I
ne smije se reći da se ovim euharistijskim štovanjem takozvani
»povijesni Krist«, koji je nekoć živio na zemlji, pogrješno
zamjenjuje s Kristom prisutnim u uzvišenome oltarskom Sakramentu,
kao i s onim koji slavno vlada u nebu i dijeli vrhunaravne darove;
nego naprotiv, treba ustvrditi da tim načinom vjernici svjedoče i
svečano ispovijedaju vjeru Crkve kojom se vjeruje da je jedan te
isti Božja Riječ i Sin Marije Djevice koji je podnio muku na križu
i koji se prisutan skriva u Euharistiji te koji na nebu kraljuje.
Tako veli sveti Ivan Zlatousti: »Kada ga (tijelo Kristovo) vidiš
pred sobom, reci samome sebi: Po ovome tijelu nisam više prah i
pepeo, nisam više rob nego slobodan; zato se nadam da ću dobiti
nebo i dobra ondje pohranjena, besmrtni život, baštinu anđela,
zajedništvo s Kristom; ovo tijelo čavlima probijeno, bičevima
izmrcvareno, smrt nije uništila… ovo je ono tijelo koje je bilo
iskrvarilo, kopljem probodeno, iz kojega su provrela dva izvora
svijetu spasonosna: jedan krvi, drugi vode… Ovo nam je tijelo dao
da ga i čuvamo i blagujemo, a to sve iz neizmjerne ljubavi« (uz 1
Kor 24, 4).
[Odlomak
iz enciklike Mediator Dei pape Pija XII., br.
134]
