Christus Rex

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana


Dana 18. siječnja počela je molitvena osmina koja se tradicionalno održavala radi povratka odvojenih kršćana jedinstvu Katoličke Crkve.

Nakon II. vatikanskog sabora cilj je ove inicijative posve izvrnut u ime ekumenizma.

Ne govori se više o povratku katoličkom jedinstvu onih koji su se od njega udaljili, nego o pronalasku jedinstva koje je sama Crkva navodno izgubila, zaboravljajući to da je „jedna“ u vjeri, u bogoslužju i u hijerarhiji teološko obilježje upravo Katoličke Crkve koju je jedinu utemeljio Isus Krist i da se to obilježje gubi baš odvajajući se od nje. 

Kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kojeg je ovom prilikom intervjuirao Radio Vatikan, ponavlja nažalost misli posve strane tradicionalnom nauku ostavljajući dojam da je Crkva izgubila svoje jedinstvo poradi onih koji su je napustili utemeljujući druge religije kao pravoslavni, protestanti i samo židovstvo koje je odbacilo Isusa Krista.

To su teške zablude koje pokazuju duboki nedostatak ljubavi u onima koji su u tminama krivovjerja i paraliziraju nadnaravnu snagu koju Crkva ima da otme duše zabludi i da ih vodi k istinskoj vjeri i nadnaravnom životu.

S obzirom na sve to korisno je napajati se na vječnom crkvenom Učiteljstvu, istinskoj zraci sunca u tami ove krize u Crkvi i ponovno pročitati encikliku Pija XI. Mortalium animos koja osuđuje ante litteram ta lažna načela. Pijo XI. u enciklici opisuje pregnuća „ekumeničara“ na način koji i danas ostaje veoma aktualnim i koja sažimamo u nekoliko citata.

Naime, budući da smatraju sigurnim kako se vrlo rijetko mogu naći ljudi bez ikakvoga vjerskog osjećaja, čini se da na takvome vjerovanju utemeljuju nadu kako će razni narodi - premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima - bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života. Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi - kako nevjernici svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i poslanje.“

Naravno, katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva.“

Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru.“

Budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili.“

Ovo je tradicionalni i neprolazni nauk Crkve i nijedan koncil i nijedan pontifeks ga nikada neće moći promijeniti. Važno je stalno se na njega pozivati kako bi se sačuvala vjera u ovo vrijeme u kojem je „dim Sotonin ušao u hram Božji“.


don Pierpaolo Petrucci

Arhiva bloga

Časopis: