj ljudskoj naravi sjedinjena s čovjekom te je, kao i oni, i ona otkupljena, makar na vrlo poseban način.
Ali treba dodati da se Marija razlikuje od Boga po tomu što je stvorenje; isto tako, ona se razlikuje od ljudi po svojoj istaknutoj svetosti i svojemu jedinstvenomu mjestu u Otkupljenju jer je sudjelovala u činu otkupljenja sa svojim božanskim Sinom.
Konačno, ona je otada u stanju blaženstva, na Nebu, što razlikuje ljude koji su ovdje dolje hodočasnici, one koji se nazivaju „viatoriancima” (via = put).
Stoga je moguće da je Marija sekundarna posrednica između Boga i čovjeka.
