utorak, 10. prosinca 2019.

Došašće Gospodinovo… ili antidošašće u Rimu?



Čitatelju ovih redaka moglo bi se učiniti neumjesnim da se usudim u vremenu došašća govoriti o grozoti idolopoklonstva s Amazonske sinode, koju bismo najradije kao mračno poglavlje htjeli izbrisati iz anala crkvene povijesti. Međutim, ne smijemo se ograđivati od stvarnosti jer prema Kristovoj opomeni trebamo ispravno tumačiti ,,znakove vremena da ne bismo zastranili. Upravo došašće daje nam dobar ključ za razumijevanje onoga što se nažalost dogodilo u Vatikanu. Jer pred žarkim svjetlom pokazuje se sve oštrije podlost zla.

Ispunjenje svih čežnji čovječanstva

Nijedno doba godine ne dotiče srca ljudi i zagrijava ih za vjeru kao što to čini vrijeme došašća i Božića. Dolaskom Gospodinovim od početka se ispunila sva čežnja cijeloga čovječanstva. Tko nije žudio za neizrecivom srećom i mirom, slobodom i puninom života? Svatko pati, svjesno ili nesvjesno, od svoje zapletenosti u grijeh, koji ga manje ili više zadržava u ropstvu Sotone i duhovne tame, iz koje nas može osloboditi samo naš najsvetiji Spasitelj. U kojoj dojmljivoj poeziji pjeva Sveto pismo i liturgija Crkve ,,kad se pokaza dobrota i čovjekoljublje Boga, Spasitelja našega“ (Tit 3,4), ,,da obasja one koji sjede u noći i sjeni smrtnoj“ (Lk 1,79), da ih ,,izbavi od vlasti tame i premjesti u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje“ (Kol 1,13), jer ,,zato se pojavi Sin Božji, da razori djela đavolja“ (1 Iv 3,8), koji je ,,došao i propovijedao mir vama, koji ste bili daleko, i mir onima, koji su bili blizu“ (Ef 1,17).

nedjelja, 8. prosinca 2019.

Bezgrješno Začeće



Onaj koji ukloni jedan jedini grijeh može promijeniti svijet.

Nitko ne može sumnjati da se po malim stvarima upravljaju velike stvari. Relativno mala skupina ljudi učinila je blaga ljudskoga roda, nekolicina onih koji su njegovi pravi vođe i nekolicina koja pomaže u nastojanju za onim što je bolje. Nasuprot tome, podmukla nekolicina pokreće revolucije i pustoši društvo. Ove dvije suprotstavljene „nekolicine” reducirane su kod sv. Pavla na „dvojicu” suprotstavljenih: „Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt... tako će i pokornošću Jednoga mnogi postati pravednici.” (Rim 5, 12. 19)

Ujedinjenost i snaga jedinstva pokreće svako mnoštvo, bilo da je to glavni trener sportskoga kluba ili glavni um kriminalnoga kartela, bilo da je Krist ili Belijal, sve se svodi na moćne ujedinjene snage koje teže nadmoćnosti.

Bog je postavio moć Svoga Ljubljenoga Sina u poniznost i niskost Njegove Ljudske naravi, božanske poluge za obnovu čitavoga čovječanstva i izvan koje nema spasenja ni milosti ni istinske  svrhe. No središnji dio ove poluge, točka oslonca koja omogućava polugi da izvršava svoju silu prema svim predmetima, je Bezgrješno Začeće. Kao što poluga djeluje fizičkom akcijom kroz svoju točku oslonca, tako je Krist preuzeo i stupio u doticaj s čovječanstvom kroz Marijino Bezgrješno Začeće. I kao točka oslonca, koja ostaje u kontaktu s polugom u svakoj akciji dizanja, tako i Marija ostaje u kontaktu s Kristom, ne samo tijekom Njegovih zemaljskih Otajstava, već i u Njegovomu izvršavanju Njegovoga Nebeskoga Svećeništva. Ona je Posrednica svih milosti, koja omogućava da moć Kristove milosti dotiče sve ljude po Njezinome svemoćnom posredovanju. 

Ono na što se svodi ta Božanska Mudrost je ujedinjenje naše pobožnosti prema Kristu s pobožnosti prema Mariji. Zvuči kontradiktorno ali razmotrite pobožnost „Kristu samome”. Duboko u sebi to znači odvojiti Krista od Njegove Majke, od Njegove Crkve, od Tradicije, od različitih institucija nadahnutih Duhom Svetim, i učiniti ga „mojim vlastitim osobnim spasiteljem” isključujući Katoličku Crkvu. Takav podijeljeni Krist nema postojanja. Istinski i jedini Krist preobražava i posvećuje, i nijedna pobožnost ne posvećuje brže u jednom smjeru od pobožnosti prema Bezgrješnoj. Odmah dalje od grijeha brzim gnušanjem i pokajanjem, ide izravno do suštinskih Kristolikih vrlina poniznosti i poslušnosti. Po njima, Duh Sveti tvori „unutarnjega čovjeka” u dušama posvećenima Njoj.

U krajnjoj liniji naše pobožnosti, s obzirom na veliko otajstvo Bezgrješnoga Začeća, udaljimo se od grijeha, pa makar to bilo jednoga po jednoga. U svom apostolatu sjetimo se da uklanjanje jednoga maloga grijeha može biti početak posve novoga života. To će biti poput čovjeka koji je, uoči Nove godine, odbio poziv prijateljima na piće. Umjesto toga, hodao je, sam, razmišljajući. To razmišljanje dovelo ga je do njegovoga budućega zvanja. Uklonjen jedan grijeh, počeo je novi život. Ave Maria!

Izvor: fsspx.news

četvrtak, 5. prosinca 2019.

50 godina nove Mise: stvaranje novog misala (I.)



Prije pola stoljeća papa Pavao VI. nametnuo je cijeloj Crkvi liturgijsku reformu u ime Koncila koji je tek bio završio. Tako je bila rođena Misa II. vatikanskog. Nju su odmah odbacili dvojica kardinala i otada opozicija protiv nje nije oslabila. Ova tužna obljetnica prilika je da se pogleda na njezinu povijest.

Prije razmatranja liturgijske reforme Pavla VI. i nove Mise potrebno je pogledati povijest Rimskoga misala, budući da ova reforma tvrdi da je nastavak prošlosti. Povijesna perspektiva pomoći će u razumijevanju pogrešnosti ove tvrdnje.

Razvoj Rimskoga misala proteže se kroz nekoliko stoljeća. Iako su bitni elementi potrebni za ostvarenje svete Misne Žrtve uvijek bili prisutni, oni su bili postupno utkani u obrede koji omogućavaju njihovo razumijevanje i shvaćanje njihovog dubokog značenja.

Prva tri stoljeća

Tekstovi Novoga zavjeta govore o ustanovi svete Euharistije na večer Velikoga četvrtka. Ta pashalna gozba, nova Pasha, uspostavlja novi zavjet u predragocjenoj Krvi Kristovoj. Dan odbran za njezinu obnovu je nedjelja, dan Uskrsnuća. Didache s kraja prvoga stoljeća govori o ,,Gospodinovoj nedjelji, a sveti Justin svjedoči o tome u drugom stoljeću.

utorak, 3. prosinca 2019.

Svećenička ređenja za Bratstvo sv. Jozafata u Ukrajini (17. 11. 2019.)


U nedjelju, 17. studenoga, zaredio je mons. Alfonso de Galarreta u Lavovu (Ukrajini) za Bratstvo sv. Jozafata (SSJK) dva đakona za svećenike. S ovim ređenjima zaredili su biskupi FSSPX-a dosada ukupno 21 svećenika za ovu zajednicu. Pri svečanosti je bilo prisutno i jedno malo izaslanstvo iz Bogoslovije Bratstva sv. Pija X. iz Zaitzkofena.

Bratstvo sv. Jozafata čuva katoličku Tradiciju Grkokatoličke ukrajinske Crkve u istočnom, bizantskom obredu, nasuprot modernističkim novotarijama koje nažalost nisu poštedjele ni partikularne katoličke Crkve istočnih obreda. Iako su, naime, grkokatolici sačuvali svoju drevnu liturgiju (nasuprot Latinskoj Crkvi u kojoj je uveden revolucionarni novi obred), nisu ih nažalost zaobišle doktrinarne zablude, posebno lažni ekumenizam. Tako se i među grkokatolicima mogu nerijetko susresti krivovjerni modernistički stavovi po kojima se istočno raskolništvo (tzv. pravoslavlje) smatra legitimnim oblikom crkvenosti koji vodi prema spasenju. Zastupa se sinkretizam i indiferentizam u kome se ne teži povratku pripadnika istočnih raskolnika u jedinstvo Katoličke Crkve, nego se nekatolike još utvrđuje u njihovom stanju odvojenosti od Crkve i krivovjerjima koje te zajednice zastupaju (odbacivanje papinskoga primata i nezabludivosti, a često i dogmi o Bezgrješnom Začeću BDM, čistilištu i izlaženju Duha Svetoga od Oca i Sina).


Protiveći se ovim pogubnim zabludama koje uništavaju same temelje Crkve, skupina svećenika odlučila je udružiti se u svećeničko bratstvo posvećeno sv. Jozafatu, biskupu mučeniku koji je prolio krv za Krista i Crkvu upravo zbog svojih nastojanja oko povratka raskolnika u jedinstvo Katoličke Crkve. Tako Bratstvo sv. Jozafata radi za obnovu Crkve u istom duhu i vjeri koja je povezivala istočne katolike sve do Drugoga vatikanskoga sabora, a koji predstavlja nepodnošljivu smetnju provoditeljima modernističke revolucije. Zato je i ova zajednica, kao i Svećeničko bratstvo sv. Pija X., vrlo brzo bila sankcionirana zabranama i osudama samo zato što želi čuvati cjelovitu i neokrnjenu katoličku vjeru. Ovaj nam primjer pokazuje kako je postkoncilska revolucija sveobuhvatna i da zahvaća same temelje vjere koji nadilaze problem same liturgije (uza svu njezinu važnost).

subota, 30. studenoga 2019.

Došašće s Gospom


Marija je neophodna za osobni spas svakoga čovjeka.

Zapanjujuće otajstvo utjelovljenja znači da je Isus apsolutno neophodan za spasenje svakoga čovjeka. A po upravo tom istom otajstvu Marija je bila neophodna za Isusa jer bez Nje ne bi moglo biti utjelovljenja.

Ali nevjerojatno: više od 0.8 milijardi kršćana nasuprot 1.3 milijarde katolika ne vjeruje da je Marija neophodna za njihovo vlastito spasenje! Oni misle da je Marija prepreka.  Ostalih 6 milijardi stanovnika planeta isključuju je svojim grijehom nevjere.

Stoga je nužno da se Mariju upozna u svijetu krivovjerja i nevjere i da svi shvate Njezinu ulogu.

U prvome redu, razmotrimo da je Bog Otac, da bismo ga upoznali i ljubili, želio poslati svoga Jedinorođenoga Sina sličnoga  našoj naravi, kako bismo mogli upoznati Njega, po kome se naziva svako očinstvo. Ali u ovom planu Boga Oca služba Marije Djevice bila je neophodna: ne apsolutno, već u odnosu prema tom planu. On koji proizlazi od Oca od sve vječnosti, sada je proizašao iz krila Djevice-Majke u vremenu. Ali to postaje osobno za svakoga čovjeka kada Krist proizlazi iz Očeva krila u ljudsko srce i dušu po milosti, proizlaženjem u potpunosti ovisnim o onom vremenski ograničenom ljudskom proizlaženju Isusovom iz Marijina krila. Dok se ovo otajstvo teško može jasno shvatiti, potpuno je jasno da ako bi ga netko nijekao, isključio bi se iz njega. Stoga je Marija potrebna za osobno spasenje!

Drugo, razmotrimo Krista Gospodina, Boga Sina. Kako bi ojačao nadu ljudima i osposobio ih da pobjede svoga najvećega neprijatelja sotonu, Krist je u naporu proveo čitav život kako bi ga završio s najvišom žrtvom na križu. Ipak, Marija je bila Njegova pratnja i pomoćnica u svakom određenom trenutku. Taj božanski život, od čije punine svi mi primismo, bio je u povezanosti s Marijom od svoga prvoga trenutka te u odnosu sa siromašnim malim grešnikom u svome posljednjem trenutku. Ali do toga posljednjega Isus daje samoga sebe potpuno, ništa manje. Dakle, Isus daje grešniku svoju vlastitu ljubav prema Mariji i Ona je stoga neophodna za njegovo vlastito spasenje.

Za kraj, razmotrimo Duha Istine, kojega je Isus poslao Crkvi od Oca. Ova božanska osoba koja je oblikovala Krista u krilu Marijinu, oblikuje ga ponovno na isti način; u otajstvenom krilu Njenih molitava. Za koga Ona moli, On djeluje, i ni u kojem drugom. Samo na taj način Duh Sveti obnavlja lice zemlje i On sam može obratiti 6 milijardi nevjernika ili toliko krivovjernika u najvatrenije katolike. Definitivno nam može biti zajamčena pomoć Duha Svetoga ako se trudimo učiniti da je svi upoznaju i uzljube!

Neka ovo Došašće bude naša prilika za dijeljenje Čudotvornih medaljica, moleći Duha Svetoga za prave riječi da je objasnimo te se sjedinimo s Blaženom Djevicom Marijom u molitvi za dušu kojoj dajemo medaljicu. Ave Maria! 

Izvor: fsspx.news 

četvrtak, 28. studenoga 2019.

Raspored sv. Misa (prosinac 2019.)





Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
1. 12.
I.
I. nedjelja došašća
18 h
7. 12. (sub.)
III.
sv. Ambrozije, b., isp. i nauč.
(prva subota)
18 h
8. 12.
I.
Bezgrješno Začeće BDM
(sp.: II. nedjelja došašća)
10 h
11. 12. (sri.)
III.
sv. Damaz, p. i isp.
6 h
13. 12. (pet.)
III.
sv. Lucija, dj. i mč.
6 h
15. 12.
I.
III. nedjelja došašća (Gaudete)
18 h
22. 12.
I.
IV. nedjelja došašća
10 h
23. 12. (pon.)
II.
Svagdan došašća
6 h
24. 12. (ut.)
I.
Badnjak
6 h
25. 12. (sri.)
I.
Rođenje Gospodinovo – Božić
Ponoćka,
10 h
26. 12. (čet.)
II.
sv. Stjepan, prvomuč.
18 h
29. 12.
II.
Nedjelja u osmini Božića
10 h
31. 12. (ut.)
II.
VII. dan božićne osmine
18 h
1. 1. (sri.)
I.
Božićna osmina
18 h
3. 1.
IV.
Svagdan u božićnom vremenu
(prvi petak)
18 h
4. 1.
IV.
Subotnja služba BDM
(prva subota)
18 h
5. 1. (ned.)
II.
Ime Isusovo
10 h
6. 1. (pon.)
I.
Bogojavljenje (Sveta tri kralja)
18 h

Napomene:
- Misa ponoćka za Božić započinje točno u ponoć.
- Kod jutarnje božićne Mise i na blagdan Bogojavljenja održat će se nakon sv. Mise kratko euharistijsko klanjanje.
- na dan uoči Bogojavljenja (nedjelja, 5. 1.) nakon sv. Mise održat će se blagoslov vode.


Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
1. 12.
I.
I. nedjelja došašća
9 h
8. 12.
I.
Bezgrješno Začeće BDM
(sp.: II. nedjelja došašća)
18 h
9. 12. (pon.)
III.
Svagdan došašća
6 h
15. 12.
I.
III. nedjelja došašća (Gaudete)
9 h*
22. 12.
I.
IV. nedjelja došašća
18 h
23. 12. (pon.)
II.
Svagdan došašća
6 h
24. 12. (ut.)
I.
Badnjak
6 h
25. 12. (sri.)
I.
Rođenje Gospodinovo – Božić
Ponoćka,
9 h
26. 12. (čet.)
II.
sv. Stjepan, prvomučenik
9 h
29. 12.
II.
Nedjelja u božićnoj osmini
18 h
30. 12. (pon.)
II.
VI. dan božićne osmine
7 h
4. 1.
IV.
Subotnja služba BDM
(prva subota)
18 h
5. 1. (ned.)
II.
Ime Isusovo
9 h
6. 1. (pon.)
I.
Bogojavljenje (Sveta tri kralja)
9 h

Napomene:
- u nedjelju 15. 12. neće biti sv. Mise, već će se u kapeli moliti Ružarij (sva tri otajstva sv. Krunice).
- Misa ponoćka za Božić započinje točno u ponoć.
- prve subote u siječnju (4. 1.) održat će se nakon sv. Mise euharistijsko klanjanje do ponoći. Kratko klanjanje održat će se nakon sv. Mise također nakon jutarnje božićne Mise i na blagdan Bogojavljenja.
- na dan uoči Bogojavljenja (nedjelja, 5. 1.) nakon sv. Mise održat će se blagoslov vode.




Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
15. 12.
I.
III. nedjelja došašća (Gaudete)
10 h
25. 12. (sri.)
I.
Božić – Rođenje Gospodinovo
18 h
6. 1. (pon.)
I.
Bogojavljenje (Sveta tri kralja)
10 h




Datum
Raz.
Liturgijski dan
Sat
22. 12.
I.
IV. nedjelja došašća
18 h