Biskup
Fulton J. Sheen 1948. je u sljedećim
proročkim riječima predoznačio
trenutnu krizu u svijetu i Crkvi.
Bog
je sam sebe
definirao kao: „Ja sam koji jesam“, a đavao sebe kao „onaj
koji nije“. Nigdje u Svetom Pismu ne nalazimo opravdanje za
popularni mit o đavlu kao lakrdijašu koji je obučen
kao prvi „riđokosi“. Nego
ga se opisuje kao anđela koji je pao s neba i kao „kneza ovoga
svijeta“ čiji je posao uvjeravati nas da ne postoji drugi svijet.
Njegova logika je jednostavna: ako ne postoji Nebo,
ne postoji ni pakao; ako nema pakla, onda nema grijeha; ako nema
grijeha, onda nema suca, a ako nema suda onda je zlo dobro, a dobro
je zlo.
Ali
osim tih opisa, naš Gospodina nam kaže da će on biti toliko poput
Njega, da će zavesti čak i odabrane – a nikakav đavao iz
slikovnica sigurno ne bi zaveo čak i odabrane. Kako će on doći u
ovo novo doba da osvoji sljedbenike za svoju religiju?
Doći
će prikriven kao veliki humanitarac; govorit će o miru, blagostanju
i obilju ne kao sredstvima koja nas vode Bogu, već kao samim
ciljevima, pisat će knjige o novoj ideji Boga koja će pristajati
načinu kako ljudi žive; poticati vjeru u astrologiju tako da se
prebaci krivnja za grijehe s volje na zvijezde; protumačit će
krivnju kroz psihologiju kao sputani eroticizam; činit će da se
ljudi srame ako njihovi kolege kažu da oni nisu tako slobodoumni i
liberalni; on će biti tako slobodouman da će identificirati
toleranciju s ravnodušnošću prema ispravnom i pogrešnom, istini i
zabludi; on će širiti laž da ljudi nikada neće biti bolji dok ne
učine društvo boljim i tako će dati gorivo sebičnosti za sljedeću
revoluciju; promicat će znanost, ali samo da bi oružane snage mogle
koristiti jedno čudo znanosti za uništenje drugih.
Omogućit
će više razvoda pod krinkom da je drugi partner „neophodan“;
uvećat će ljubav prema ljubavi, a umanjiti ljubav prema osobi;
pozivat će se na religiju da bi religiju uništio; čak će govoriti
o Kristu da je bio najveći čovjek koji je ikada živio; reći će
da je Njegova misija bila osloboditi ljude od služenja praznovjerju
i od fašizma: koji nikada neće definirati; organizirat će dječje
igre, govoriti ljudima s kim se smiju i ne smiju ženiti i razvoditi,
tko smije
rađati djecu, a
tko ne
smije;
dobrohotno će vaditi čokoladne pločice iz svojih džepova za
malene i boce mlijeka za Hotentote.
Zavodit
će kršćane s iste tri kušnje kao što je zavodio Krista: kušnjom
da pretvore kamenje u kruh, kao što
će zemaljski mesije postati kušnja da se
proda sloboda
za sigurnost, dok će kruh postati političko oružje, a samo oni
koji razmišljaju poput njega moći će jesti.
On
ne želi da se navještaju
nepromjenjiva načela
s uzvišenih visina Crkve, nego
će htjeti masovnu organizaciju kroz propagandu gdje samo običan
čovjek slijedi uobičajene osobine
običnog puka. Mišljenja, ne istine; komentatore,
ne učitelje;
ankete, ne načela;
narav, ne milost – za tu zlatnu telad ljudi će se otrgnuti od
svoga Krista.
Treća
kušnja kojom je Sotona tražio Krista da mu se klanja te da će sva
kraljevstva ovoga svijeta biti Njegova, postat će kušnja da se ima
nova religija bez Križa, liturgija bez budućega svijeta,
ljudski grad
bez grada Božjega, religija
radi prizivanja religije, ili politika koja je religija – ona koja
daje caru čak i ono što je Božje.
Usred
sve te njegove prividne ljubavi prema čovječanstvu i njegovog
slatkog govora o slobodi i jednakosti, imat će jednu veliku tajnu
koju nikome neće odati: on neće vjerovati u Boga. Budući da će
njegova religija biti bratstvo bez očinstva Božjeg, zavarat će čak
i odabrane.
Izvor:
Fulton J. Sheen, Komunizam i savjest zapada, 1948.