Bezgrješna
je za vrijeme svog ukazanja 13. listopada 1917. u Fatimi rekla djeci:
„Ja sam Gospa od Krunice. Nastavite moliti Krunicu svaki dan“. U
svakom ukazanju u Fatimi Gospa je zahtijevala
svakodnevnu molitvu Krunice za spasenje svijeta. Krunica je Marijin
dar.
Nema
sumnje da danas Gospa želi upotrijebiti
Krunicu
da nas spasi i da nas preplavi milostima. Shvatite da nije slučajno
da je izabrala pojaviti se u Fatimi pod naslovom „Gospe od
Krunice“.
Kao da je povezala najvažnije događaje našega
doba sa svetom Krunicom.
U
osobnom dnevniku sv. Maksimilijana Kolbea nalazimo ovo poglavlje:
„Toliko Krunica znači toliko spašenih duša. Škapular, Krunica
i Čudotvorna
medaljica – to su tri stvari koje se sama Bezgrješna udostojila
ponuditi za spasenje čovječanstva“ – napisao je sveti
Maksimilijan 1925. A u časopisu „Vitez Bezgrješne“ iz listopada
iste godine je napisao: „Istina je da molitva Krunice nije obavezna
pod kaznom grijeha, ali kakva se vrsta ljubavi ograničava na puke
dužnosti, čije se zanemarivanje može vrlo lako pretvoriti u
ozbiljan prijestup?
Takav slijed događaja više bi nalikovao ropstvu nego djetinjoj
ljubavi prema velikom nebeskom Ocu i najdražoj Majci. Ne, to ne bi
bilo vrijedno nekoga tko ljubi Mariju! Onaj koji istinski ljubi
Mariju traži priliku da joj što češće priđe, da što dulje
ostane kod njezinih nogu (unutar ograničenja koja ima zbog dužnosti
svog staleža). On joj povjerava sve svoje probleme i brige. Također
on sam, koliko mu snage dopuštaju, razmatra i djeluje tako da
Marijina djela teku na najbolji mogući način, da se Njezino
kraljevstvo širi u dušama svih onih koji sada žive i koji će
živjeti, poznanika ili stranaca, prijatelja ili neprijatelja,
rođaka, sugrađana,
zemljaka ili stranaca, katolika ili nekatolika. To su njegova
nastojanja, njegove želje, za taj se cilj trudi. A gdje će netko
naći svjetlo koje treba da bi znao kada i kako djelovati, ako ne uz
njezine noge? Može li se negdje drugdje crpsti snaga za tako
uzvišeni zadatak? „Oče naš...“, „Zdravo Marijo...“ U
ožalošćena srca kapa utješni melem, u očajne duše opet sija
zraka nade. Siromašni, oni koje je zadesila nedaća, oni koji se
savijaju pod teretom briga, nedaća i križeva, sada sve više i
jasnije i preciznije osjećaju da nisu siročad, da imaju Majku koja
zna sve njihove žalosti, koja ima suosjećanja
za njih, koja ih tješi i koja im dolazi u pomoć.
Oni
osjećaju da moraju još malo trpjeti,
ali da će onda stići nagrada, nagrada koja je vječna i beskrajna.
Oni shvaćaju da čak vrijedi trpjeti
u ovom kratkom životu da bi se izbrisali grijesi koje su počinili i
da bi dokazali svoju ljubav prema Bogu. Oni shvaćaju da trpljenje
pročišćava dušu kao što to vatra čini sa zlatom, jer se duša
odvaja od prolaznih iluzija koje svijet naziva srećom, i uzdiže se
sve više i više, neizmjerno više i više, k izvoru sve radosti,
Bogu. Oni shvaćaju da duša može jedino počivati u Njemu, dok je
sve ostalo daleko premalo...“. Moliti svetu Krunicu je kao
da Gospi priredimo srdačni
doček, dopuštajući joj
da uđe i da se zadrži u našim jadnim dušama. Trebali bismo biti
čisti i revni poput djevičanskog Apostola, onoga kojeg je Isus
ljubio, sv. Ivana Evanđelista, koji je „uzeo Mariju k sebi“
(Ivan 19, 27). Lucija iz Fatime nas uvjerava da bi nam u ovom svijetu
prepunom problema „kada bi svi molili Krunicu svaki dan, Gospa
postigla čudotvorne milosti“. Kada je sv. Maksimilijan Kolbe bio u
koncentracijskom logoru u Auschwitzu i ponudio svoju smrt umjesto
smrti jednog oca obitelji, bio je zadržan u tamnici za
izgladnjivanje, čineći od nje novu kršćansku katakombu, koja je
odjekivala molitvama Gospi
koje su bile očaravajuće
lijepe: „Tu dolje više nije bilo kao u tamnici za izgladnjivanje“,
napisao je jedan od čuvara. „Bilo je kao da se spuštaš u kriptu
crkve u kojoj su ti nesretni ljudi zatvoreni, mogao si ih čuti kako
glasno mole svaki dan. Čuli su se Krunica i himni, a osuđeni ljudi
iz susjednih ćelija
bi im se pridružili. Svaki puta kada bi se tamo spuštao, žarke
molitve i himni Djevici Mariji bi odjekivali podzemnim prostorom.
Započinjao bi ih otac Maksimilijan Kolbe, a drugi bi odgovarali...“
Izvor:
Knight of the Immaculate, rujan / listopad 2017.
