Na
koncu svoga života nadbiskup Lefebvre spoznao je da je povijest
Bratstva bila povijest njegovih rascjepa. Teška situacija družbe
unutar Crkve pokazala se navlastito u slučajevima prepirki i raspri.
Ni isusovci se u vremenu u kojem su opet donosili vjeru u svijet nisu
nalazili u drukčijem položaju: jednom im se divilo, onda ih se
progonilo, isto tako ih se pozdravljalo kao i oštro kritiziralo,
nekada i cijepalo.
Bratstvo
je, dakle, doživjelo odvajanja s jedne kao i s druge strane. Vidjelo
je upravitelja Écônea kako odlazi, odlazak američke
Bogoslovije, jednoga od generalnih asistenata, jednog poglavara
argentinske Bogoslovije La Reja, jednog bivšeg župnika pariške
crkve Saint-Nicolas-du-Chardonnet, jednoga od četvorice biskupa.
Nitko nije izuzet, čak ni posve veliki! Utemeljitelj, koji je u
jednog trenutku u Bogosloviji koju je on sam utemeljio gotovo maknut
s položaja, a drugi je put poslao van cijelo osoblje američkog
Distrikta, nije nipošto bio iznenađen ovim kušnjama. Na određeni
su način ove kušnje bile dokazom za to da se zloduh borio protiv
jednog djela koje je u dušama prouzročilo beskrajno puno dobra dok
je svoje dužnosti i dalje djelatno ispunjalo.
Kada
je jedanput jedna skupina svećenika napustila Bratstvo, nadbiskup
Lefebvre je opisao opasnosti kojima je Bratstvo bilo izloženo.
Pokazao je da su neki pali zbog umora i obeshrabrenosti te su onda
relativizirali zablude, prihvatili novu Misu. Pokazao je također,
kako je trenutačno slučaj, da su mnogi naveli izgovore i krive
optužbe kako bi opravdali odlazak; kod toga su se obrušili na
navodno odstupanje autoriteta Bratstva sv. Pija X. Pred svojim
svećenicima 16. srpnja 1989. ovako se izrazio:
„Drugu
napast koju đavao pobuđuje u duhu nekih od naših svećenika koji
izazivaju novi rascjep u Bratstvu, može se ovako sažeto izložiti:
'U početku smo vjerovali Bratstvu, njemu, njegovim načelima, u ono
što čini. No, sada konstatiramo da je duh Bratstva postao neki
drugi i iz vjernosti prema prvotnom Bratstvu napuštamo sadašnje
Bratstvo!'
Kako
bi se opravdao ovaj stav, moraju se potom tražiti naznake promjene.
I od ovog se trenutka iskorištavaju čak i najmanje sitnice, njih se
grubo zlorabi, napuhuje, dok ne postanu pravim klevetama. To je bilo
ovako kod patera (ime) i kod patera (ime), tada bi optužba išla čak
i do mene. Onda je valjalo zavarati vjernike kako bi slijedili one
koji su nas napustili. Cijeli je pothvat utemeljen na laži. Zbilja
su oni, koji su tvrdili da postoji protuslovlje između sadašnjega i
negdašnjega Svećeničkog bratstva, bili 'sedisvakantisti' i
otvoreno su se protivili moliti za papu.(…) Za ovaj odlazak su se
morala naći obrazloženja. To je bilo jednostavno. 'Mi smo čisti, a
drugi su nečisti.'
A
od ovog je trenutka dijabolični duh zadobio vlast nad našom braćom
koji su svagdje vidjeli nedostatke, pogrješke i propuste. Jedan od
prvih okrivljenih bio je pater (ime). Okrivljen je da od njega
potječu sve one promjene i da ima sve moguće pogrješke jer su
(jedan drugi svećenik) i njegovi najbolji prijatelji otkrili da je
njegov otac imao židovski pogreb!... (Ovaj pater) prema tome je
Židov!… Oni su također otkrili da su i drugi pateri Židovi! A
onda se (opet drugim svećenicima) predbacivalo nemoralno ponašanje.
I čak (i jedan upravitelj bogoslovije) nije pošteđen, njegovo je
upravljanje bogoslovijom laksističko, a u bogosloviji se širi
nemoral. I konačno i naposljetku i Generalni je poglavar navodno sve
stvari samo sumarno i pristrano prosuđivao. Ja nemam iluzija; i mene
se samoga bez oklijevanja kleveće kao što su me svi oni klevetali
koji su razbijali Bratstvo.
Način
postupanja uvijek je isti: pod svaku se cijenu mora opravdati da se
skupina svećenika, bogoslova i vjernika udaljuje. Što se nas tiče:
mi se moramo potruditi da one koji nas napuštaju upoznamo s teškom
nepravdom i velikom štetom koju nanose Tradiciji, ali ne trebamo
biti odveć potreseni; u kušnji želimo sačuvati mir. Povijest
Bratstva slična je crkvenoj povijesti i nastavlja je. 'Oportet
haereses esse'!… Providnost dopušta čišćenja kako bi se
izbjegla otrovanja. U ovom posljednjem slučaju posrijedi je krivo
poimanje duhovne izgradnje i izobrazbe koje je pod jansenističkim
utjecajem. Neka nas Bog od toga sačuva!“
Izvor:
Credidimus caritati
