Slipper Chapel
S
vetište Walsingham jedno je od najstarijih mjesta u Engleskoj posvećeno Majci Božjoj. Doživjelo je promjene, ali je kroz proteklo stoljeće steklo prekrasnu snagu i veliki utjecaj. Povijest svetišta
Oko 1061. godine u Walsinghamu je živjela pobožna udovica, gospođa Richeldis, koja je veoma štovala Blaženu Djevicu i htjela joj služiti. Kao odgovor na njezinu molitvu, Djevica joj je tri puta pokazala Kuću Navještenja i zamolila ju je da izgradi njezinu repliku na svom imanju u Walsinghamu.
Gospođa Richeldis požurila je izvršiti njezine upute i izgraditi kuću sličnu njezinom viđenju. Koliko god bi se trudili, nakon postavljanja temelja radnici nisu mogli učiniti ništa da bi temelji odgovarali kući. Od jutra do sumraka izvršenje zadaće nije se pomaklo naprijed, tako da su na kraju otišli kući.
Gospođa Richeldis provela je cijelu noć u molitvi. I kao odgovor anđeli su došli i završili posao. Izrada je bila daleko bolja od majstorske. Rezultat vizije, novi Nazaret, najpoznatije svetište u Engleskoj prije reformacije, postavljen je u udaljenom kutu Norfolka.
Kasnije je sin utemeljiteljice, Sir Geoffrey de Favarches, prije odlaska u Jeruzalem darovao zemljište za uzdržavanje kapele i osnivanje samostana.
Engleski Nazaret
Walsingham je brzo stekao veliku reputaciju svetoga mjesta gdje su uslišavane molitve i liječene bolesti. Hodočasnike je dočekivao drevni drveni kip Djevice Marije s malim Isusom. Godine 1281. Eduard I. hodočastio je u znak zahvalnosti za čudo koje je učinila Gospa od Walsinghama.
U ovo su svetište između 1061. i 1538. stigle stotine tisuća hodočasnika iz cijele Europe. Cesta do Walsinghama bila je obrubljena hodočasničkim kapelicama. Mliječna staza je preimenovana u Walsinghamski put, pokazujući preko neba put do engleskog Nazareta u Svetoj zemlji Walsingham.
Uništenje svetišta
Kanonici od Walsinghama potpisali su 18. rujna 1534. Akt o kraljevoj supremaciji, a u lipnju 1538. kip Gospe od Walsinghama odvučen je u London na spaljivanje. 4. kolovoza 1538. samostan je konfisciran, a Sveta Kuća srušena. Ali to nije spriječilo Djevicu Mariju da nastavi s naklonošću svojim štovateljima.
Tri stoljeća Walsingham je spavao. Uzastopni naraštaji uzimali su kamenje iz crkve za gradnju svojih kuća. Ne treba se čuditi što su u doba nevjere prilike trebale biti takve.
„Kada se Engleska vrati u Walsingham, Djevica će se vratiti u Englesku”
U posljednjemu desetljeću 19. stoljeća gospođa Charlotte Boyd, anglikanka, smjestila je neke anglikanske sestre u malu kapelicu iz 14. stoljeća na periferiji Walsinghama. Bila je to posljednja kapelica na putu hodočasnika, tradicionalno poznata kao „Slipper Chapel”.
Gospođa Boyd odlučila je kupiti kapelicu, ali prije nego što je dovršila kupnju, dobila je dar vjere i primljena je u Crkvu. U međuvremenu je pobožnost prema Gospi pod njezinim walsinghamskim nazivom već oživjela u katoličkoj crkvi najbližoj Walsinghamu, St. Mary's, King's Lynn, kojoj je župa Walsingham tada pripadala.
Godine 1897. vjernici su, predvođeni dvojicom svećenika hodočastili u Slipper Chapel, čime je nastavljeno hodočašće prekinuto još od 16. stoljeća. Gospođa Boyd darovala je kapelicu benediktincima iz Downsidea.
Dana 19. kolovoza 1934., 400 godina nakon nacionalnoga otpada, kardinal Francis Bourne, nadbiskup Westminstera, i mnogi članovi hijerarhije Engleske i Walesa, predvodili su veliko hodočašće zadovoljštine okupivši više od 12 000 hodočasnika u Walsinghamu, u obnovljenomu Svetištu u Slipper Chapel.
Dana 2. srpnja 1950. privremena crkva u čast Navještenja službeno je otvorena u Walsinghamu kako bi služila hodočasnicima, sve do dana kada će mnoga hodočašća zadovoljštine uroditi plodom i Engleska izvršiti naknadu ponovnom izgradnjom i obnavljanjem Svete Kuće Navještenja Gospi.
Možda je najveći dan koji je ikada viđen u Walsinghamu bio blagdan Uznesenja 1954., kada je apostolski delegat u ime Svetoga Oca, prema riječima biskupa Parkera, „vratio na čelo naše nacionalne Gospe krunu koju joj je ukrao Henrik VIII.” Ovu veličanstvenu svečanost marijanske godine pozdravilo je više od 15 000 hodočasnika koji su stajali usred ruševina drevnoga samostana.
