Sveti redovnik pasionist Gabrijel od Žalosne Gospe
(blagdan se slavi 27. 2.) predstavlja svome nedavno zaređenom
subratu Henriku uzvišeno dostojanstvo i teške obveze svećeništva.
Dragi brate!
Da Te ne volim, ne bih se toliko brinuo o Tebi. No
budući da Te ljubim više no ikada, poslušaj riječi svoga
bijednoga brata, makar se u svemu nalazi iza Tebe. Stalež koji si
sada prihvatio potiče me da Ti uputim iskrenu bratsku riječ; no
budući da od sebe samoga ne znam ništa reći, želim Ti staviti
pred oči ono što su sveci i crkveni pisci razmišljali o tome.
Nemoj se čuditi što Ti njihove izreke donosim na latinskome. To
činim samo da Te bolje uvjerim, ne iz nekog drugog razloga.
»Magna dignitas, sed magnum est pondus. In alto
gradu positi, oportet quoque ut in virtutum culmine sint erecti,
alioquin (pazi dobro!) non
ad meritum, sed ad proprium praesunt judicium«;[1]
govori sv. Lovro Justiniani. Toliko je
veliko Tvoje dostojanstvo, da sv. Bernardin ovako govori Blaženoj
Djevici Mariji: »Virgo benedicta, excusa
me... Sacerdotium ipsum praetulit supra te«.[2]
»Parentes Christi«[3]
naziva sv. Bernard svećenike, a sv. Augustin kliče: »O
veneranda Sacerdotum dignitas, in quorum manibus Dei Filius veluti in
utero Virginis incarnatur!«.[4]
Konačno, sv. Klement naziva svećenika
»terrenus Deus«,[5]
a njegove riječi glase: »Post Deum terrenus
Deus«.[6]
Ako je to tako, dragi brate, kako li velika mora biti Tvoja svetost?
Čuj što o tome veli sv. Grgur: »Necesse
est, ut mortuus omnibus passionibus, vivat vita divina«.[7]
Promisli, da si odabrao Boga za baštinu i
da je Bog svećenike učinio svojima, kao što stoji u Knjizi
Levitskoga zakona: »Ego elegi vos et
separavi vos a ceteris populis, ut essetis mei«.[8]
Vidiš dakle kako moraš urediti svoj život. Svrhu za koju Te je Bog
odabrao otkriva Ti jedan crkveni pisac: »Ideo
vocati sumus a Christo, non ut operemus quae ad nostrum pertinent
usum, sed quae ad gloriam Dei«.[9]
O da nikada ne pripadaš onima koji, prema Peluziotovoj riječi, »ad
stipendia dumtaxat oculos habent«.[10]
Služi Bogu zbog Boga samoga, ne gledaj na
dobit i zaradu, nego idi onamo gdje najbolje možeš raditi na
spasenju duša.
Nastoj u svemu držati mjeru. Dok smo još bili zajedno
u kući, svako smo zadovoljstvo smatrali nedužnim te smo ga
nastojali pribaviti novcem ili na drugi način. Ali kako smo se teško
varali, budući da će pred Božjom sudačkom stolicom vrijediti
drukčije mjerilo. Ne zaboravi da »luxuria
nutritur a ventris ingluvie«,[11]
kao što veli sv. Bonaventura.
Izbjegavaj druženje čak i sa svećenicima, ukoliko ne
vode primjereni način života. Idi sâm ili samo s onim čijemu se
društvu može radovati Tvoja duša. Dobro čuvaj svoja osjetila.
Sveti Jeronim piše o tome: »Pudicitia
sacerdotalis non solum ab opere immundo se abstineat, sed etiam a
jactu oculi«.[12]
Bježi od drugovanja sa ženama! Promisli o ovome: Jednom je jedan
anđeo pokazao nekome Božjem službeniku čistilište; ondje je
vidio mnogo svjetovnjaka koji su morali ispaštati za svoje grijehe
protiv čistoće, ali samo malo svećenika. Na pitanje zašto je broj
svećenika tako malen, anđeo je odgovorio: »Vix
talium habet veram contritionem, idcirco pene omnes damnantur«.[13] (...)
Ali ono što Ti najhitnije stavljam na srce i ono što
me najviše potiče na pisanje jest studij. Otvoreno Ti priznajem:
ono što me najviše uznemiruje u pogledu na svećeničku službu,
koju se nadam s Božjom milošću primiti, jest pomisao na studij.
Malo je dana u kojima me ova misao ozbiljno ne obuzima, pa makar ima
već četiri godine da po Božjemu milosrđu nešto manje nemarno
studiram nego onda kad sam još bio s Tobom u kući. Neka ona
prijetnja koju Gospodin izriče po ustima svojega proroka Hošee
potrese svakoga koji je u tome nemaran: »Conticuit
populus meus, eo quod non habuerit scientiam«.[14]
Tako se Bog tuži, a zatim, okrećući se onome koji bez potrebnoga
obrazovanja teži za svećeništvom, izgovara užasnu rečenicu:
»Quia tu scientiam repulisti, repellam te,
ne sacerdotio fungaris mihi«.[15]
Dragi brate, govorim Ti kao pravi brat, koji, mada ovdje živi
odvojen od Tebe, ipak se s pouzdanjem u moćni Marijin zagovor nada
da će jednom zajedno s Tobom biti u Nebu.
Dragi Henriče, vjeruj mi: ako u ovo vrijeme, otkako
boravim daleko od Tebe, nisi učinio ogroman napredak u studiju —
oprosti mi što je istinska bratska ljubav tako otvorena — tada ne
možeš mirne savjesti biti svećenik. No zato razmisli kako ćeš
tome doskočiti. Jer ako zbog pogrješnih savjeta ili zbog toga što
ne znaš dovoljno razjasniti kršćanski nauk, ili u konačnici zato
što nisi upotrijebio jedan ili dva talenta koje Ti je Bog povjerio,
propadne jedna od Tvojih ovčica za koje je Isus prolio svoju krv,
kako ćeš se opravdati pred Božjim sudištem? Što ćeš reći u
svoju ispriku? »Anima pro anima«,[16]
reći će Ti tada božanski Sudac, »Tvojom krivnjom, Tvojim nemarom
je propala ona duša; stoga daj u zamjenu svoju dušu!« Što ćemo
tada odgovoriti?
Dragi brate, uopće ne mislim reći da moraš postati
pustinjak, voditi kontemplativni život ili posvetiti se bez
prestanka molitvi i studiju — ne, zasigurno ne, jer moraš se i
odmoriti u Gospodinu; no kažem samo: nikada ne propusti studirati
3-4 sata dnevno, to uopće nije previše. Ukoliko ne budeš tako
činio, možeš biti uvjeren da nikad ne ćeš postići duhovni mir
niti istinski spokoj srca! Jer ako nisi sposoban dobro obavljati
svoju svećeničku službu, mučit će Te briga nisi li možda
drugima uzrokom propasti, ili ne radiš li u Gospodnjemu vinogradu,
zbog svoga neznanja, onako kako bi morao. Vjeruj mi isto tako, ako
upravo na početku svoga svećeničkoga puta propustiš tri ili
četiri godine ozbiljnoga studija, poslije ćeš to teško
nadoknaditi. Stoga nemoj sada provoditi svoje vrijeme prisustvujući
slavljima, posjećujući bogataške vile ili tko zna što drugo. Puno
radije boravi u blizini našega ljubljenog Oca, te će Gospodin
blagosloviti Tvoje dane i dati Ti mir.
Pročitaj ponovno i drugo pismo koje sam Ti napisao i
koje Ti kaže kako trebaš ispuniti vrijeme. Načini za sebe raspored
sati, dnevni red, te nemoj živjeti, kako se običava reći, od danas
do sutra. Promisli što sv. Toma kaže o običnome svećeniku kakav
si i Ti: »Si sacerdos ex ignorantia vel
negligentia non exponat populo viam salutis, reus erit apud Deum
animarum illarum, quae sub ipso perierunt!«[17]
Konačno pazi da uzmeš dovoljno vremena za sv. Misu i
molitvu brevijara, kako veli jedan duhovni čovjek: »Qui
sacra illa verba ore immundo profert, in faciem Salvatoris expuit, et
cum in os immundum sanctissimam carnem ponit, eam quasi in lutum
projicit«;[18]
a sveti Vinko Ferrerski piše o tome: »Majus
peccatum est quam si projiciat Corpus Christi in cloacam«.[19]
Imaj uvijek pred očima da »sancta sancte
tractari debent«[20]
i da Gospodin izriče prokletstvo nad onim
koji nemarno obavlja Njegovu službu: »Maledictus
qui facit opus Dei negligenter«[21]
Dobro znam, dragi brate, da će Ti svećeništvo
nametnuti i pokoju žrtvu, no promisli da sada nije vrijeme počinka,
već muke i napora, a osobito za svećenika; ali uskoro, zaista
ubrzo, doći će dan vječnoga mira. Neka te pritom ohrabre riječi
sv. Augustina: »Animam salvasti? Animam tuam
praedestinasti«,[22]
a već je prije Gospodin obećao na usta apostola Jakova: »Qui
converti fecerit peccatorem ab errore viae suae, salvabit animam ejus
a morte et operiet multitudinem peccatorum«.[23]
Kako je slatka smrt radnika u Gospodnjemu vinogradu,
upravo je Gospodin rekao: »Dulcis est somnus
operanti«;[24]
a sv. Grgur Ti veli da svećenik koji
revnuje za duše »tot coronas sibi
multiplicat, quot Deo animas lucrifacit«.[25]
No ako bi naprotiv, samo zato da se ne
trebaš na ništa prisiliti, i da uživaš nekoliko godina zemaljskih
radosti, morao se pred Božjim sudištem optužiti makar za jedan
jedini smrtni grijeh, što tada? Utisni sebi u srce ovu rečenicu iz
objava sv. Brigite, da svećenici »prae
omnibus diabolis profundius submergentur in infernum«.[26]
Ako budeš slijedio ovaj moj posljednji savjet, ne
sumnjaj da će sve dobro proći. Sve će Ti postati slatko i lako te
ćeš spasiti svoju dušu. Budi vjerni Marijin sluga; upamti dobro:
»vjerni Marijin sluga«, i nemoj se zadovoljiti s nekom pobožnom
vježbicom. Proširuj njezino štovanje prema mogućnostima i
prilikama, kao što sam Ti već ranije pisao. Budi blag i darežljiv
prema Mariji u osobi siromaha, ukoliko ih krijepiš kruhom nauka i
djelima tjelesnoga milosrđa. Budi ponizan i susretljiv prema
svakome, jer ako budeš prezirao male ljude i uzdizao pred njima
visoko glavu, isto će tako učiniti Isus i Marija s Tobom. Nabavi si
knjige koje govore o Mariji, a osobito o Prežalosnoj Majci;
svakodnevno razmatraj njezine žalosti te i druge upućuj na to. Budi
uvjeren, ako budeš imao suosjećanja za Mariju u osobi siromaha, i
ona će imati suosjećanja za Tebe u Tvojim zemaljskim nevoljama i
osobito na smrtnoj postelji.
Dragi brate, kako si primio pisma koja sam Ti do sada
napisao? Jesi li ih možda primio sa stanovitim podsmjehom misleći:
evo opet propovijedi! I jesi li ih bacio nekamo u zakutak ili ih
poderao? Dakako, u svojoj bijedi nisam ništa drugo ni zaslužio; no
promisli da Ti piše brat koji Te voli iz svega srca, te da se Bog
ponekad služi upravo najbjednijima kako bi progovorio Tvojoj duši.
Nemoj zaboraviti — ništa Te drugo ne tražim, budući da mi ništa
nije potrebno — tu i tamo pročitati ove retke i one druge koje sam
Ti napisao, a osobito one gdje sam govorio o Prežalosnoj Djevici
Mariji.
Gdje sada boravi moj prijatelj koji mi je govorio o
knjizi o Majci Božjoj? Je li još u Fanu ili je otputovao odande?
Kad opet budeš imao vremena pisati, molim Te da mi javiš.
Meni je, hvala Bogu, jako dobro, te slavim čas i
trenutak kad su se Isus i Marija udostojali upraviti na me svoje
milostive oči te u potpunosti, bez moje zasluge, preuzeti brigu za
mene.
Prenesi ocu najljepše pozdrave od našega dobrog oca
Lektora i od mene. Moleći njegov sveti blagoslov i ljubeći mu ruke,
ostajem sa štovanjem (...)
Sin koji Te ljubi,
brat Gabriel od Žalosne Gospe
Izvor:
http://www.latinska-misa.com/
Bilješke
[1] Veliko je dostojanstvo,
ali i veliki teret. Postavljeni na visok stupanj, treba da su
uzvišeni i na vrhunce krijeposti, inače (!) su predvodnici ne za
zaslugu, nego za vlastitu osudu.
[4] O časnog li dostojanstva
svećenika, u čijim se rukama utjelovljuje Božji Sin kao u
Djevičinoj utrobi!
[17] Ako svećenik zbog
neznanja ili nemara ne izlaže narodu put spasenja, bit će pred
Bogom krivac za duše koje su pod njim propale!
[18] Tko one svete riječi
izgovara nečistih usta, pljuje Spasitelju u lice; i kad stavlja
presveto Tijelo u nečista usta, kao da ga baca u blato.
[23] Tko odvrati grješnika
od njegova krivog puta, spasit će mu dušu od smrti i pokrit će
mnoštvo grijeha. (Jak
5, 20)
[25] Toliko si kruna umnaža
koliko duša za Boga pribavlja.
[26] Od svih će đavola
dublje utonuti u pakao.