Christus Rex

Kako su cjepiva protiv COVID-19 povezana s pobačajem?


U
Sjedinjenim Američkim Državama je uporaba ljudskih fetalnih stanica u farmaceutskom sektoru, ali i u kozmetičkim i drugim industrijskim granama, tema o kojoj organizacije za zaštitu života desetljećima raspravljaju i osuđuju je u javnosti. Međutim, u zemljama njemačkog govornog područja ta je agenda čak i među medicinskim stručnjacima jedva poznata i samo mali broj ima saznanja o okolnostima pod kojima se dobivaju fetalne stanice potrebne za proizvodnju cjepiva u staničnim linijama. Mnogi vjeruju da je pobačaj doduše zlo, ali ako su se pobačaji već dogodili, mrtvi fetus bi se mogao koristiti za istraživanje. Međutim, malo ljudi zna da se pobačaji potrebni za proizvodnju stanica za stanične kulture moraju odvijati ciljano i planirano, da trudnoća mora imati određeno trajanje, da se prekid ove trudnoće u mnogim slučajevima odvija carskim rezom i da srce embrija često još uvijek kuca kad stigne u laboratorij za uklanjanje organa. Ovakve informacije mediji ne predstavljaju i ne mogu se pronaći na Googleu, takve uznemirujuće činjenice često se drže podalje od društva.

Bilo bi poželjno da trenutna rasprava o cijepljenju protiv COVID-19 razotkrije pozadinu dobivanja fetalnih organa, pogotovo jer su u SVIM trenutno dostupnim cjepivima u nekom trenutku  i / ili u istraživanju, razvoju, proizvodnji ili ispitivanju korištene stanične linije fetusa.

Počelo je prije 85 godina

Eksperimenti s kulturama ljudskog fetalnog tkiva započeli su već 1930-ih. Pokretačka snaga bila je tada potraga za cjepivom protiv dječje paralize, koje se konačno pojavilo na tržištu krajem 1950-ih. U medicinskom članku iz 1936. godine čitamo: „Novi pristup postignut je uporabom 3-4 mjeseca starih ljudskih embrija dobivenih sterilnim carskim rezom“ [1]. 1952. godine čitamo u medicinskom časopisu o proizvodnji kulture tkiva: „Ljudske embrije između dva i pol do pet mjeseci trudnoće preuzeo je ginekološki odjel Opće bolnice u... Stavljeni su u sterilnu posudu i odmah odneseni u laboratorij za viruse u susjednu dječju bolnicu. Mrtvi uzorci nisu korišteni, a nekim embrijima je još uvijek kucalo srce kad su stigli u laboratorij za viruse“ [2]. Drugi rad iste godine navodi: „Ljudsko embrionalno tkivo: ovaj je materijal korišten u većini pokusa. Dobiven je carskim rezom u sterilnim uvjetima. Korišteni su embriji između 12. i 18. tjedna trudnoće“ [3]. Konačno, 1970-ih godina provedeno je istraživanje cjepiva protiv rubeole. 1972. godine čitamo u najuglednijem svjetskom medicinskom časopisu New England Journal of Medicine da su pobačaji izvedeni planirano i ciljano kako bi se dobilo fetalno tkivo za istraživanje nakon što su žene dale svoj pristanak. Većina trudnoća prekinuta je carskim rezom [4].

Desetljećima kasnije, 2018. godine, jedan od najpoznatijih istraživača cjepiva u Sjedinjenim Državama, dr. Stanley Plotkin, suočen na sudu s jednom vlastitom studijom, priznao je da je ranih 1970-ih za to jedno istraživanje koristio 76 zametaka koje je ispitivao za cjepivo protiv rubeole. Također navodi da su svi embriji koji su korišteni u tu svrhu pobačeni tek nakon trećega mjeseca jer se za studije cjepiva mogu koristiti samo potpuno razvijeni organi iz zdravih embrija [5].

Hrabri znanstvenici i zaštitnici života svjedoče

Nakon toga su reference o vrsti dobivanja fetalnih organa u specijalističkoj literaturi postale također rijetke, s jedne strane jer se pretpostavljalo da se u stručnim krugovima to zna, a s druge strane, da se mnogi od tih procesa odvijaju u sivom pravnom području kao rezultat novo donesenih zakona posljednjih desetljeća. Danas naše znanje o toj pozadini dugujemo nekolicini hrabrih ljudi iz područja znanosti i zaštite života koji javno svjedoče da se za pristup fetalnim organima za istraživanje i proizvodnju medicinskih proizvoda sada koriste iste metode kao 1930-ih, 50-ih i 70-ih. Logična činjenica, jer ljudske stanice, uključujući fetalne stanice, mogu preživjeti samo kratko vrijeme ako se prekine opskrba krvi kisikom. Svaka minuta nedostatka kisika dovodi do smrti staničnih struktura. To potvrđuje i dr. C. Ward Kisher, profesor ljudske embriologije, s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Tucson, Arizona, vodeći američki specijalist za embriologiju, u intervjuu za Američku ligu za život 2002. godine: „Da bi se sačuvalo 95% embrionalnih stanica, živo tkivo se mora ukloniti u roku od 5 minuta. Nakon sat vremena stanice bi bile beskorisne jer bi propale“ [6].

Profesor Gonzalo Herranz Rodrígue predavao je histologiju i embriologiju, kao i medicinsku etiku na Sveučilištu Navarra u Španjolskoj te je bio njegov prorektor (1974.-1978.) i dekan Medicinskog fakulteta (1978.-1981). Nesumnjivo je bio stručnjak za prenatalni ljudski razvoj. Također je djelovao kao potpredsjednik Etičkog odbora stalnoga odbora liječnika Europske zajednice (1986.-1988.). Izjavio je sljedeće: „Ni embriji od spontanih pobačaja, ni oni dobiveni vaginalnim pobačajima ne mogu se upotrijebiti za dobivanje embrionalnih stanica: u oba slučaja je embrij kontaminiran mikroorganizmima. Ispravan način je carski rez ili uklanjanje maternice. To je jedini način da se zajamči bakteriološka sterilnost. U svakom slučaju, da bi se dobile embrionalne stanice treba izvršiti planirani pobačaj, gdje se odabire embrija i secira ga se dok je još živ kako bi se uklonilo tkivo koje treba unijeti u medij za kulturu“ [7].

Talijanski patolog i mikrobiolog, profesor Pietro Croce, koji je u međuvremenu preminuo, također je jedan od onih koji se nisu bojali da svojim znanjem izađu u javnost. U svojoj knjizi „Tierversuch oder Wissenschaft – ein Wahl“, objavljenoj 1988. godine, on piše: „Postoje klinike specijalizirane za pobačaj. Žene koje traže pobačaj uvjeravane su pomoću vještih nagovarača da bi trebale nastaviti trudnoću što je duže moguće. (Što je zametak zreliji, to će postići veću cijenu.) U dogovoreno vrijeme zametak će biti uklonjen carskim rezom. Budući da se u mnogim slučajevima to događa u dvadeset i osmom tjednu (tj. između šest i sedam mjeseci), više se ne može govoriti o zametku, već o djetetu koje vrišti i opire se [8]. U knjizi imunologa dr. Petera McCullougha „Fetus kao donor za transplantaciju – znanstvena, socijalna i etička perspektiva“, također objavljenoj 1988., autor između ostaloga izvještava o metodama prikupljanja fetalnoga tkiva u Švedskoj i potvrđuje da se pobačaji uglavnom rade carskim rezom kako bi se očuvala kvaliteta fetalnih stanica.

Pokojni američki benediktinski pater Paul Benno Marx, osnivač Human Life International, u jednoj od svojih knjiga citira liječnika koji izvještava o eksperimentima koje je osobno doživio u poznatom švedskom institutu 1970-ih i 1980-ih, a svi su bili izvedeni u ime znanosti: „Provedeni su pokusi na pobačenim živim bebama kojima čak nije dana ni milost anestezije dok su se grčile i plakale od boli. Kad se više nisu mogle koristiti, ubijalo ih se i odlagalo kao smeće“ [9].

Nezakonita trgovina organima iz ljudskih zametaka

Prije jedne i pol godine su mediji u SAD-u izvijestili o sudskom ročištu u San Franciscu u Kaliforniji: Planned Parenthood (prema Wikipediji organizaciji koja nudi „medicinske usluge, posebno u području seksualne medicine, ginekologije i planiranja obitelji“ u preko 650 klinika u SAD-u) gdje se vodila parnica protiv zagovornika života Davida Daleidena i Sandre Merrit zbog tajnih videozapisa na kojima čelnici ove organizacije izvještavaju da se metode pobačaja mijenjaju kako bi se dobio još uvijek netaknuti i živi zametak. Priznalo se i da je Planned Parenthood „uključen u nezakonitu trgovinu embrionalnih organa“. U Sjedinjenim Državama savezni zakon regulira kupnju i prihvaćanje ljudskog fetalnog tkiva u istraživačke svrhe [10].

Liječnik za pobačaje, dr. Forrest Smith, koji je u cijelom svom profesionalnom životu izveo 50 000 pobačaja i koji kaže da „o industriji pobačaja zna više nego što će većina ljudi ikad znati“, izjavio je u raspravi na sudu da za njega nema sumnje da je podosta djece još uvijek živo u vrijeme rađanja. Također je rekao da dvojica aktivista nisu otkrili ni pola istine jer je ona puno gora.

Kao posljednji primjer nezakonite trgovine fetalnim organima treba spomenuti sljedeći slučaj: američka zaklada Judicial Watch pokrenula je 2018. tužbu zbog trgovine fetalnim organima. Kao rezultat toga morala je FDA (Food and Drug Administration) sudu, a time i tužitelju, predati svu korespondenciju oko osam ugovora između FDA i jednoga biotehnološkoga instituta (Advanced Bioscience Resources), vrijednih gotovo 100 000 $. Predmet ovih ugovora su ljudski zametci od pobačaja između 16. i 24. tjedna trudnoće. Organi su trebali biti „svježi i nikako smrznuti“ te su trebali služiti za istraživanje na tzv. „humaniziranim miševima“. Organi su se nudili po fiksnim cijenama. Humanizirani miševi nastaju kirurškim ugrađivanjem ljudskog tkiva u miševe. Da bi se humanizacija pravilno odvila, fetalno tkivo mora imati niz posebnih svojstava. Humanizirani miševi služe između ostalog istraživanju cjepiva. Budući da prosječni životni vijek takvoga miša iznosi samo osam mjeseci, modeli ovoga pokusa na životinjama moraju se neprestano stvarati, što vodi do stalne potrebe za fetalnim tkivom [11].

Kod svih trenutno dostupnih cjepiva koriste se fetalne stanice

I na kraju, još nekoliko objašnjenja o četiri cjepiva koja su trenutno dobila odobrenje za tržište u Europskoj uniji: dva mRNA cjepiva iz Pfizer / Biontecha i Moderna koriste stanice iz stanične linije HEK 293 za ispitivanje svojih proizvoda, a do koje mjere se koriste i u preliminarnim istraživanjima, kako pokazuju neki izvori [12], nije moguće provjeriti.. U svakom slučaju, za neposredni postupak proizvodnje ne koriste se fetalne stanice. Nasuprot tome, AstraZeneca i Johnson & Johnson koriste izravno fetalne stanične linije i u proizvodnom procesu, t. j. HEK 293 u slučaju AstraZenece i PER-C6 u slučaju Johnson & Johnsona, što znači da se u cjepivu nalaze fragmenti DNA ljudskoga bića. HEK 293 znači „ljudski embrionalni bubreg“ te je ova stanična linija proizvedena od bubrežnih stanica djeteta koje je vjerojatno pobačeno 1972. godine. O istoj godini čitali smo u medicinskome članku o razvoju cjepiva protiv rubeole, tako da vjerojatno znamo za uvjete ovog pobačaja, ali dokumenata o njemu više nema. PER. C6 potječe od pobačaja 1985. godine, stanična linija sastavljena je od mrežnica stanica ljudskoga fetusa. Nakon ovih izlaganja moramo doći do zaključka da se uporaba staničnih linija u proizvodnji cjepiva ne može promatrati odvojeno od nezakonitih makinacija s fetalnim organima. Uistinu je nevažno u kojemu je procesu razvoja cjepiva korištena embrionalna stanična linija, bilo u proizvodnji ili u ispitivanju, zaključak je u ovom slučaju uvijek: bez staničnih linija nema takvoga cjepiva!

Dopustite mi da pred kraj iznesem jedno osobno opažanje: zbog svoga medicinskoga znanja o trenutku nastanka ljudskoga života i s obzirom na svoju savjest kao vjerna katolkinja, ne mogu prihvatiti takvo cjepivo. Vidim ovdje dvostruko kršenje božanskoga poretka stvaranja, s jedne strane kroz čovjekovu drzovitost da odlučuje o smrti i životu. Nisam doduše sama kriva za pobačaj, ali mogu li od toga imati koristi (= zdravlje)? Ne bi li me to učinilo neizravnim zagovornikom pobačaja? A s druge bih strane, prihvaćajući takvo cijepljenje, prešutno podržala trajnu trgovinu fetalnim organima koja je rezultat pobačaja jer: bez potražnje nema ponude!

Na kraju bih željela istaknuti da ima još teških prigovora s medicinske strane na trenutno dostupna cjepiva, a ovdje sam se namjerno ograničila na upotrebu fetalnih stanica. Očekuje se da će ove jeseni na tržište doći cjepiva protiv COVID-19 koja su proizvedena na provjereni način, bez upotrebe fetalnih staničnih linija, koja se, iako se proizvode na uobičajeni način, dulje testiraju u kliničkim ispitivanjima od onih cjepiva koja se temelje na potpuno novom konceptu. Do sada pandemija nije bila toliko opasna da se nije moglo čekati takvo cjepivo.

Kao kršćani također znamo: naš život je u Božjim rukama u svakome trenutku našega života!

dr. Eva-Maria Hobiger

Izvor: fsspx.at

[1] Cultivation of Poliomyelitis Virus in vitro in Human Embyonic Nervous Tissue, Albert B. Sabin und Peter K. Olitsky, Laboratories of the Rockefeller Institute for Medical Research, New York, Proc Soc Exp Biol Med 1936, 34: 357-359.
[2] Cultivation of Poliomyelitis Virus in tissue Culture (Growth of the Lansing strain in human embryonic tissue), Joan C. Thicke et al, Canadian Journal of Medical Sciences
[3] Studies on the cultivation of Poliomyelitis viruses in tissue cultures, Thomas H. Weller et al., J Immunol 1952, 69:645-671, The Journal of Immunology.
[4] Isolation of attenuated Rubella-vaccine virus from human products of conception and uterine cervix, 1972, Anti Vaheri et al., New England Journal of Medicine Vol. 286, No. 20, str. 1071.
[5] https://www.youtube.com/watch?v=y0yK4l – V9u_4
[6] American Life League (Personal Interview 7-02, ALL Conference), 2002.
[7] Vivisection or Science – a choice to make, Fetal Experimentation-Over the top; 1. dio, str. 86. CIVIS, 1991, Hans Ruesch Foundation; docent Pietro Croce, mikrobiolog und patobiologijski anatom, Milan.
[8] Isto, str. 85.
[9] Father Paul Marx, OSB, Confessions of a Pro-Life Missionary, Human Life International, Front Royal, VA, https:// cogforlife.org/wp-content/uploads/Forsa - king-God-For-the-Sake-of-Science-Ger – man-Translation.pdf
[10] https://www.washingtonexaminer.com/ opinion/no-question-its-alive-in-a-cali - fornia-courtroom-an-abortionist-expo - ses-planned-parenthoods-deceit; https:// www.nationalreview.com/news/aborti - onist-testifies-at-fetal-parts-hearing-so – me-of-these-fetuses-were-live-births
[11]  https://www.judicialwatch.org/press-relea - ses/fda-humanized-mice/
[12]  https://cogforlife.org/guidance

Arhiva bloga

Časopis: