Intervju agencije DICI s biskupom Fellayom
o njegovom susretu s kardinalom Müllerom, tekućim odnosima FSSPX-a s Rimom i o tome kako je nauk rješenje
postkoncilske krize.
23. rujna 2014. biskup Fellay, generalni
poglavar FSSPX-a, susreo se s kardinalom Müllerom, nakon čega je
Vatikanski tiskovni ured izdao priopćenje. Istoga dana, svoje priopćenje je
izdao i FSSPX.
DICI je sada upriličio intervju s
biskupom Fellayom o razlogu susreta, objašnjavajući pri tome „trenutno pogoršanje
krize“ i stoga kako pastoralna praksa mora proizlaziti iz nauka.
Pastoralna praksa mora slijediti iz nauka
Intervju s biskupom Fellayjem nakon
susreta s kardinalom Mullerom
DICI: 23. rujna primio vas je
kardinal Müller. Priopćenje iz Vatikanskog tiskovnog ureda ponavlja jezik priopćenja iz
2005., izdanog nakon vašeg susreta s Benediktom XVI, gdje je već rečeno da će
strane „nastaviti postupno i kroz razumni vremenski period... s ciljem
predviđenog potpunog zajedništva“. Priopćenje iz 2014., s druge strane, govori
o „punom pomirenju“. Znači li to da počinjete ispočetka?
Biskup Fellay: Da i ne, ovisno o perspektivi koja se uzme. Nema ništa novo, u smislu
da i naši sugovornici i mi shvaćamo da doktrinarne razlike i dalje postoje –
što je postalo posve jasno tijekom teoloških pregovora 2009.-2011. – i da zbog
toga nismo u mogućnosti potpisati Doktrinarnu preambulu koju nam od 2011.
predlaže Kongregacija za nauk vjere.
DICI: Ali što je novo?
Biskup Fellay: Novi je papa i novi je pročelnik Kongregacije za nauk vjere. A ovaj nedavni
razgovor pokazuje da ni oni ni mi ne želimo prekid odnosa: obje strane
insistiraju na tome da je nužno raščistiti doktrinarna pitanja prije bilo
kakvog kanonskog priznanja. Iz tog razloga rimski autoriteti sa svoje strane
zahtijevaju prihvaćanje doktrinarne preambule, koju mi sa svoje strane ne
možemo potpisati zbog njenih dvosmislenosti.
Još jedna nova činjenica je trenutno
pogoršanje krize u Crkvi. Uoči Sinode o obitelji osvanule su ozbiljne, dobro
utemeljene kritike nekolicine kardinala protiv prijedloga kardinala Kaspera o
pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane. Tako nešto u Rimu nije viđeno još
od kritike kardinala Ottavianija i Baccija u Kratkom kritičkom osvrtu o novom
redu mise [Ottavianijeva intervencija iz 1969].
No ono što se nije promijenilo jest
činjenica da rimski autoriteti i dalje ne uzimaju u obzir našu kritiku Koncila,
jer im se ona čini sporednom ili čak iluzornom, s obzirom na današnje ozbiljne
probleme u Crkvi. Ovi autoriteti shvaćaju da kriza potresa Crkvu na najvišoj
razini – sada među kardinalima – ali ne uzimaju u obzir da bi sam Koncil mogao
biti glavni razlog ove krize bez presedana. To je kao razgovor gluhih.
DICI: Možete li dati konkretni primjer?
Biskup Fellay: Prijedlozi kardinala Kaspera u prilog pričesti za rastavljene i
ponovno vjenčane osobe primjer su onoga za što krivimo Koncil. U govoru koji je
održao kardinalima tijekom konzistorija 20. veljače ove godine, predložio je da
se ponovno učini ono što je učinjeno na Koncilu, naime: reafirmacija katoličkog
nauka uvodeći istovremeno pastoralne ponude. U brojnim intervjuima koje daje
novinarima on ustraje na ovoj distinkciji između nauka i pastoralne prakse.
Kaže da se, teoretski, nauk ne može mijenjati, no uvodi shvaćanje da u
konkretnoj stvarnosti postoje određene situacije kada se nauk ne može
primijeniti. Tada, po njegovom mišljenju, samo pastoralni pristup može pronaći
rješenje... nauštrb nauka.
S naše strane, mi okrivljujemo Koncil za
stvaranje te umjetne distinkcije između nauka i pastoralne prakse, jer
pastoralna praksa mora slijediti iz nauka. Kroz brojne pastoralne ustupke, u
Crkvi su uvedene bitne promjene i došlo je do utjecaja na njen nauk. To se
dogodilo za vrijeme i nakon Koncila i mi ukazujemo na to da se ista strategija
koristi i danas protiv bračnog morala.
DICI: No jesu li samo pastoralne promjene
na Koncilu indirektno utjecale na nauk?
Biskup Fellay: Ne, zapravo moramo primijetiti da su ozbiljne promjene učinjene u
samom nauku: vjerska sloboda, kolegijalnost, ekumenizam... No istina je da se
te promjene pojavljuju jasnije i očitije u konkretnim pastoralnim primjenama,
jer su u koncilskim dokumentima prikazane tek kao ponude, samo nagoviještene,
uz mnogo toga nedorečenog... što ih čini, prema riječima mog prethodnika p.
Schmidbergera, „tempiranim bombama“.
DICI: Gdje u prijedlozima kardinala
Kaspera vidite pastoralnu primjenu koja promjenu u nauku uvedenu za vrijeme
Koncila čini očitijom? Gdje vidite „tempiranu bombu“?
Biskup Fellay: U intervjuu koji je dao vatikanistu Andrei Tornelliju 18. rujna,
kardinal kaže: „Nauk Crkve nije zatvoreni sustav: Drugi vatikanski koncil uči
nas da postoji razvoj, što znači da se o tome može dalje promišljati. Pitam se
je li u ovom slučaju (tj. u slučaju razvedenih i ponovno civilno vjenčanih
katolika) moguće dublje razumijevanje, slično onome koje smo vidjeli u
ekleziologiji. Iako je Katolička crkva Kristova prava Crkva, i izvan
institucionalnih granica Crkve postoje elementi crkvenosti. Ne bi li se također
neki elementi sakramentalnog braka mogli, u određenim slučajevima, prepoznati u
civilnim brakovima? Na primjer, doživotno obvezivanje, uzajamna ljubav i briga,
kršćanski život i javno očitovanje vjernosti koje ne postoji u brakovima općeg
prava“.
Kardinal Kasper je sasvim logičan i
savršeno dosljedan: on predlaže da se na brak pastoralno primijene nova načela
koja su na Koncilu u ime ekumenizma izrečena o Crkvi: postoje elementi
crkvenosti izvan Crkve. Logično prelazi s crkvenog ekumenizma na ženidbeni
ekumenizam. Tako, po njegovom mišljenju, postoje elementi kršćanskog braka
izvan sakramenta. Da konkretno pogledamo na stvari, upitajte samo supružnike
što misle o „ekumenskoj“ bračnoj vjernosti ili vjernosti u različitosti! Slično
tome, što bismo mi trebali misliti o takozvanom „ekumenskom“ doktrinalnom
jedinstvu koje je ujedinjeno u različitosti? Takav rezultat je ono što mi
optužujemo, no Kongregacija za nauk vjere to ili ne vidi ili ne prihvaća.
DICI: Kako bismo trebali razumjeti izraz o
„postupnom nastavku“ iz Vatikanskog priopćenja?
Biskup Fellay: Zajednička je želja Rima i Bratstva sv. Pija X nastaviti doktrinalne
razgovore u širem, neformalnijem okviru od prethodnih pregovora.
DICI: No ako doktrinalni pregovori od
2009.-2011. nisu ništa postigli, kakva je korist od njihova nastavljanja, čak i
u širem obliku?
Biskup Fellay: Jer, slijedeći primjer nadbiskupa Lefebvrea, koji nikada nije odbio
otići u Rim na poziv rimskih vlasti, uvijek odgovaramo onima koji od nas traže
razloge naše vjernosti Tradiciji. Ne možemo izbjegavati ovoj odgovornosti i
ispunit ćemo ju u duhu i s obvezama koje su definirane na zadnjem Generalnom
kapitulu.
No s obzirom da ste spomenuli audijenciju
koju mi je 2005. godine omogućio Benedikt XVI., sjećam se da sam tada rekao da
želimo pokazati da bi Crkva bila snažnija u današnjem svijetu ako bi se držala
Tradicije; još bih dodao: ako bi se s ponosom sjetila svoje dvotisućljetne
Tradicije. Danas opet kažem: želimo priložiti naše svjedočanstvo: ako Crkva
želi završiti tragičnu krizu kroz koju prolazi, Tradicija je odgovor na tu
krizu. To je način kako mi očitujemo svoje sinovsko poštovanje prema vječnom
Rimu, prema Crkvi, majci i učiteljici istine, kojoj smo duboko odani.
DICI: Kažete da je riječ o davanju
svjedočanstva; nije li zapravo riječ o ispovijesti vjere?
Biskup Fellay: Jedno ne isključuje drugo. Naš je utemeljitelj volio reći da teološki
argumenti kojima ispovijedamo svoju vjeru nisu uvijek shvaćeni od strane naših
rimskih sugovornika, ali nas to ne oslobađa dužnosti da se na njih pozivamo.
Nadalje, sa svojim karakterističnim nadnaravnim realizmom, nadbiskup Lefebvre
je dodao da konkretna postignuća Tradicije: sjemeništa, škole, samostani, broj
svećenika, braće i sestara, sjemeništaraca i vjernika laika, također imaju
veliku vrijednost kao dokaz. Protiv tih opipljivih činjenica ne može se održati
nikakav varljivi argument: contra factum non fit argumentum. U ovom
trenutnom slučaju mogli bismo ovu latinsku izreku prevesti riječima Isusa
Krista: „Stablo se poznaje po plodovima“. I u tom smislu, ispovijedajući vjeru,
moramo davati svjedočanstvo o vitalnosti Tradicije.
