Analiza pisma Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei o ženidbi vjernika Bratstva svetoga Pija X.

Neosporivo valjane ženidbe

Dana 1. rujna 2015. papa je objavio da svi vjernici koji će se tijekom Svete godine milosrđa ispovijedati kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., „valjano i dopušteno primaju odrješenje od svojih grijeha”. U priopćenju objavljenom istoga dana, Generalna kuća Bratstva zahvalila je Papi podsjećajući: „U podjeljivanju sakramenta Pokore uvijek smo se oslanjali sa svom sigurnošću na izvanrednu vlast upravljanja proviđenu općim uredbama Zakonika kanonskog prava. Prigodom Svete godine papa Franjo želi da svi vjernici koji se žele ispovijediti kod svećenika Svećeničkog bratstva sv. Pija X., mogu to učiniti bez ikakve bojazni“.

20. studenog 2016. Apostolsko pismo pape Franje Misericordia et misera (br. 12) produžilo je i nakon Godine milosrđa ovlast ispovijedanja odobrenu 1. rujna 2015. Ako je situacija krize u Crkvi, nažalost, još uvijek ista, progon koji je nepravedno lišavao svećenike i vjernike redovne vlasti upravljanja prestao je kada je tu ovlast Papa dodijelio.

Dana 4. travnja 2017. objavljeno je pismo predstojnika Kongregacije za nauk vjere i predsjednika Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei upućeno biskupskim konferencijama. Kardinal Gerhard Ludwig Müller je tu podsjetio na odluku pape Franje „da dâ svim svećenicima [Bratstva] ovlast valjanog ispovijedanja vjernika kako bi se osigurala valjanost i zakonitost sakramenta kojega podjeljuju”. Tada je najavio nove odredbe Svetog Oca koji je, u istom duhu, ,,također odlučio ovlastiti mjesne ordinarije da daju dopuštenje za slavljenje vjenčanja vjernika koji slijede pastoralno djelovanje Bratstva“. (Pismo od 27. ožujka 2017. godine) [1].

Ili će mjesni biskupi „u najvećoj mogućoj mjeri”, ovlastiti svećenika biskupije za primanje privole prema tradicionalnom obredu prije Mise koju će služiti svećenik Bratstva, ili će „izravno priznati potrebne ovlasti svećeniku Bratstva koji će služiti svetu Misu”.

Kardinal Müller zaključuje svoje pismo podsjećajući koja je Papina namjera. Prvo, on namjerava ukloniti „sumnje u valjanost sakramenta ženidbe” sklopljene pred svećenikom Bratstva. Ako dobiva biskupovu punomoć, više ga se ne može smatrati neregularnim kada slavi ženidbu. S druge strane, papa namjerava „olakšati put k punoj institucionalnoj regulaciji”. A u stvari kardinalovo pismo spominje „za sada objektivno trajanje kanonskog stanja nezakonitosti u kojoj se nalazi Bratstvo svetoga Pija X”.

Svatko može uočiti vješt način davanja ovlasti ispovijedanja ili odobravanja ženidbene privole, odnosno reguliranja – barem ad casum, svećeničke službe jednog „neregularnog“ crkvenog bratstva. Ipak, ovim novim mjerama papa priznaje realnost apostolata kojega obavlja Svećeničko bratstvo sv. Pija X. u svim zemljama u kojima djeluje te ga na neki način potiče.

Valjanost ženidbi Bratstva svetoga Pija X.

Isto kao što sada više nema potrebe pozivati se na izvanrednu vlast upravljanja za valjano vršenje sakramenta ispovijedi, nije više ni potrebno pozivati se na stanje nužde radi valjanog vjenčavanja parova, osim ako se biskup protivi novim odredbama i odbija delegaciju koju papa traži.

To ne znači da je stanje teške nužde prestalo, nego jedino da crkvene vlasti više ne odbijaju Tradiciji nekoliko načina za širenje. Pretkoncilska Misa je 2007. priznata kao ona koja nikada nije bila ukinuta. Nepravedna izopćenja biskupa Bratstva su ukinuta 2009. godine. Nepriznavanje valjanog svećeničkog podijeljivanja sakramenta pokore prestalo je 2015. Navodna neregularnost svećenika Bratstva, ovlaštenih svjedoka za sakrament braka, sada se radi dobra supružnika ukida.

Međutim, kao što svećenici Bratstva sv. Pija X. nisu nevaljano podjeljivali sakrament pokore prije 2015., isto tako ni ženidbe koje su pred njima sklopljene bez službene delegacije biskupa ili župnika, nisu bile nevaljane.

Apostolska pobudnica i ukidanje grijeha preuzetnosti

Nova sinodalna Crkva na djelu: kardinali Dolan (lijevo) i Wuerl na Misi otvaranja Izvanredne sinode o obitelji u Rimu u listopadu prošle godine

Ne postoji drugi način da se to kaže: unatoč uvjeravanju u suprotno, Amoris Laetitia predstavlja pokušaj ostvarenja revolucije u katoličanstvu na štetu prethodnog učenja Crkve o nerazrješivosti braka i primanju Euharistije. Osim toga je to i na svjetovnoj razini jedno zamorno, dugačko i opširno djelo loše napisane i promišljene amaterske postmoderne dekonstruktivističke sociologije.

Kako bi postiglo svoj cilj razgradnje sakramenata Ženidbe i Euharistije, djelo ocrtava sliku sakramentalne bračne ljubavi kao mučilišta zlostavljanja, dominacije, seksizma, izrabljivanja i beskrajnih financijskih i emocionalnih tjeskoba. Sakrament ženidbe, tvrdi se, podvrgava bračne drugove potrebi međusobnog traženja stalnog oprosta i uzajamnog milosrđa na trajnoj osnovi.

Doista, predstavljajući naizgled vrlo uznemirujućim jezikom znatnu zbrku o naravi bračne ljubavi, ovo djelo pokušava istaknuti da su zapreke ostajanju u doživotnom braku sve veća ružnoća i nemoć koje prate starost. Takve tvrdnje su jednostavno neshvatljive i odražavaju ono što bi se, u svjetlu nedavnog ponašanja hijerarhije, moglo tumačiti kao uznemirujuće veličanje i očaranost mladošću.

Pozivanje na tako različite i značajne izvore kao što su "istočnjački majstori", Erich Fromm, Martin Luther King, Babettina gozba, te brojne i prekomjerne Franjine vlastite ranije izjave, a povremeno čak i selektivne citate iz Biblije, autor traži da Crkva prihvati i ne komentira negativno razvod i preljub. To će, tvrdi on, smanjiti učestalost tih pojava.

Izjava mons. Fellaya o Zaključnom izvješću Sinode o obitelji

Zaključno izvješće drugog dijela zasjedanja Sinode o obitelji koje je objavljeno 24. listopada, daleko od toga da pokazuje suglasje među sinodskim ocima, izraz je kompromisa među posve različitim stavovima. U njemu se zacijelo mogu pročitati ponavljanja nauka o braku i obitelji, ali se zamjećuju i neugodne dvosmislenosti i propusti te nadasve otvoreni udari na stegu u ime relativističkog pastoralnog milosrđa. Opći dojam koji se stječe o ovom tekstu jest dojam pomutnje koji će se itekako iskoristiti u oprečnom smislu prema trajnom nauku Crkve.

Zbog toga nam se čini potrebnim ponovno potvrditi istinu o funkciji Pape i biskupa [1] te o obitelji i braku koju smo dobili od Krista. Činimo to u istom duhu koji nas je potaknuo da svetom ocu Franji pošaljemo usrdnu molbu prije drugog dijela zasjedanjā ove Sinode.

1. Funkcija Pape i biskupā

Kao sinovi Katoličke Crkve vjerujemo da je Rimski biskup, nasljednik svetoga Petra, Kristov namjesnik i istodobno Glava cijele Crkve. Njegova vlast je vlast upravljanja u pravom smislu i prema njemu pastiri kao i vjernici partikularnih crkava, uzeti svaki posebno ili skupa ujedinjeni, također i na koncilu, na sinodi ili u biskupskim konferencijama, imaju obvezu hijerarhijske podložnosti i istinske poslušnosti.

Bog je tako uredio stvari da držeći s Rimskim biskupom jedinstvo crkvenog zajedništva i ispovijedanje prave vjere, Kristova Crkva bude samo jedno stado sa samo jednim Pastirom. Sveta Crkva Božja božanski je uređena kao hijerarhijsko društvo gdje vlast koja upravlja vjernicima dolazi od Boga samomu Papi i preko njega biskupima koji su mu podložni.

Kada je Papinsko učiteljstvo dalo autentičan izričaj objavljene istine, bilo u dogmatskim stvarima bilo u stegovnima, na crkvene organizme koji su niže razine – kao biskupskim konferencijama – ne spada uvoditi promjene.

Intervju s paterom L. Grünom o katoličkom braku: „Nasljedovati primjer Krista i Crkve“

Krist i Marija, Krist Zaručnik i Crkva Zaručnica

(Gospina kapelica, Sacro Speco, Subiaco)

Glasilo Njemačkog distrikta FSSPX-a Mitteilungsblatt je u povodu vatikanske Sinode o obitelji vodilo razgovor s paterom Ludgerom Grünom o pitanjima u svezi s brakom i obitelji.

Mitteilungsblatt: Velečasni oče, u povodu Sinode mnogi katolici se pitaju kako se bračnim drugovima uistinu može pomoći. Situacija u mnogim obiteljima se čini vrlo zabrinjavajućom, a osim toga postoji još i tema „rastavljenih i ponovno građanski oženjenih“.

p. Grün: Počnimo možda sa Sinodom. Čini se da je ona konačna točka dugog pokreta. Dok je Krist otpočeo svoje javno djelovanje ponovnom uspostavom obitelji, Sinoda sada pokušava zla i neprilike koje su nastupile nakon Koncila jednostavno proglasiti dobrima i normalnima. Već desetljećima se zanemarila tema sakramenta Ženidbe u propovijedi, šutjelo se o kontracepciji, priprava za brak je propala, liturgija se više ne nadahnjuje duhom žrtve koji je neizostavan za rast veze, a nitko se ne brine o pitanju kako se kršćanske obitelji može čuvati od posvjetovnjačenog duha. Jedan vrlo poznati terapeut za bračne parove bio je prije nekoliko godina pozvan na predavanja u sklopu doškolovanja za suradnike crkvenog bračnog savjetovališta. Kada je u svojim predavanjima govorio o sakramentu Ženidbe, najedanput se promijenila atmosfera. On je rekao: „Imao sam osjećaj da sam dotaknuo prljavi tabu.“ To pomalo pokazuje koliko malo vrijednosti se danas polaže na sakrament Ženidbe. Posljedica ovoga zanemarivanja jesu mnogovrsni problemi u braku i nemoćnost supružnika živjeti sakrament zbilja sa stajališta vjere.

MB: Što mislite pod tim živjeti sakrament sa stajališta vjere?

p. Grün: Prije nekog vremena pitao sam jednu suprugu i majku što za nju znači sakrament svete Ženidbe. Dugo je šutjela i onda rekla: „Da ostanemo zajedno“. Premda je ponekad veliki uspjeh držati obitelj skupa, ovaj odgovor pokazuje veliko siromaštvo. Zamislite da upitate nekog svećenika što mu znači svećeništvo, a on Vam odgovori: „Da ostanem svećenik“. U to spada puno više toga. Središnja točka je da supružnici shvate da je njihov brak živa, nadnaravna grana na stablu jedinstva Krista i Crkve. Ova grana živi od života stabla. Iz toga slijedi s jedne strane veliko dostojanstvo supružnika jer oni predstavljaju Krista i Crkvu. Na drugoj strani u tome leži zadaća da se međusobno daruje ista ljubav koja vlada između Krista i Crkve. Daljnja posljedica je da muž i žena jedno prema drugome stoje kao glava i tijelo, a i to se mora pokazati u životu obitelji. Na koncu, obadvoje žive u istoj ljubavi prema svojoj djeci kao što postoje Krist i Crkva za djecu Božju. Ako se bračnim drugovima ovo protumači primjerima i uputama, imaju najedanput izvor novoga života za svoj brak.

Obitelj bogata djecom – zečinjak?

Odbojne i uvredljive riječi

Na povratku s Filipina u Rim, Sveti je Otac, kao što je uobičajeno, tijekom leta spontano odgovarao na novinarska pitanja. Pri tome je branio encikliku Humanae vitae Pavla VI. i iznovice je odbacio umjetna kontracepcijska sredstva. Za to smo mu zahvalni. No, citirajmo dalje: „Vjerujem da je broj od troje djece po obitelji koji ste spomenuli onaj koji stručnjaci drže važnim za opstanak stanovništva. Troje po bračnom paru, zar ne? Ako se taj broj smanjuje, dolazi se do drugog ekstrema koji se događa u Italiji.“

Dovde čisto statistička konstatacija: Papa ne postavlja obitelj s troje djece kao ideal kako je tisak krivo tvrdio. Ali potom slijedi potresna izjava: „Neki vjeruju – molim vas oprostite mi ovu riječ – da bismo bili dobri katolici, moramo biti kao zečevi, zar ne? Ne. Odgovorno roditeljstvo.“

Zar se ovdje djecom bogate obitelji ne ponižavaju odbojnim i uvredljivim riječima? Po katoličkom je nauku prva svrha braka darovati djeci život. Prema tome, Crkva je uvijek cijenila obitelj bogatu djecom i čak ju je postavila za primjer. Evo riječi Pija XII. u njegovu govoru udruženju talijanskih obiteljī bogatih djecom od 20. siječnja 1958. godine:

„Ipak vi ne predstavljate samo obitelj, ta vi ste sami djeca bogate obitelji i zastupate djecom bogate obitelji, tj., one koje je Bog osobito blagoslovio i koje Crkva od svih drugih više voli i visoko cijeni kao svoje najvrjednije blago. I zbilja, dajete na najjasniji način trostruko svjedočanstvo koje, neovisno od toga da pred očima svijeta potvrđuje istinitost njezina nauka i ispravnost njezine prakse, snagom primjera služi na veću korist svih drugih obitelji i samog građanskog društva. Gdje susrećemo mnoge djecom bogate obitelji, dajete svjedočanstvo o tjelesnom i moralnom zdravlju kršćanskoga puka, o živoj vjeri u Boga i pouzdanju u njegovu Providnost, o plodnoj i radosnoj svetosti katoličkog braka.“

Zapravo bismo morali citirati ovaj cijeli govor pun snage vjere i ljubavi pastira prema svojem stadu. Navedimo još jedno drugo svjedočanstvo. Nadbiskup Lefebvre, vjerni glasnogovornik predkoncilskih papa, rekao je u svojoj propovijedi prigodom zlatnog svećeničkog jubileja 23. rujna 1979. u Parizu:

„Preklinjem Vas, udaljite sve što sprječava da dobijete djecu! Dragi Bog Vašem domu ne može darovati ništa ljepše nego da imate puno djece.