Mogu razumjeti da
ste sablažnjeni podjelom u tradicionalnom pokretu. I mnogi drugi su
također bili sablažnjeni dok nisu shvatili da sloga i jedinstvo
nisu mogući bez čvrste hijerarhije koja bi ih osnaživala i na
njemu inzistirala. Pravo jedinstvo bit će moguće samo onda kada
ćemo opet imati snažnog papu, kojega će podržavati poslušni i
dobri biskupi.
Dio raznolikosti
Crkve je da postoje različite skupine, organizacije, redovničke
zajednice i aktivnosti koje brane različite vidike katoličke
tradicije. Oni se nadopunjuju i trebaju zadržati svoje specifične
razlike da bi činili najbolje za svetu Majku Crkvu. To nije ni na
koji način u suprotnosti s jedinstvom vjere, koja nas sve povezuje.
Tako u tradiciji postoje različiti redovi školskih časnih sestara;
postoje aktivni redovi poput Bratstva sv. Pija X.; a postoje i
kontemplativni redovi poput benediktinaca, dominikanaca, kapucina i
redemptorista. Svi oni imaju različitu ulogu unutar Crkve. Također
postoji mjesto za laičke organizacije i posebne apostolate kao što
je imao p. Gruner koji je promovirao pobožnost Gospi Fatimskoj.
Unatoč njihovim različitim metodama i naglascima, sve te
organizacije dijele dubinsko jedinstvo. Međutim, postoje neke
skupine koje se ne mogu smatrati dijelom tog jedinstva. To su
sedisvakantisti i zajednice (npr. Bratstvo sv. Petra, Institut
Krista Kralja, Institut Dobrog Pastira itd.) koje prihvaćaju
pravovjernost Nove Mise i II. vatikanskog i koji slave indultnu Misu.
Takvi su izvan moralnog jedinstva tradicionalnog pokreta.
Očigledno je nužno
da svi ti zaista katolički redovi, organizacije i apostolati
surađuju. Jasno je da se to dubinsko jedinstvo može naći kod svih
onih koji su službeno udruženi s djelom Svećeničkog bratstva sv.
Pija X. Kada skupina ili djelovanje odbiju takvo djelovanje onda su
prisiljeni činiti kompromis s liberalizmom ili pretjerati sa
strogoćom.
p. Peter R. Scott
Izvor:
http://archives.sspx.org/
