Već smo izvješćivali o Sestrama Bratstva sv. Pija X.
te o Oblatama kao i o Školskim sestrama dominikankama iz Fanjeauxa i
Brignolesa. Postoji još nekoliko prijateljskih zajednica povezanih sa
Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Jedna od tih zajednica jesu Sestre Duha
Svetoga iz Niedaltdorfa u Saarskoj oblasti u Njemačkoj.
Sestre Duha Svetoga (Sühneschwestern vom Heiligen Geist)
nisu slavile svagdašnji događaj u svibnju ove godine. Prvi put nakon petnaest
godina jedna je sestra iz njihovih redova položila prve zavjete. Posljednje
takvo slavlje bilo je 1999. godine, onda još u Mainzu.
1966. godine 23 sestre emigrirale su iz ondašnje
Čehoslovačke koja je bila pod komunističkom vlašću na Zapad i u Mainzu su
pronašle utočište. „Sestre iz Mainza“ kako ih puk otada naziva, preuzele su tu
starački dom, naime Maria-Hilf-Stift. 1992. godine nekoliko je sestara iz
Mainza došlo u Niedaltdorf u Saarskoj oblasti, u blizini lotrinške granice da
tu otvore drugu kuću: starački dom svetog Antuna. Godine 2000. kuća je u Mainzu
zatvorena pa su i ostale sestre koje su boravile u Mainzu doselile u
Niedaltdorf. Otada nije bilo podmlatka; međutim, kako se čini, „mršave
godine“ sada su prošlost. Točno prije dvije godine Irena Lojack obukla je
redovnički habit i istodobno dobila redovničko ime: sestra Maria Crescentia.
Protekle dvije godine u novicijatu služile su praktičnoj i teoretskoj formaciji
časne sestre. Prošlog 3. svibnja redovnica je sada, najprije za sljedeće tri
godine, položila zavjete siromaštva, čistoće, poslušnosti i pomirbene ljubavi.
Sa sestrama se radovalo cijelo mnoštvo iz okoline, ali i mnogi pristigli
izdaleka: obitelj i prijatelji sestre koja je polagala zavjete, stanovnici kuće
i njihova rodbina; vjernici koji redovito dolaze na sv. Misu u kapelicu Doma
svetog Antuna. Među uzvanicima vidjeli smo i mnoge prijatelje svećenike i časne
sestre.
Pater Patrice Laroche koji je sestrama održao višednevne
duhovne vježbe, držao je svečani govor: „Ako je oblačenjem počela neka vrsta
zaručništva, onda se u zavjetima može vidjeti svadbu. Sestra postaje zaručnicom
Isusa Krista. Stoga zavjeti nisu samo cilj i završetak novicijata, nego novi
početak. Od svadbe zaručnik i zaručnica se bolje upoznaju, oni sve više
produbljuju obostranu ljubav i time i po navikama sliče jedno drugomu.
Trajna želja Kristove zaručnice stoga treba biti da postane
što sličnijom svojemu zaručniku, po riječi svetoga Pavla Filipljanima: „Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li
kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam
već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda
mnom, prežem.“
Propovjednik je tada uputio na Blaženu Djevicu Mariju. „Ona
je ta koja pomaže dospjeti do savršenosti. Tako stoji u Ulaznoj molitvi dnevne
Mise (od Bezgrješnog Srca Marijina): Adeamus cum fiducia ad thronum gratiae –
Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti da postignemo milosrđe i nađemo
milost, kad nam ustreba pomoć!“
Tijekom novicijata novakinja je nosila bijelu koprenu; kao
vanjski znak svojeg polaganja zavjeta tijekom je slavlja dobila crnu koprenu.
Osim toga, odsada će vidljivo nositi oko vrata jednu medalju na kojoj je urezan
simbol Duha Svetoga i slika Majke Božje. Prigodom predaje medalje svećenik je
rekao: „Primi ovu medalju i štuj Duha Svetoga! Neka te On vodi k savršenosti, a
Bezgrješna Djevica Marija neka ti bude pomoćnica i tješiteljica na putu u nebo.“
Na koncu je svećenik sestri koja je polagala zavjete stavio
prsten na ruku s riječima: „Vjenčavam te s Isusom Kristom, Sinom Vječnog Oca.
Uzmi dakle prsten zaručničke vjernosti, pečat Duha Svetoga kako bi živjela kao
Božja Zaručnica. U ime Oca i Sina i Suha Svetoga. Amen.“
Nakon crkvenog slavlja gostoprimljive su sestre sve nazočne
pozvale na aperitiv i na svečani ručak u lijepoj dvorani Doma svetog
Antuna.
S Božjom pomoći i sljedeće će godine jedna novakinja kod
„Sestara iz Mainza“ u Niedaltdorfu položiti prve zavjete.
