Nastavljamo seriju
pod nazivom Semper infideles gdje ćemo se dotaknuti, nekad na sustavan i
iscrpan način, a nekad prigodno, izjava naših uglednih crkvenih i teoloških
osoba koje očituju turbulentno stanje u kojem se Crkva danas nalazi. Ne samo da
očituju, nego su i važni sastavni element tog stanja, odnosno revolucije u
vjeri, teologiji, liturgiji i disciplini koja se pod pokretačko – rušilačkom
snagom modernizma provodi u Crkvi u posljednjih pola desetljeća. Nadamo se da
će ti prilozi doprinijeti rastu svijesti o postojećoj crkvenoj stvarnosti kod
čitatelja, ali isto tako i pokrenuti zauzetu reakciju koja će pokazati da
postoji kritički glas i da se Božji narod nikako nije pomirio s destrukcijom
Crkve koja se provodi, nažalost, sa službenih instanci, kao i istinsku obnovu
Crkve u duhu tradicije.
U drugome nastavku
serijala donosimo izjave jednog mladog profesora sa zagrebačkog KBF-a, koje će
zasigurno mnoge od vas šokirati. Radi se o predavaču na katedri fundamentalne
teologije, dr. sc. Tomislavu Kovaču. Nesumnjivo većina vjernika drži da stvari
koje ćete pročitati nisu moguće, i da se mora raditi o nekoj šali ili zabuni,
međutim ovo su autentične izjave i stavovi koje su zapisali osobno slušači
njegovih predmeta. U njima se jasno i izričito niječe više dogmi ili
objavljenih istina katoličke vjere, kao što su nužnost katoličke vjere i
krštenja za spasenje, nezabludivost sv. Pisma, trajnost i nepromjenjivost definiranih
istina, te se ocrnjuje i blati povijest Katoličke crkve i sama njezina
egzistencijalna stvarnost, na način kako se to ne bi postidjeli ni njezini
najveći neprijatelji. Time dotični 'teolog' na jasan način izriče svoje
krivovjerje ili herezu i očituje se kao onaj koji je otpao od katoličke vjere
te je prema zakonima Crkve automatski isključen iz njezinog članstva (kan. 751.
i 1364. Zakonika kanonskog prava).
Svjesni te ozbiljne
činjenice – da takva osoba još uvijek s mandatom zagrebačkog nadbiskupa Josipa
Bozanića predaje na KBF-u u Zagrebu i neumorno servira studentima krivovjerni
nauk, pozvani smo reagirati i poduzeti sve da se to nagrizanje Kristovog
mističnog Tijela – njegove Crkve, čim prije spriječi. Uključimo se zato u
inicijativu – pošaljimo sljedeću poruku sa svojim potpisom na adrese: tiskovni@zg-nadbiskupija.hr , moderator@zg-nadbiskupija.hr
, i doprinesimo da se, uz Božju pomoć, ova pošast po vjeru spriječi (uz poruku,
kopirajte i navedene izjave).
Poštovani,
Obraćam vam se ovim
pismom izražavajući svoju nevjericu i sablažnjenost naukom koji predaje dr. sc.
Tomislav Kovač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u sklopu kolegija koji su mu
povjereni (Znanost o religijama, Misiologija, Suvremeno razumijevanje islama i
kuranske poruke), a može se jasno kvalificirati kao štetan za Crkvu, pogrešan i
krivovjeran. U nastavku prenosim popis zabilježenih spornih izjava. Zato vas u
skladu sa zahtjevima katoličke vjere i kanonskog prava, molim da se poduzme sve
kako bi se dotična osoba sankcionirala propisanom kaznom i uklonila s
predavačkog mjesta, jer u tom svojstvu Crkvi više evidentno ne može služiti.
Pozdrav u Kristu,
(Ime i prezime)
- ,,ne postoji objavljena religija,
samo Bog koji sebe objavljuje’’, postoje religije koje se pozivaju na objavu
- ,,muslimani ne trebaju obraćenja,
oni će nas obratiti tako da izvuku ono najbolje od nas samih, a isto tako i mi
najbolje od onoga što oni imaju’’
- ,,muslimani nas podsjećaju kakvi
smo mi bili do Drugog vatikanskog koncila – isti smo bili, samo što bombe nismo
bacali’’
- u 8. st. kršćanstvo je ,,izrazito
netolerantna religija’’ (u kontekstu teze o islamu kao tolerantn(ij)oj i
'progresivnijoj' religiji u to doba i dalje)
- ,,Isusova ljubav uključuje
svakoga, njegova Crkva ne’’, ,,kršćanstvo nije dogma, sakrament, Crkva, nego je
Isus Krist’’ - ,,nama je trebalo 2 tisuće godina da dođemo do takvog
shvaćanja’’
- ,,ideja tolerancije u zapadnom
svijetu javlja se tek u 17. st. sa Lockeom’’; tek na 2VK-u, ,,i to ne
zahvaljujući Duhu Svetom (nemojte se brinuti), nego svijetu koji nas je
natjerao na to’’
- ,,nema smisla biti katolik bez
2VK, jer to znači zatvaranje u sebe’’
- ,,zanimljivo, kršćanstvo tek sa
Francuskom revolucijom, koja je izričito antikršćanska, dolazi do pojma
tolerancije’’
- ,,cilj Kristove poruke nije
obratiti svijet na kršćanstvo; Krist govori o ljubavi’’
- ,,uloga današnje Crkve je
stvaranje zajedništva među ljudima’’
- Katoličkoj crkvi je trebalo do
1943. da dođe do egzegeze (Divino afflante Spiritu), ali s veeelikim
ograničenjima (kod muslimana ona postoji 1000 godina prije!)
- ,,nemojmo drugima soliti pamet,
nego pogledajmo vlastitu povijest’’
- krajem 19. st. nastaje
jeruzalemska Biblijska škola, i usporedno se rađa 'kriza fundamentalizma
- ,,Adam i Eva nisu povijesne
osobe’’
- ,,Francuzi nastojali od muslimana
učiniti Francuze koji će prihvaćati Voltairove dogme – do toga nije došlo’’;
,,Katolička crkva najveći čimbenik za uspješnu integraciju muslimana u zapadnoj
Europi’’
- ,,novinari koji (zlonamjerno)
kritiziraju Crkvu imaju pretkoncilsko shvaćanje Crkve’’
- ,,da je Kur'an Božja riječ (u smislu
što sadrži sjemenke Logosa) je danas u teologiji normalno razmišljanje (,,u
Hrvatskoj još nije’’) ’’
- ,,s dogmatskog aspekta u
znanstvenom svjetlu se danas ne može razmišljati’’
- ,,dogma je norma za one koji na
nju pristaju’’
- ,,uzdizanje povijesne osobe –
kršćanstvo nije izuzeto od toga’’
- ,,povijesno-kritička metoda je
oslobodila biblijski tekst od pristupa koji zatvara biblijski tekst u
nadnaravni svijet’’
- ,,dogma je izrazito relativna
izreka, ono što nije relativno je vjerska istina koju dogma izražava…
Nicejsko-carigradska dogma je izrazito politički uvjetovana’’
- ,,dogma je potrebna, služi da
obrani čistoću vjere… ne može se povijesno-kritički pristup ograničavati
dogmatski’’
- da mi imamo istinu i moramo je nametati
drugima – od toga bi trebalo učiniti promjenu mentaliteta
- prije je dogma ograničavala
interpretaciju Pisma
- ,,bio bi islam i dalje, samo na
jedan drugačiji način’’ – da ga se povijesno-kritički sagleda
- ,,Katolička crkva
povijesno-kritičku metodu do Divino afflante Spiritu odbacivala’’
- ,,danas razlikujemo u Bibliji što
je mitsko, što je povijesno, a što simboličko’’
- da se Kur'an povijesno-kritički
sagleda, muslimani bi došli do teksta koji je prepun povijesnih neistina, ali
se time dolazi do natpovijesne istine
- ,,kao što je KC na doktrinarnoj
razini bitno izgubila autoritet nakon 2VK’’ (u pozitivnom smislu)
- ,,kršćanstvo ima strašnih problema
sa seksualnošću, naročito danas’’ (doktrinarno)
- ,,tu riznicu dobara mi smo dobili
tek s renesansom, ali to biva ugušeno’’ (o 'blagu zlatnog doba islama' iz 9/10.
st.)
- ,,mi danas ne možemo Muhameda
promatrati kao šizofrenika, bolesnika’’ (kao sv. Ivan Damaščanski ili
srednjevjekovni teolozi)
- ,,nije cilj širiti kršćanstvo
(tako se dugo mislilo)… koje kršćanstvo – protestantsko, evangeličko,
(katoličko)? Cilj je (naprotiv) širiti radosnu vijest’’
- komentari Kur'ana - ,,krajnja
apologetika, kao što su katolici branili svoju vjeru do Drugog vatikanskog koncila’’
- prije Drugog vatikanskog koncila nije se vjerovalo da je
spasenje moguće izvan vidljive Crkve – prije je to bilo [neprihvatljivo,
hereza?], danas je normalno
- ,,U mnogim razdobljima Crkva se
nije ponašala evanđeoski. U mnogim trenucima vlada trijumfalističko kršćanstvo.
Prije renesanse rimokatoličanstvo je bila ideologija koja je pokretala zapadni
svijet’’
- ,,neki pape su bili antikristi
(tako ih je nazivao narod)’’
- ,,da smo mi i danas kršćanska
Europa, da nismo sekularizirani, muslimani bi bili građani drugoga reda’’
- ,,kršćanstvo nije središte
povijesti čovječanstva, hvala Bogu. Pokušalo je biti, ali onda [se
kompromitiralo / loše prošlo]’’
- ,,dugo je kršćanstvo pokušavalo
spajati vjeru i razum – nije nam baš uspijevalo, danas donekle uspješno’’
- ,,islam ima puno potencijala; to
je jedna lijepa religija ako je se zna smjestiti u vremenu i prostoru’’
- cilj nije da muslimane obratimo,
nego da bolje vide vrijednost vlastite religije
- film ,,O ljudima i bogovima’’ koji
prikazuje mučeništvo redovnika u Alžiru – davali muslimanima da mole u samostanu
kad nisu imali svoju bogomolju, prior napisao tekst o tome kako kršćanin može
moliti s Kur'anom (,,time se nimalo ne relativizira kršćanstvo’’)
- ,,Biblija izrazito
antropocentrička knjiga – okrenuta Božjem djelu spasenja za čovjeka’’
- ,,muslimanska vjera u svojoj srži
izrazito plemenita’’
- teokracija i zahtjev za
apsolutnošću istine - ,,to je bio
problem kršćanstva dok ga sekularizacija nije potpuno ošamarila’’ (teorija
Željka Mardešića)
- ,,ne da drugoga obratimo na svoju
vjeru, nego da napredujemo zajedno u duhovnoj solidarnosti’’
- ,,da li je samo jedna religija
prava, da li trebamo drugoga obratiti – to su pitanja koja su nadiđena’’
- ,,donedavno je istinu imala samo
Katolička crkva’’, ,,taj heretički, ali toliko blagoslovljeni koncil (II. vat.)
– šalim se malo; Trident i Drugi vatikanski koncil – to doista kao da nema veze, različite slike
Crkve, ali ih treba promatrati u kontinuitetu’’
- ,,istina nije nešto statično, nego
što se otkriva’’
- ,,istina nije nešto materijalno
dokazivo, ne isključuje drugačijost’’
- ,,nema dogme u Starom zavjetu –
samo kršćani imaju potrebe za dogmom, to je valjda helenističko-rimska
baština’’
- ,heb. 'emet' = istina; nije
doktrinarne (,,tu grešku povijesti moramo ispraviti’’) nego egzistencijalne,
eshatološke naravi, nešto dinamično što se događa u dijalogu’’
- ,,ustroj Crkve koji je kakav je,
ali njega se ne odričemo’’
- ,,Krist ne želi kršćanstvo’’
- ,,često smo skloni govoriti da je
Crkva jedini put spasenja, da je u njoj punina istine; 'extra Ecclesiam nulla
salus' (danas se odlučno) odbacuje’’
- ,,do tada [koncila] se nije
drugima [drugim religijama] priznavalo autentično duhovno iskustvo’’
- govor Benedikta XVI. u Regensburgu
,,ima puno manjkavosti što se tiče islama – najbolje točke su tamo gdje se ne
govori o islamu, a najlošije gdje se govori
- ,,danas kršćani prihvaćaju drugu
civilizaciju kao ravnopravnu, muslimani još ne mogu napraviti taj iskorak,
smatraju je podređenom’’
- C. Geffre – Kur'an kao 'drukčija
Božja riječ'
- ne treba odvraćati od joge one
koji se njome bave
- ,,pronađite brahmana u sebi’’
- Smisao religija je život učiniti
lijepim, o spasenju o tom potom.
- Ne mora biti jedinstvo unutar
Katoličke Crkve, moramo se osloboditi nakana da evangeliziramo. Zapravo
evangelizirati, ali ne prisiljavati, poštivati različitosti.
- Katolička crkva je prije 70 godina
bahato ignorirala tuđa duhovna iskustva.
- Druge religije su jednako
vjerodostojne kao i katoličanstvo (kršćanstvo) - tako nije bilo prije 50
godina.
- Mi vjerujemo da je kršćanstvo veće
(više) od drugih, ali to je pitanje za razmišljanje.
- To da je Bog postao čovjekom -
nema temelja za nekoga tko nije odrastao s time.
- Zašto kršćani toliko isključuju
druge? Za nas su primitivci oni koji nisu upoznali Evanđelje - jedinstvo i
množina mogu ići zajedno, to nam pokazuju druge religije.
- Danas osobito kod katolika -
objektivna i pozitivnija dimenzija vrednovanja prema drugim religijama - to je
put prema istini (na putu smo prema istini).
- Neki vjeruju da su jedini u pravu
(govoreći o religijama općenito, uključujući i kršćanstvo), ali oni imaju
utemeljenje u mitu.
- Ime brahman nije za izrugivanje,
to je (za njih - govoreći o hindusima) Isus, ali to nije sinkretizam.
- Kršćanstvo se protivi mnogočemu,
pa čak i jogi.
- Kršćanin nikada ne smije biti
isključiv, jer je isključivost zlo.
- Za osviješteno kršćanstvo
najvažniji je Kristov govor na gori, ne Kristova muka. Križ ne bi trebao biti
simbol kršćanstva - nije radosna vijest završiti na križu.
- Nekad se vjerovalo da je
kršćanstvo jedini put spasenja (do II Vatikanskog).
- Možemo o Evanđelju naučiti od
nekog Kineza - to nije sinkretizam, nego uvažavanje drugih.
- Naglasak se stavlja na
svjedočanstvo, ne obraćenje - hoće li biti obraćenje ili ne, to je Božja volja,
ne treba biti isključiv.
- Ne trebamo druge maltretirati
svojim spasenjem - mi širimo ljubav, ne monopoliziramo je.
- Bilo bi dobro i druga iskustva
božanskog uzeti kao relevantna, kršćanska teologija postaje međureligijska
teologija.
- Mi u našem smislu obraćenja želimo
da drugi postanu kao mi, no danas se o protestantizmu govori u smislu
crkvenosti, a donedavno se u Katoličkoj Crkvi o protestantizmu govorilo gotovo
kao o herezi.
- Kršćanin koji isključuje drugoga
promašio je bit vjere.
- [govoreći o mitu i mitologiji]
Biblija - u izmišljenom kontekstu prapočetaka, isprepliću se ljudske sudbine.
Priča o Edenu je mitska priča.
- Mana kršćanstva je namještanje da
drugi budu kao mi: kršćani, još gore
rimokatolici - malo se šalim.
- To što mi vjerujemo da je punina
vezana uz Rim, na to imamo pravo, ali mana katolika je što smo
kristijaniziranjem pokušavali postići da svi budemo isti, to se radilo po načelu
priklanjanja jačem (kršćanstvu) - Europa je kristijanizirana, ne
evangelizirana.
- Danas ne možemo tako shvaćati
obraćanje - neki bi htjeli vratiti misu na latinskom, ponovno uvesti reverende,
protivno II. Vatikanskom.
- Kršćani (katolici) imaju kompleks
superiornosti, to je zajedničko kod svih eshatoloških religija. Židovstvo je
tolerantnije od kršćanstva, jedino je Isus bio tolerantan, kršćanstvo to nije,
ne podnosi slobodu savjesti i kritike - odnosno takvo je bilo do prije 50
godina.
- Čovjek ono što nema projektira na
Boga, religija je kolektivna opsesivna neuroza, koja se bavi manipulacijama
[govoreći o Freudu, zatim dodaje] - tako je nekad činilo kršćanstvo, posebno u
srednjem vijeku.
- [govoreći o povijesno-kritičkoj
metodi] Prije toga smo vjerovali da je Abraham povijesna osoba.
- Nije smisao evangelizacije
pokrštavati veliki broj ljudi.