Ovih
smo blagdanskih dana čuli mnoštvo lijepih riječi, dobrih želja,
blagoslova. Svi su nam željeli sve najbolje, najljepše, zdravlje,
radost, dug život, blagoslov, obilje i sreću. Zazivao se mir,
veselje, spokoj, budila se nada i vraćao se osmijeh na licima.
Svi su nas blagoslivljali, blagoslivljajući Boga!
Ovih
se blagdanskih dana nekako udalji od naših ušiju ona svagdašnjica
u kojoj čujemo sve suprotno od ovoga što smo slušali ovih dana:
čujemo psovku, bogopsovku, hulu, proklinjanje, prostote i uvrede.
Kod
drugih naroda vidimo sve one grijehe koje vidimo i kod našega –
možda se u drugim narodima neke Božje zapovijedi krše smjelo i
otvoreno, puno više nego kod nas, a mi se dičimo svojom katoličkom
vjerom i odanošću Crkvi, no u slučaju psovke to, nažalost,
nipošto ne možemo reći.
Psovka je ružna mrlja na ugledu i časti našega naroda. To je jedan od njegovih ružnijih, prepoznatljivijih grijeha. Ako hoćemo, to je sablazan drugim narodima. I drugdje se psuje i huli, i drugdje su zavladale medijima i bludnost i vulgarnost i banalnost, ali s obzirom na bogopsovku spadamo na vrh ljestvice među katoličkim narodima.
Među našim ljudima postoji katkad natjecanje u psovanju: izmišljaju se bogohulnije, vulgarnije i odvratnije psovke. Psovati, kleti ili beštimat – i na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu naše zemlje, situacija je jeziva. Postoje cijele litanije psovki, umjetnički dotjerane konstrukcije kao da je sam pakao sudjelovao u tim karikaturama narodnih umotvorina.
Psovka je ispusni ventil pakla. Kad smo blizu psovača, kao da smo kod otvorene kanalizacije: sve ono odvratno dolazi do naših ušiju ili nosnica.
Psovka je jezik pakla, govor demona i prokletih. Psovka je anticipacija komunikacije prokletnika.
Ne želimo prijetiti i strašiti – ali zar nije posve jasno da je opasan pothvat pokušaj oduzimanja časti Bogu, Blaženoj Djevici i svecima?! I to u javnosti, pred svima.
Psovka dolazi od riječi PAS i spada u uvrede za razliku od prigovora, kuđenja i ukora. Uvrede nikada nisu bezopasne. Uvrede nisu šale. Makar bile izgovorene zbog navike, u svrhu emocionalnog rasterećenja ili nepromišljeno.
Dovoljno je samo otvoriti Stari zavjet i vidjeti kako se Izrael oštro obračunavao s psovkom. Smrt kamenovanjem ili progon u nenastanjene krajeve bili su najčešćom kaznom. Za srednjovjekovne teologe psovka je bila najveći grijeh.
Psovka se nikada ne može proglasiti bezopasnom. Koliko samo tuče po školama zbog riječi: majmune, kozo…Koliko sudskih parnica zbog opsovane majke. Koliko li je strašnije vrijeđanje i pokušaj obeščašćenja Boga, svetog imena Isusova, Majke Božje, svetaca, svete Mise i sakramenata.
Koliko samo pustoši ostavlja psovka: u obiteljima, međuljudskim odnosima i u samoj duši jadnog psovača koji je sotoninim robom.
Stoga, brate i sestro, NE PSUJ!
Brate i sestro, OPOMENI PSOVAČA, pristojno, ali odrješito!
Brate i sestro, MOLI ZA PSOVAČA I ČINI ZADOVOLJŠTINU ZA TE STRAŠNE GRIJEHE!
Psovka je ružna mrlja na ugledu i časti našega naroda. To je jedan od njegovih ružnijih, prepoznatljivijih grijeha. Ako hoćemo, to je sablazan drugim narodima. I drugdje se psuje i huli, i drugdje su zavladale medijima i bludnost i vulgarnost i banalnost, ali s obzirom na bogopsovku spadamo na vrh ljestvice među katoličkim narodima.
Među našim ljudima postoji katkad natjecanje u psovanju: izmišljaju se bogohulnije, vulgarnije i odvratnije psovke. Psovati, kleti ili beštimat – i na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu naše zemlje, situacija je jeziva. Postoje cijele litanije psovki, umjetnički dotjerane konstrukcije kao da je sam pakao sudjelovao u tim karikaturama narodnih umotvorina.
Psovka je ispusni ventil pakla. Kad smo blizu psovača, kao da smo kod otvorene kanalizacije: sve ono odvratno dolazi do naših ušiju ili nosnica.
Psovka je jezik pakla, govor demona i prokletih. Psovka je anticipacija komunikacije prokletnika.
Ne želimo prijetiti i strašiti – ali zar nije posve jasno da je opasan pothvat pokušaj oduzimanja časti Bogu, Blaženoj Djevici i svecima?! I to u javnosti, pred svima.
Psovka dolazi od riječi PAS i spada u uvrede za razliku od prigovora, kuđenja i ukora. Uvrede nikada nisu bezopasne. Uvrede nisu šale. Makar bile izgovorene zbog navike, u svrhu emocionalnog rasterećenja ili nepromišljeno.
Dovoljno je samo otvoriti Stari zavjet i vidjeti kako se Izrael oštro obračunavao s psovkom. Smrt kamenovanjem ili progon u nenastanjene krajeve bili su najčešćom kaznom. Za srednjovjekovne teologe psovka je bila najveći grijeh.
Psovka se nikada ne može proglasiti bezopasnom. Koliko samo tuče po školama zbog riječi: majmune, kozo…Koliko sudskih parnica zbog opsovane majke. Koliko li je strašnije vrijeđanje i pokušaj obeščašćenja Boga, svetog imena Isusova, Majke Božje, svetaca, svete Mise i sakramenata.
Koliko samo pustoši ostavlja psovka: u obiteljima, međuljudskim odnosima i u samoj duši jadnog psovača koji je sotoninim robom.
Stoga, brate i sestro, NE PSUJ!
Brate i sestro, OPOMENI PSOVAČA, pristojno, ali odrješito!
Brate i sestro, MOLI ZA PSOVAČA I ČINI ZADOVOLJŠTINU ZA TE STRAŠNE GRIJEHE!
DRAGI
BOŽE, OSLOBODI NAŠ NAROD OD OVE DUHOVNE GUBE, OSLOBODI NAŠ NAROD
OD PSOVKE!
Jedan
vjernik
Laudes
Divinae
Benedictus
Deus.
Benedictum
Nomen Sanctum eius.
Benedictus
Iesus Christus, verus Deus et verus homo.
Benedictum
Nomen Iesu.
Benedictum
Cor eius sacratissimum.
Benedictus
Sanguis eius pretiosissimus.
Benedictus
Iesus in sanctissimo altaris Sacramento.
Benedictus
Sanctus Spiritus, Paraclitus.
Benedicta
excelsa
Mater
Christi,
Maria
sanctissima.
Benedicta
sancta eius et immaculata Conceptio.
Benedicta
eius gloriosa Assumptio.
Benedictum
nomen Mariae, Virginis et Matris.
Benedictus
sanctus Ioseph, eius castissimus Sponsus.
Benedictus
Deus in Angelis suis, et in Sanctis suis. Amen.