Staro prođe, sve
je, eto, učinjeno novo
Konac je zakona
Krist. On jednako odvodi od zakona koliko i privodi duhu. U njemu se
naime nalazi dovršenje, jer je sam zakonodavac, kad je sve bilo
izvršeno i ostvareno, preobrazio slovo u duh. Sve je u sebi sažeo.
Milost je živjela po zakonu te je jedno podloženo, a drugo skladno
povezano i složeno. Ono što bijaše vlastito jednome nije bilo
izmiješano i sliveno s onim što je vlastito drugome, već ono što
bijaše teško, ropsko i zarobljeničko promijenjeno je u ono što je
lako i slobodno. Tako više ne
robujemo prirodnim silama svijeta
kako kaže Apostol, niti smo podložni jarmu ropstva slova zakona.
To je naime vrhunac
Kristovih dobročinstava prema nama; to je očitovanje otajstva i
poniženje njegove naravi; Boga i čovjeka; to je pobožanstvenjenje
prihvaćenog čovjeka. Doista je bio potreban slavni i nadasve
odlični Božji dolazak ljudima, a tako i uopće neko uvođenje
radosti iz kojega će proizići veliki dar našega spasenja. To je
sadašnja svečanost, kojoj je početak rođenje Bogorodice, a
završetak i kraj predodređeno sjedinjenje riječi s tijelom. Sada
je rođena Djevica, koja se doji i oblikuje te se pripravlja da bude
majkom Bogu, kralju svih vjekova.
Otud nam je
proistekla dvostruka dobit: uzdignuće k istini, a tako i izbavljenje
iz robovanja slovu zakona. Na koji način i zašto? Očito, sjena je
ustuknula pred dolaskom svjetla, a milost je donijela slobodu s
obzirom na slovo. Ovaj blagdan jest međaš svega toga, On slikovitim
znacima povezuje istinu koja nadolazi, a staro nadomješta novim.
Neka dakle sve
stvoreno pjeva i pleše, te pridonese štogod prikladno proslavi ovog
dana. Danas neka je zajedničko slavlje za ono što je nebesko i što
je zemaljsko, i neka skupa slavi svečanost što god je povezano na
svijetu i iznad njega. Danas je naime Stvoritelju svega sagrađen
stvoreni hram. I stvorenje na nov i dostojan način sprema
Stvoritelju novo boravište.
(sv. Andrija
Kretski, Govor 1; PG 97, 806-810)
