Christus Rex

Je li Dokument o ljudskome bratstvu zamagljivanje očiju?



Sadržaj ovoga dokumenta s katoličkoga gledišta predstavlja ozbiljan problem. Iako to nije nauk Učiteljstva, tj. ono što papa naučava kao vrhovni pastir, dokument sadrži izraze koje katolička vjera ne može prihvatiti. Pogledajte naš članak ,,Od utopije do krivovjerja.

A i s muslimanskog stajališta je također jasno da veliki broj sljedbenika Muhameda ne može prihvatiti ovaj tekst.

Tko je Ahmed el-Tayeb?

Važno je prije svega shvatiti da veliki imam Al-Azhara, koji je potpisao dokument s papom Franjom, ne predstavlja mnogo za islam. On je zaposlenik egipatske vlade, vlada ga je imenovala i dužan je slijediti određenu vladinu politiku. On nije čak jednoglasno prihvaćen ni na sveučilištu kojim upravlja, a još manje u muslimanskome svijetu.

Ne smijemo zaboraviti da jedan čovjek ne predstavlja islam na način na koji papa predstavlja Katoličku Crkvu. Štoviše, islam je podijeljen na mnoge različite grane – najvažniji su šiiti i suniti – škole, tendencije ili tumačenja. Dokument potpisan 4. veljače 2019. dakle zapravo samo predstavlja stajalište čovjeka koji ga je potpisao i njegovih bliskih sljedbenika.

A ruke su mu vezane. Ne može si priuštiti ustupke u određenim točkama, koje bi na nj privukle gnjev njegovih vjernika.

Granice teksta namijenjenoga zapadnome svijetu

Nekoliko primjera iz teksta bit će za to dovoljno.

Zaborav sinagoga

,,Zaštita mjesta bogoslužja – hramova, crkava, džamija – je dužnost koju religije jamče. Pojam ,,hramovi može se primijeniti na protestantsko ili čak pogansko mjesto bogoslužja, kao što su budizam ili šintoizam. Ali ona se obično ne primjenjuju na sinagogu... Ova riječ neobično nedostaje u dokumentu i to iz dobroga razloga: vrlo malo muslimana bi je na tome mjestu toleriralo.

Obljetnica smrti nadbiskupa Marcela Lefebvrea


U ovome času preklinjemo Rim i biskupe: odrecite se zlokobnog ekumenizma, laiciziranja države i protestantiziranja božanskoga kulta; vratite se zdravoj Tradiciji Crkve! Pa makar s tisuću dekreta i ekskomunikacija zapečatili grob koji ste iskopali istinskoj svetoj Misi, katekizmu Tridentskoga sabora i sveopćem kraljevanju Isusa Krista: život će ipak uskrsnuti, čak i iz zatvorenog groba. „Jeruzaleme, Jeruzaleme, obrati se Gospodinu, Bogu svome!“

Bitan znak za takvu svijest i povratak mogao bi biti da se nakon zatvaranja groba nadbiskupa Lefebvrea službeno otvori informativni postupak za utvrđivanje herojskog stupnja krjeposti ovoga čovjeka. Mi, njegovi sinovi, povlašteni smo svjedoci ovih njegovih krjeposti, snage njegove vjere i njegove goruće ljubavi prema Bogu i bližnjemu, njegove predanosti volji Božjoj, njegove poniznosti i blagosti, njegova molitvenoga života i poklonstvenoga duha, njegove mržnje prema grijehu i njegova zaziranja od zablude i laži. Nitko mu se nije približio, a da nije bolji od njega otišao. Zračio je svetost i služeći joj kao sredstvo, stvarao ju je u svojemu okružju.


Iz propovijedi Generalnog poglavara p. Franza Schmidbergera prigodom ukopa nadbiskupa Marcela Lefebvrea (29. 11. 1905. – 25. 3. 1991.), 2. travnja 1991. godine u Ecôneu.

Obzir prema istini



Urušavanje zgrade sagrađene na laži

Bog nas obvezuje na bezuvjetnu istinitost. On je istina, svjetlo u kojem nema tame. Kao njegova djeca, koja sjaje ovim svjetlom, trebamo poštovati i ljubiti istinu, u njoj i od nje živjeti. Nikada nije dopušteno iskriviti istinu, čak i ako se time namjerava činiti dobro ili spriječiti zlo. Lažljivac uvijek nanosi štetu: on šteti vlastitoj duši i šteti bližnjemu. Jer on napada temelj ljudskoga društva: istinitost. Kako sv. Toma Akvinski jasno tumači: zajednica ne može opstati na duge staze, ako ljudi ne mogu vjerovati jedni drugima, kao onima koji jasno očituju istinu.

Prosvjetiteljska ,,etika istine

Voltaire, jedan od otaca današnje sve dominantnije ideologije liberalizma, imao je drugačije mišljenje o tome. U svom pismu od 21. listopada 1736. napisao je Thierotu: ,,Laž je porok samo onda ako izaziva zlo; ona je velika vrlina ako uzrokuje dobro. Upravo on je također savjetovao svoje drugove u borbi protiv Crkve: ,,Braćo, samo lažite, i to vrlo drsko. Od toga će uvijek nešto ostati.

Očito je da Voltaire danas ima mnogo vjernih učenika, osobito u medijskom prostoru i politici. Već je duže vrijeme u optjecaju pojam ,,lažljivi tisak, koji se stavio u službu političke korektnosti i lijevo-liberalnoga mainstreama. Nedavno je dobio impresivnu potvrdu. Časopis Der Spiegel je doživio kolaps svoje dugogodišnje gajene fasade visokog moralnog integriteta u trenutku kada je njegova nagrađivana zvijezda, novinar Claas Relotius, bio razotkriven kao kronični lažljivac.

Izmišljena izvješća

On je godinama ne samo za Spiegel, već i za brojne ,,kvalitetne medije“, pisao izmišljena ili krivotvorena izvješća, iako su njegove prijevare zapravo bile poznate. Međutim, čini se da je skandal s Relotiusom samo vrh ledenoga brijega. U međuvremenu su otkriveni slični izmišljeni izvještaji već od šezdesetih godina. Bivši volonter Spiegela Thomas Knüwer na svom blogu dolazi do odgovarajućega zaključka: ,,Izvrtanje istine utkano je u Spiegelov DNA. Iza ,,arogantnog stava mnogih novinara stoji odbijanje priznanja da ta profesija ima prljavu tajnu: ,,Njeni predstavnici stalno iskrivljuju, izmišljaju, manipuliraju i iznose poluistine.

Medijski linč

Međutim, mnogo okrutnije od izmišljenih ,,činjenica“, laž pokazuje svoje đavolsko lice kada se koristi za prljave kampanje protiv nepoželjnih protivnika. Christian Wulff i biskup Tebartz-van Elst posljednjih su godina bili dvije istaknute žrtve takvog medijskog linča[1], koji nije ništa manje pokvaren od fizičkog ubojstva.

Posvetna molitva FSSPX-a sv. Josipu


Dana 19. ožujka 2013. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. svečano je posvećeno svetom Josipu. Ovaj čin posvete učinili su članovi Bratstva da bi sva svoja djela povjerili Zaručniku Blažene Djevice i poočimu Sina Božjega, a čin posvete obnavlja se svake godine te u njemu mogu sudjelovati i vjernici. Molimo za zaštitu slavnoga Patrijarha za djelo obnove katoličke vjere i Tradicije u današnjoj Crkvi i u našem hrvatskom narodu!


O slavni Josipe, zaručniče Blažene Djevice i hranitelju Sina Božjega, potporo svete Obitelji, koji si postavljen za nebeskog zaštitnika cijele Crkve! Ti si svojom vjerom pobijedio sumnju, tvoja je pravednost bila velika kao i čistoća, svojom poslušnošću očitovao si mudrost, jakošću si utvrdio razboritost, velikodušnost združio s poniznošću. Ti si primjer radnika, sigurnost nam u borbama života, strah zlih duhova koji bijesne protiv djela našeg Otkupitelja. Ti si utjelovljenog Gospodina svim svojim krepostima očuvao od najvećih opasnosti, a svojom nebeskom zaštitom sada braniš Njegovo Otajstveno Tijelo, Crkvu, od neprestanih napada njezinih neprijatelja. Molimo Te, svrni svoj pogled na ovaj mali dio stada Gospodnjeg, kojeg je Bog svojim nedokučivim promislom podigao da bi očuvalo katoličko svećenstvo i vjeru. Svjesno svoje ništavosti i prožeto beskrajnim povjerenjem u Tvoj moćni zagovor, o blaženi oče Josipe, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. posvećuje se posvema Tebi sa svim svojim članovima i djelima, da bi podalo čast Tvojoj slavi i krepostima. Udostoj se uslišiti ovu molbu, o velikodušni djelitelju darova Kralja vječne slave, i podati ovoj maloj zajednici one iste darove, koje trajno svojom očinskom dobrotom podjeljuješ cijeloj Crkvi. Uzmi je pod svoje okrilje, uzdrži je da bude uvijek vjerna svojim pravilima, da trajno živi od svete Misne Žrtve i sve duše neprestano napaja njezinim plodovima, da svakoga dana duhovno napreduje po milosti Duha Svetoga, da njezini članovi budu čvrsti u svetosti i čistoći svoga staleža, da u posvećenom apostolatu neprestano nalaze duševnu jakost. Sveto nas vodi da bijemo dobar boj vjere, svladamo neprijateljske zamke i da dobro služimo Crkvi Božjoj. Naš vjerni Zagovorniče, podaj ovoj maloj četi koja se bori za obnovu Kristovog Kraljevstva, da Rimskom prvosvećeniku uvijek bude najčvršća podrška i pomoć u poslanju utvrđivanja braće u čistoj i cjelovitoj ispovijesti vjere blaženog Petra: ,,Ti si Krist, Sin Boga živoga“. Tebe je Božja providnost postavila uz Mariju Kraljicu; Tvojim se moćnim zagovorom povjeravamo Isusu, Velikom Svećeniku i Kralju vječne slave, da bismo cijelim životom branili i svjedočili Njegovo božanstvo, svećeništvo i kraljevstvo sa svim njihovim zahtjevima, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Kristovo društveno Kraljevstvo bit će i Marijino društveno Kraljevstvo



Razmislimo o velikom idealu koji mora nadahnjivati katolike: uspostavljanje Kristovog društvenog Kraljevstva. Ovaj ideal je posljedica naravi i poslanja Crkve. Unatoč mogućeg otpadništva ljudi koji je vode, također i u vremenima najveće tmine, Crkva nastavlja sjati i biti prepoznatljiva, zahvaljujući znakovima koji je obilježavaju: ona je jedna, sveta, katolička i apostolska i uvijek je vidljiva. Isus Krist je naime svom mističnom Tijelu dao vanjski oblik ljudskoga društva. Ne samo da njegova Glava, Papa, jest i mora biti vidljiv, nego su to također i njegova vjera, njegovo pravo i njegovi obredi.

Ako je Crkva vidljiva, onda je također i njeno poslanje vidljivo. To znači da Crkva ne ograničava svoje poslanje na individualno spasenje duša, nego ga proteže na spasenje naroda, nacija, cijeloga društva, prema poslanju od Isusa Krista da naviješta Evanđelje svim narodima (Mt 28, 19), sve do kraja zemlje (Dj 1, 8). Crkva je katolička, jer je po svojoj naravi općenita (univerzalna) i širi svoju spasonosnu poruku svakom stvorenju, na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ne radi se samo o mogućnosti širenja u svijetu, nego o stvarnom širenju koje mora učiniti da se božanska istina Crkve očituje cijelom svijetu.

Istina je da će prije kraja svijeta, kako kaže Evanđelje, ,,mnogi zalutati u vjeri (Mt 24, 10), ali kraj svijeta neće stići sve dok svi narodi i sam izraelski narod ne uđu u Crkvu. Zbog toga sveti Pavao kaže: ,,Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove, da sami sebe smatrate mudrima, jer sljepoća pade na jedan dio Izraela, dok ne uđu neznabošci u punom broju. I tako će se spasiti sav Izrael (Rim 11, 25-26).

Iz tih riječi Apostola naroda možemo zaključiti da će doći vrijeme kada će u svijetu biti uspostavljeno ne samo relativno katoličanstvo, nego također i apsolutno katoličanstvo, jer će se Evanđelje proširiti po cijelome svijetu. A ako će postojati Antikristovo doba, postojat će i doba Kristovog društvenog Kraljevstva.

Pismo ravnatelja MI br. 12



Dragi vitezovi Bezgrješne!

Želim vas s radošću i zahvalnošću obavijestiti da je naš novi Generalni poglavar odobrio i blagoslovio utemeljenje međunarodnoga sjedišta Vojske Bezgrješne (MI) u Varšavi. Također je napisao preporuku za ,,Priručnik MI, koji je već objavljen na engleskomu, francuskomu i španjolskomu jeziku i uskoro će biti dostupan na njemačkomu jeziku. To je sažetak poslanja MI: prije svega njezine suštine i svrhe, korisnosti i značaja. Posebno poglavlje također objašnjava odnos MI prema drugima marijanskima pokretima, s obzirom da se u vezi s njima pojavljuju pogrešna shvaćanja i nepovjerenje. Vjerojatno najvažniji dio bavi se konkretnim postojanjem MI: članstvom u MI i osobito ustrajnošću vitezova. Uvijek je lako nešto započeti, ali iznimno je teško nastaviti i ustrajati. Svaka udruga opstaje ili pada na pitanju kako zadržati svoje članove i očuvati njihovu prvu revnost ili čak produbiti početan žar. To je veliko pitanje za svakoga katolika, a posebno za svakoga viteza: kako mogu ostati vjeran i postati vjerniji?

Prvi odgovor dolazi izvana: to je odgovornost vodstva MI u pružanju vitezovima ,,oružja i streljiva u borbi za duše, na različite načine ih poticati kako bi postali još bolje oruđe u rukama Bezgrješne. Cijela struktura MI osmišljena je kako bi stvarala apostolatske materijale i predavala ih vitezovima s odgovarajućim uputama za uporabu: to su redovni časopisi, pisma, letci, štandovi (tiskani materijali na stolovima), itd.

Drugi odgovor mora doći od samoga viteza: kakva je korist od svih tih napora ako ih vitez sam zanemaruje? Ako ne uzima ono što mu se nudi i to zapostavlja? Onda nas ne bi trebala čuditi iznenadna spoznaja da on pripada vitezovima koji spavaju, vitezovima koji su to samo po nazivu, koji postaju nevjerni svojim obećanjima kako će učiniti barem jednom dnevno nešto za Bezgrješnu i za spas duša.

Koliko je dakle važno da molimo za vjernost i velikodušnost, ali i da nastavimo promišljati o naravi viteza, koja je tako vješto sažeta u posvetnoj molitvi.

Časopis Christus Rex - br. 19


Dostupan je novi, 19. broj časopisa Christus Rex – prvi broj u 2019. godini, koji je posvećen temi pokore prigodom korizmenoga vremena u koje smo ušli. Časopis možete osobno uzeti prigodom Misa Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. te skinuti na sljedećoj poveznici.

Časopis je dostupan besplatno, a zahvalni smo za svaki dobrovoljni prilog da bi se pokrili troškovi tiska i poštarine.

Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte:
fsspxhr(et)gmail.com

Sadržaj:
Predgovor: Digitalni post – koristiti vrijeme za dobra djela i molitvu!
Katolička Tradicija o liturgiji, postu i pokori
Kardinal Desire Mérciér: Praktične upute za kršćansko mrtvljenje
Bl. Alojzije Stepinac: Pokora, pokora, pokora!
Službeno priopćenje o izjavi pape Franje i imama

Dokument o ljudskome bratstvu – od utopije do krivovjerja


Papa Franjo je 4. veljače 2019. god. potpisao dokument o „Ljudskome bratstvu za mir u svijetu i suživot“ s velikim imamom Sveučilišta Al-Azhar u Kairu. Dok se prizivalo Božje ime, Isus Krist se ne spominje. Katolička Crkva bi htjela udružiti snage „s muslimanima Istoka i Zapada” za izgradnju svijeta koji će služiti ljudskome bratstvu i sveopćemu miru. To je utopija koja vodi propasti katoličanstva.

Tragovi Sillona

U uvodu se pozivaju „sve osobe koje vjeruju u Boga i u ljudsko bratstvo, da se ujedine i surađuju“. Ovaj poziv na rad za ostvarivanje ljudskoga bratstva „čuvajući stvaranje i cijeli svemir i podržavajući sve osobe“ sličan je Sillonu Marca Sangniera (1873.-1950.) kojega je 1910. godine osudio papa Pio X.

Bila je to ogromna utopija u kojoj su pod uzvišenim pojmovima „ljudskoga dostojanstva, slobode, pravde i bratstva“, moderni novotari na čelu sa Sangnierom pokušavali obnoviti Crkvu i izgraditi novo čovječanstvo. Pozivali su na rađanje novoga svijeta u kojem je pogrešno shvaćanje bratstva, utemeljeno na nejasnome i lažnome shvaćanju ljudskoga dostojanstva, zamijenilo istinsku ljubav koja se temelji na vjeri. Sveti papa Pio X. smatrao je to propašću katoličanstva:

,,Ali još su čudnije, šokantnije i istodobno žalosne drskost i neozbiljnost ljudi koji se nazivaju katolicima i sanjaju o preoblikovanju društva pod takvim uvjetima te da se na zemlji, preko i izvan okvira Katoličke Crkve, uspostavi 'vladavina ljubavi i pravde', s radnicima koji dolaze sa svih strana, iz svih religija i bez religije, s vjerovanjima ili bez njih, sve dok se odriču onoga što bi ih moglo podijeliti – svojih vjerskih i filozofskih uvjerenja, i sve dok međusobno dijele ono što ujedinjuje – 'velikodušni idealizam i moralne snage koje izvlače iz bilo kojega izvora'.

Kada uzmemo u obzir snage, znanje i nadnaravne kreposti koje su potrebne za uspostavu kršćanskoga grada, patnje milijuna mučenika, svjetlo koje su dali crkveni oci i naučitelji, žrtve svih junaka kršćanske ljubavi, moćnu hijerarhiju određenu na Nebu, potoke božanske milosti – sve to izgrađeno, povezano i prožeto životom i duhom Isusa Krista, Božje Mudrosti, Riječi koja je postala čovjekom – kada razmislimo, kako kažem, o svemu tome, zastrašujuće je vidjeti nove apostole koji željno pokušavaju učiniti nešto bolje uzajamnom razmjenom nejasnog idealizma i građanskih vrlina.

Crkva – naša radost, naša ljubav, naš život, naš ponos (II.)



Nastavak predavanja p. Franza Schmidbergera o otajstvu Crkve kao mističnoga tijela Isusa Krista s hodočašća u Fuldi, 2. rujna 2012.


V. Mistično tijelo Isusovo

Vjernici koji su sjedinjeni s Kristom čine strukturiranu cjelinu, kako sv. Pavao na predivan način izlaže u svojim poslanicama. On govori o otajstvenoj građevini. U 2. poglavlju Poslanice Efežanima, retci 19-22: „Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu“. Vjernici su stoga sveta građevina, kuća Božja, hram i svetište Svevišnjega. U toj zgradi sam Krist je zaglavni kamen ili spojni kamen u svodu koji drži cijeli svod i cijelu građevinu zajedno. Pojedinačni vjernici uzidani su kao živo kamenje u ovu građevinu i time cijela zgrada raste. To nije samo hrpa kamenja nego strukturirana, planirana gradnja. Nadalje govori sv. Pavao o Crkvi i o kršćanima kao o nasadu: „Ja sam posadio“, govori on u 3. poglavlju Prve poslanice Korinćanima. On nastavlja ovu misao izlažući: „Vi ste Božja njiva, Božja građevina“. Nasad nije divlja šikara niti nekoliko proizvoljno rastućih stabala, nego planirani nasad. Tako je i sa svetom Crkvom: ima strukturu, a svaki vjernik u ovom nasadu ima svoje osobno mjesto sa sasvim osobnim, individualnim zadatkom.

Zatim sv. Pavao uspoređuje odnos između Krista i Crkve sa ženidbom: Krist je zaručnik, Crkva je zaručnica. „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju, da je posveti, očistivši je kupelju vodenom u riječi, da on prikaže sebi slavnu crkvu, koja nema ljage ni nabora, ili što slično, nego da bude sveta i neokaljana. Tako su dužni i muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa.“ (Ef 5, 25-27). Kako bračni drugovi zajedno izrastaju u jedno tijelo, tako i Krist i njegova Crkva postaju cjelina Kristova, glava s članovima. Odnos između Krista i Crkve je odnos između dvaju dobrih kršćanskih supružnika.