Čudesno
porijeklo svete Krunice, koje pomalo podsjeća na način na koji je Bog objavio
Zakon na Sinaju, jasno pokazuje važnost ove uzvišene pobožnosti. Sveti Dominik,
kojeg je Duh Sveti nadahnuo, kojega su Presveta Djevica i njegovo osobno
iskustvo poučili, do smrti je propovijedao Krunicu primjerom i riječju, u
gradovima i selima, velikima i malima, učenima i neukima, katolicima i
krivovjernicima. Sveta Krunica, koju je on svakodnevno molio, bila je njegova
priprema za propovijed i njegov susret s Bogom nakon propovijedanja.
Jednog dana – na
spomendan sv. Ivana Evanđeliste - Svetac je bio u kapelici iza glavnog oltara
katedrale Notre-Dame u Parizu i molio je Svetu Krunicu kako bi se pripremio za
propovijed. Ukazala mu se Presveta Djevica i rekla mu: “Dominiče, dobra je
propovijed koju si pripremio, ali je puno bolja ova koju ti ja donosim”. Sv.
Dominik je primio iz njezinih ruku knjigu u kojoj je bio napisao nagovor.
Pročitao ga je, uživao u njemu, usvojio ga i zahvalio Presvetoj Djevici.
U trenutku predviđenom za propovijed svetac se popeo na propovjedaonicu i,
nakon što je pohvalno govorio o svetom Ivanu Evanđelisti kako je zaslužio da
bude čuvar Kraljice neba, on je izjavio pred čuvenim auditorijem velikih
dostojanstvenika i učenih pariških doktora, koji su navikli na izvanredne i
uglađene govore, da neće nastaviti s učenim riječima ljudske mudrosti, već
jednostavnošću i snagom Duha Svetog. I zadržao se je na Krunici, objašnjavajući
im anđeoski pozdrav, riječ po riječ, kao što bi učinio govoreći djeci,
koristeći se vrlo jednostavnim mislima i razlozima, koje je pročitao na papiru
koji mu je dala Marija.
Događaj je,
barem djelomično, preuzet iz knjige blaženog Alana de la Roche: De dignitate
Psalterii, i kako ga je prenio Cartagena. Blaženi Alan tvrdi da mu je sveti
Dominik jednog dana u objavi rekao: ,,Sine moj, ti propovijedaš i to je dobro;
ali da ne bi tražio ljudsku pohvalu više od spasenja duša, poslušaj što mi se
dogodilo u Parizu. Trebao sam propovijedati u velikoj crkvi posvećenoj Blaženoj
Djevici Mariji i htio sam oštroumno govoriti, ne iz oholosti, već iz obzira
prema vrlo biranom slušateljstvu. Dok sam molio, kako je to bio moj običaj
otprilike sat vremena prije nagovora, moleći Krunicu, pao sam u zanos. Vidio
sam Majku Božju, moju prijateljicu, kako mi pruža knjižicu i govori:
,,Dominiče, koliko god bio dobar govor koji namjeravaš održati, ja ti donosim
jedan puno bolji”. Sav sretan uzeh knjigu, čitavu je pročitah i, kao što je ona
rekla, nađoh ono što je trebalo propovijedati. Zahvalih joj od srca.
Kad je došlo vrijeme za propovijed, imao sam pred sobom čitavo pariško
Sveučilište i veliki broj gospode, koji su bili dobro obaviješteni ili su sami
bili svjedoci čudesnih djela koja je Bog učinio preko mene. Popeh se na
propovjedaonicu. Bio je blagdan svetog Ivana Evanđeliste, ali ja se suzdržah
govoriti o apostolu iznoseći samo da je zaslužio biti izabran za čuvara nebeske
Kraljice. A tada počeh ovako govoriti slušateljstvu: ,,Gospodo i čuveni
učitelji, vi ste navikli slušati uglađene i uzvišene govore, ali ja vam se
danas ne želim obratiti učenim riječima ljudske mudrosti, već vam želim otkriti
Božjega Duha i njegovu snagu”. I tada je sveti Dominik, opaža Cartagena zajedno
sa blaženim Alanom, jednostavnim usporedbama i prispodobama objasnio anđeoski
pozdrav – Zdravo Marijo.
I sam Alan de la
Roche, kako još prenosi Cartagena, priča o mnogim drugim ukazanjima našeg
Gospodina i Blažene Djevice Marije svetom Dominiku, kako bi ga potaknuli da sve
to više i gorljivo propovijeda svetu Krunicu da bi se tako iskorijenio grijeh i
obratili grešnici i krivovjernici.
U određenom
trenutku Cartagena piše: “Blaženi Alan priča da mu je Presveta Djevica Marija
objavila kako se njezin Sin Isus Krist ukazao svetom Dominiku i rekao mu:
,,Dominiče, zadovoljan sam kada vidim da se ne oslanjaš na svoju ljudsku
mudrost, da ponizno radiš za spasenje duša i ne pokušavaš se dopadati ljudima
koji se odaju ispraznosti. Mnogi pak propovjednici od početka običavaju grmjeti
protiv najtežih grijeha, ne znajući da prije nego li se daje gorki lijek treba
pripraviti bolesnika da ga primi te da tako od njega ima koristi. Zbog toga bi
trebali najprije potaknuti slušatelje da zavole molitvu, a posebno moj anđeoski
pozdrav – Zdravo Marijo. Ako svi počnu tako moliti, Božja dobrohotnost će bez
sumnje biti naklonjena onima koji budu ustrajni. Propovijedaj dakle moj
Psalterij!”.
A drugdje kaže:
,,Svi kršćanski propovjednici na početku nagovora potaknu vjernike na molitvu
anđeoskog pozdrava kako bi pridobili Božju naklonost. Taj običaj se temelji na
objavi koju je Presveta Djevica dala svetom Dominiku: ,,Dijete moje – rekla mu
je – nemoj se čuditi ako ne uspijevaš u svojoj propovijedi: ti radiš na
zemljištu koje još nije zaliveno kišom. Znaj da je Bog, kada je htio obnoviti
svijet, najprije poslao kišu, odnosno anđeoski pozdrav: na taj je način svijet
bio obnovljen. U svojim propovijedima, dakle potiči da se moli Krunica i pobrat
ćeš velike plodove za duše”. Tako je sveti Dominik činio i to objašnjava njegov
veliki uspjeh u propovijedanju.
S radošću
citiram riječ po riječ ove odlomke (prevedene s latinskog) koje sam uzeo od
dobrih pisaca da bi poslužili kao pomagalo propovjednicima i učenim osobama
koje bi mogle posumnjati u čudesnu učinkovitost svete Krunice. Dok su
propovjednici širili svetu Krunicu, po primjeru svetog Dominika, pobožnost i
žar su cvjetali u redovničkim zajednicama koje su je vjerno molile i u
kršćanskom svijetu. Ali od kada se počelo zapuštati ovaj dar koji nam je došao
s neba, posvuda se vidi samo grijeh i nered.
(Sveti Ljudevit Grignion Montfortski:
„Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se“; 1. 3. Sveta Krunica
u propovijedima svetaca)
