Analiza pisma Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei o ženidbi vjernika Bratstva svetoga Pija X.

Neosporivo valjane ženidbe

Dana 1. rujna 2015. papa je objavio da svi vjernici koji će se tijekom Svete godine milosrđa ispovijedati kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., „valjano i dopušteno primaju odrješenje od svojih grijeha”. U priopćenju objavljenom istoga dana, Generalna kuća Bratstva zahvalila je Papi podsjećajući: „U podjeljivanju sakramenta Pokore uvijek smo se oslanjali sa svom sigurnošću na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama Zakonika kanonskog prava. Prigodom Svete godine papa Franjo želi da svi vjernici koji se žele ispovijediti kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., mogu to učiniti bez ikakve bojazni“.

20. studenog 2016. Apostolsko pismo pape Franje Misericordia et misera (br. 12) produžilo je i nakon Godine milosrđa ovlast ispovijedanja odobrenu 1. rujna 2015. Ako je situacija krize u Crkvi, nažalost, još uvijek ista, progon koji je nepravedno lišavao svećenike i vjernike redovne vlasti upravljanja prestao je kada je tu ovlast Papa dodijelio.

Dana 4. travnja 2017. objavljeno je pismo predstojnika Kongregacije za nauk vjere i predsjednika Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei upućeno biskupskim konferencijama. Kardinal Gerhard Ludwig Müller je tu podsjetio na odluku pape Franje „da dâ svim svećenicima [Bratstva] ovlast valjanog ispovijedanja vjernika kako bi se osigurala valjanost i zakonitost sakramenta kojega podjeljuju”. Tada je najavio nove odredbe Svetog Oca koji je, u istom duhu, ,,također odlučio ovlastiti mjesne ordinarije da daju dopuštenje za slavljenje vjenčanja vjernika koji slijede pastoralno djelovanje Bratstva“. (Pismo od 27. ožujka 2017. godine) [1].

Ili će mjesni biskupi „u najvećoj mogućoj mjeri”, ovlastiti svećenika biskupije za primanje privole prema tradicionalnom obredu prije Mise koju će služiti svećenik Bratstva, ili će „izravno priznati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva koji će služiti svetu Misu”.

Kardinal Müller zaključuje svoje pismo podsjećajući koja je Papina namjera. Prvo, on namjerava ukloniti „sumnje u valjanost sakramenta ženidbe” sklopljene pred svećenikom Bratstva. Ako dobiva biskupovu punomoć, više ga se ne može smatrati neregularnim kada slavi ženidbu. S druge strane, papa namjerava „olakšati put k punoj institucionalnoj regulaciji”. A u stvari kardinalovo pismo spominje „za sada objektivno trajanje kanonskog stanja nezakonitosti u kojoj se nalazi Bratstvo svetoga Pija X”.

Svatko može uočiti vješt način davanja ovlasti ispovijedanja ili odobravanja ženidbene privole, odnosno reguliranja – barem ad casum, svećeničke službe jednog „neregularnog“ crkvenog bratstva. Ipak, ovim novim mjerama papa priznaje realnost apostolata kojega obavlja Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u svim zemljama u kojima djeluje te ga na neki način potiče.

Valjanost ženidbi Bratstva svetoga Pija X.

Isto kao što sada više nema potrebe pozivati se na izvanrednu vlast upravljanja za valjano vršenje sakramenta ispovijedi, nije više ni potrebno pozivati se na stanje nužde radi valjanog vjenčavanja parova, osim ako se biskup protivi novim odredbama i odbija delegaciju koju papa traži.

To ne znači da je stanje teške nužde prestalo, nego jedino da crkvene vlasti više ne odbijaju Tradiciji nekoliko načina za širenje. Pretkoncilska Misa je 2007. priznata kao ona koja nikada nije bila ukinuta. Nepravedna izopćenja biskupa Bratstva su ukinuta 2009. godine. Nepriznavanje valjanog svećeničkog podijeljivanja sakramenta pokore prestalo je 2015. Navodna neregularnost svećenika Bratstva, ovlaštenih svjedoka za sakrament braka, sada se radi dobra supružnika ukida.

Međutim, kao što svećenici Bratstva sv. Pija X. nisu nevaljano podjeljivali sakrament pokore prije 2015., isto tako ni ženidbe koje su pred njima sklopljene bez službene delegacije biskupa ili župnika, nisu bile nevaljane.

Crkveni zakon predviđa da ženidbu, da bi bila valjana, treba slaviti pred župnikom ili njegovim opunomoćenikom te pred najmanje dva svjedoka (ZKP 1917., kan. 1094; ZKP 1983., kan. 1108 ). Ali svećenici Bratstva sv. Pija X. nisu župnici. To je razlog zbog kojega neki tvrde da, u odsustvu delegacije, svećenik ovog crkvenog bratstva ne može primati privole. Takav brak bio bi nevaljan zbog nedostatka zadanog kanonskog oblika.

Međutim, isti zakon Crkve predviđa (ZKP 1917., kan. 1098; ZKP 1983., kan. 1116) sljedeću izvanrednu situaciju: „Ako se onaj koji je prema zakonskoj odredbi mjerodavan da prisustvuje ženidbi ne može imati ili se do njega ne može doći bez velike poteškoće“. Ako se očekuje da će ova situacija trajati najmanje mjesec dana, Crkva proglašava valjanim brak sklopljen samo pred svjedocima. Ako svećenik koji nije opunomoćenik može biti prisutan, mora ga se pozvati da odobri privole. Ovaj zakon je jednostavna primjena temeljnih pravnih načela: Vrhovni zakon je spasenje duša, a sakramenti su za čovjeka koji je ispravno raspoložen.

A ako slučajno postoji trag sumnje o ovoj izvanrednoj situaciji, trebamo odgovoriti da u slučaju sumnje Crkva nadopunja vlast upravljanja (ZKP 1917., kan. 209, ZKP 1983., kan. 144). Tako je svaka sumnja uklonjena: ženidbe slavljene u Bratstvu svetoga Pija X., čak i bez delegacije su, naravno, valjane s obzirom na stanje nužde.

Stanje nužde ostaje

Ovo stanje teške nužde u Crkvi nije nestalo. Ne radi se o tome da niječemo strašnu stvarnost. Doista, od Drugog vatikanskog sabora, a osobito novog Zakonika kanonskoga prava iz 1983., prvotni cilj braka – rađanje i odgoj djece, umanjen je u odnosu na međusobnu potporu supružnika u personalističkom shvaćanju dostojanstva ljubavi koja briše prvenstvo zajedničkog dobra ovoga društva, a to je obitelj.

Nedavna Sinoda o obitelji je još jedan tužan primjer trajnosti toga stanja nužde. A tako i sablažnjive tvrdnje biskupa i crkvenih dostojanstvenika o konkubinatu i homoseksualcima, koji bi nas željeli uvjeriti da te zajednice sadrže „pozitivne vrijednosti”, pa čak i vrijednosti spojive sa svetošću braka.

Također se sjećamo peticije mons. Bernarda Fellaya kojom se obratio Svetom Ocu 15. rujna 2015. godine nakon objavljivanja papinskog dokumenta Mitis Judex (15. kolovoza 2015.): „Nedavne kanonske uredbe motuproprija koje olakšavaju ubrzane izjave o ništavnosti zbiljski će otvoriti vrata postupku „katoličke rastave“ pod drugim imenom”.

Konačno, neke izjave apostolske pobudnice Amoris Laetitia o rastavljenima i „ponovo oženjenima”, koji bi mogli pristupiti sakramentima pokore i euharistije dok žive bračnim životom, ostaju kameni spoticanja za katoličku savjest.

Zbog svih tih razloga, vjernici su u situaciji nužde koja im omogućava da pribjegavaju svećenicima Tradicije. Prema zakonu Crkve, njihov brak je svakako valjan. Ako danas Papa traži od biskupa da olakšaju ovo pribjegavanje redovnim sudovima, osiguravajući regularnost ovlaštenog svjedoka, tj. svećenika koji prima privolu od supružnika, time ne prestaje ovo objektivno stanje krize Crkve.

I nema sumnje da bi, u slučaju kada bi ordinarij odbio imenovati ovlaštenog svećenika i „izravno dati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva”, ovaj valjano služio sakrament na temelju ovoga stanja nužde, a biskup bi se očito protivio volji vrhovnog poglavara Crkve.

Provođenje rimskih odredbi

Papa Franjo želi omogućiti da svećenici Bratstva sv. Pija X. predvode obred vjenčanja, koja su svakako zakonita i valjana, bez da za dobro supružnika ostane mogućnost osporavanja. „Nadamo se da svi biskupi dijele tu istu pastoralnu brigu”, piše u izjavi Bratstva od 4. travnja. Također se nadamo da crkveni sudovi više neće moći izreći poništenja zbog „nedostatka kanonskog oblika” ženidbi u Tradiciji. Okončavajući ovu sablazan, koju je Rimska rota predugo tolerirala, Papa je učinio i veliko dobro.

Nove odredbe, koje omogućuju da se od Ordinarija dobije ovlaštenje, očito ne znače da će moderni svećenici pripremati, organizirati i slaviti vjenčanja naših vjernika. U stvari, svećenici Tradicije ne mogu vjernike, koji su došli da ih se na sveti način pripremi za ženidbu, povjeriti onima koji ispovijedaju lažna načela i koji bi mogli ugroziti vjeru budućih supružnika, prenoseći im krivo shvaćanje kršćanskog braka. Papa Franjo želi samo da ordinariji daju ovlaštenje svećenicima Bratstva: njegov pristup je u osnovi pravni. Kao što je naveo p. Cédric Burgun, dekan Fakulteta kanonskoga prava u Parizu: „Papa ne rješava pitanje doktrinarne rasprave. Ali on uklanja nejasnoće po pitanju zakona, i čini valjanima i zakonitima one ženidbe koje će se slaviti pod uvjetima koje je Rim propisao” (FCR, 5. travnja 2017.).

Provedba odredbi može biti nezgodna ako bi biskupijski svećenik bio onaj koji će odobriti privole. Međutim, bilo bi lako objasniti neugodnost koju bi za mladenku i mladoženju predstavljala razmjena njihovih privola pred svećenikom kojega ne poznaju i kojega vjerojatno više nikada u životu neće vidjeti. Mnogi žele da upravo svećenik kojega poznaju i cijene, ponekad njihov rođak, slavi njihove zaruke i ženidbu. Izraz „po mogućnosti” iz rimskog dokumenta izgleda dovoljno širok i nejasan da bi se biskupa uvjerilo u praktične poteškoće u njegovoj primjeni. Tim više što on „može izravno dati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva”. U idealnom slučaju biskup bi, iz dobrih pastoralnih razloga, jednostavno dao svećenicima Bratstva ovlaštenje za vođenje obreda vjenčanja svojih vjernika. Slanje obavijesti o vjenčanju u biskupiju, koje se tražilo u pismu od 27. ožujka 2017., već se obavlja u svim distriktima Bratstva.

Da bi svi svećenici te rimske izjave o vjenčanjima u Tradiciji mogli prihvatiti bez sumnje ili nejasnoća, generalni poglavar, mons Bernard Fellay, tražio je od poznavalaca kanonskog prava i pastira s dugogodišnjim iskustvom da napišu - u nadležnosti Generalne kuće – formalni vodič koji definira zajedničku disciplinu za sve distrikte Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Izvor: DICI.org, 11. travnja 2017.

[1] Papa se obraća biskupima jer ovlaštenje ovisi o vlasti biskupa ili župnika. Usp. Tridentski sabor, dekret Tametsi, 11. studenog 1563. godine, DS 1816. Za razliku od sakramenta ispovijedi koji se odnosi na nutarnje područje, ženidba se tiče izvanjskog područja, kao i svi javni i društveni čini sinova Crkve. Cilj odredbi je dobrobit vjernika Bratstva sv. Pija X., a posljedično utječu i na svećeničku službu.