Dana
20. kolovoza slavi se prema mjesnom kalendaru na području Mađarske, a također i
Hrvatske (poglavito kao suzaštitnika zagrebačke katedrale), blagdan sv.
Stjepana, kralja. Tom prilikom je u kapeli Bratstva u Budimpešti (posvećenoj
titulu Patrona Hungariae) p. Marko Tilošanec održao sv. Misu i propovijed čiji tekst prenosimo u nastavku.
,,U prvom redu zapovijedam, savjetujem i
preporučujem, predragi sine, ako želiš osvijetliti kraljevsku krunu, da
katoličku i apostolsku vjeru čuvaš takvim marom i brigom te budeš za uzor svim
podložnicima koje ti dade Bog“. Dragi vjernici, ovim riječima potiče sv.
Stjepan, prvi mađarski kralj, svoga sina Emerika na vjernost svojemu
predviđenomu kraljevskom staležu i poslanju da bi vjerno mogao ispuniti
poslanje koje je primio od Boga. Kralj i državni poglavar je poput svakoga
drugoga kršćanina pozvan na kreposni, sveti kršćanski život. On mora, kao i
svaki vjernik, postati uzor za nasljedovanje Krista, svjetlo svijeta, po kojemu
će svi moći pronaći put Kristu. Ali ne samo to: kralj ima jedan viši položaj i
odgovornost – a to je za svoju zemlju i sve njezine stanovnike. On nije
odgovoran samo za sebe i svoju obitelj, nego za cijelu svoju zemlju. Veliki
teret, koji nije lako nositi. Stoga je on još više pozvan težiti prema
kršćanskom savršenstvu i svetosti života da bi mogao vjerno ispuniti svoju
službu.
Kralj ima zadaću vladati državom radi
postizanja naravnih ciljeva: društvenog i gospodarskog napretka, reda, mira,
pravde. Ali još više, kao što smo čuli u pismu sv. Stjepana: on je pozvan
čuvati i poticati katoličku vjeru da bi tu vjeru koja je od Boga objavljena,
ispovijedala i država. To je obveza svih država i državnika – da država
službeno podupire katoličku vjeru jer samo u toj vjeri čovjek može pronaći
spasenje, dok se na drugoj strani ne smije podupirati nijedna druga religija,
jer sve one vode u propast. Zato katolička vjera mora postati i veza jedinstva.
Ona mora postati bitni dio identiteta države i naroda, koji će odatle prožimati
i njegovu kulturu i javni život. Moderni nacionalizam naučava da veza jedinstva
i ideološka snaga jednog naroda leži u naciji, neovisno od vjere ili morala,
ili da vjera u svakom slučaju zauzima jedno sporedno mjesto. Ali na to treba
odgovoriti da se bez Boga, bez poslušnosti njegovim zapovijedima i zahtjevima,
ne može graditi pravi mir, napredak ni budućnost.
Danas se održava središnje slavlje u hodočašću našega Bratstva u Fatimi. Prekosutra
slavimo veliki blagdan koji je najintimnije povezan s fatimskim porukama:
blagdan Bezgrješnog Srca Marijina. Majka Božja objavila je svoje Srce kao
posljednje spasenjsko sredstvo za naš svijet, za ova turbulentna vremena u
kojima živimo. Svjedoci smo da naš svijet svakim danom sve više korača u
propast. Upravo nedavno je u Kanadi izglasan zakon koji predviđa da se
roditeljima koji odgajaju svoju djecu kritički naspram vladajuće
džender-ideologije, mogu oduzeti djeca. U europskim zemljama, koje su nekada
bile posve kršćanske, gdje su se posve priznavala prava Kristova Kraljevstva,
provodi se jedna snažna islamizacija i raskršćanjivanje. Posljednji podaci
govore da danas, primjerice, u Frankfurtu ima samo 44% stanovnika njemačkoga
porijekla. Gotovo svi drugi su stranci ili useljenici islamske religije. Gospa
Fatimska je prorekla da će svijet zbog svojega odbacivanja zakona Božjega biti
teško kažnjen. Navijestila je da će cijeli narodi biti uništeni. U kojem smislu
treba to razumjeti? Prvo tumačenje koje nam se nameće je da će izbiti svjetski
rat ili prirodna katastrofa. No to nije izričito rečeno. Moguće je uistinu da
se radi o polaganom, trajnom, ali stvarnom izumiranju naroda. To danas
primjećujemo u ovoj kulturi smrti koja vlada u zapadnim zemljama po pobačaju,
kontracepciji, džender-ideologiji, gdje roditelji ne žele više imati djecu, dok
s druge strane muslimanska populacija uvelike i neprestano raste. Ako se takav
razvoj nastavi, kršćani će u velikim europskim zemljama za 20, 30 ili 50 godina
postati manjina i muslimani će vladati. Neki svećenici svjedoče da danas u
Parizu može biti opasno nositi reverendu jer je lako moguće da svećenika
napadnu muslimani. Tako je dramatično postalo u jednom od nekadašnjih glavnih
kršćanskih središta.
Zato trebamo
prave katoličke državnike koji će poput sv. Stjepana uložiti sve svoje snage da
svoje zemlje učine katoličkima. Takav razvoj mogao bi nam se, ljudski gledano,
činiti nevjerojatnim, ali za Boga i Bezgrješno Srce Marijino ništa nije
nemoguće. Majka Božja nam je obećala da će našemu svijetu donijeti spasenje, a
za to traži od nas pobožnost Njezinu Bezgrješnom Srcu. Budimo vjerni Njezinu
pozivu – činimo tu pobožnost, pobožnost pet prvih subota, prikazujemo rado sve
naše trudove i napore kao zadovoljštinu za sve uvrede koje se čine protiv
Njezina Bezgrješnog Srca. Samo tako moći ćemo doživjeti pravu obnovu Kristova
Kraljevstva u današnjemu svijetu, pravu obnovu Mađarske i njezino jedinstvo u
katoličkoj vjeri – za koje danas posebno želimo moliti, i vladavinu Presvetih
Srca Isusova i Marijina. Amen.
