Što je to župa?

Možda ste primijetili da Svećeničko bratstvo ne govori o svojim ,,župama ili župljanima“, nego o ,,crkvama, prioratima i vjernicima“. Evo ovdje objašnjenje zašto.

Župa je dio biskupije unutar sveopće Crkve pod vlašću valjano imenovanog svećenika koji vodi brigu o vjernicima (koji se nazivaju župljani). Prema Tridentskom saboru, područje župe treba biti točno definirano i dužnost je mjesnog biskupa da odredi župnika koji će se o njoj brinuti, zajedno sa svojim župnim vikarima. Župa je središte liturgijskog života za župljane koji joj pripadaju.

U praktičnom smislu je župa mjesto na kojemu vjernici primaju sakramente, uključujući Pokoru i Euharistiju i pod vodstvom upravitelja župe sudjeluju u izvanliturgijskim pobožnostima poput Križnog puta i klanjanja. U župi vjernici nalaze svoju duhovnu okrepu i konkretno mjesto na kojemu se mogu približiti Bogu. U fizičkom je smislu župa tu, također, za one duše koje su prekinule (ili tek trebaju sklopiti) svoj vez s Kristom tako da po sakramentima kao objektivnim kanalima Gospodinove bezgranične milosti mogu primiti ozdravljenje i obnoviti se. Fizička župna građevina – crkva, kada je prikladno oblikovana i izgrađena, je simbol ljepote koja poziva k sebi sve koji žele primiti milost.

Nažalost, u ovom kriznom vremenu, mnoge katoličke župe prestale se ispunjavati tu funkciju. Zbog tog stanja nužde, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. bilo je primorano uspostaviti kapele kao centre autentičnog katoličkog bogoštovlja izvan regularne vlasti upravljanja mjesnog biskupa. Iako te kapele koje vodi Bratstvo nisu župe u pravom smislu riječi, one prenose milosti u skladu s tradicionalnom liturgijom i obredima Rimske Crkve. Te kapele vodi svećenik koji u tom slučaju izvršuje dužnosti vlastitog pastira, odnosno župnika. Takve su crkve neprolazno blago koje je Crkva prenosila kroz vjekove i na koje svaki katolički vjernik ima pravo. Tradicionalna latinska Misa, konačno, nije suvišni ukras, nego bitno sredstvo spasenja: ,,Ako ne jedete moje Tijelo i ne pijete moju Krv, nemate života u sebi“.

Izvor: sspx.org