Prije
47 godina došao je jedan nadbiskup koji je zračio radošću iz
biskupskoga dvora u Fribourgu (Švicarska) sa vrijednim dokumentom u
rukama. To je bila uredba o priznaju našega Svećeničkoga bratstva
sv. Pija X. koju je biskup Charrière upravo potpisao. Radosti male
bogoslovske obitelji nije bilo kraja. Rođeno je Svećeničko
bratstvo. U povelji je kao datum rođenja bio naveden 1. studenoga
1970.
Da
je dan nastanka Bratstva pao upravo na Sve svete za nadbiskupa
Lefebvrea nije bila slučajnost. On sam je naime rekao: ,,Nije li to
vodila Providnost? Taj datum, 1. studenoga 1970., je u mojim očima
jedan glavni događaj u našoj povijesti. To je službeni datum
rođenja Bratstva. Na taj ga je dan Crkva donijela na svijet“.
Božja Providnost je dakle tako odlučila. Bog je htio da utemeljenje
Bratstva bude takoreći usidreno u općinstvu svetih.
Vjerujem
da je Bog imao različite razloge za taj odabir:
1)
Naš utemeljitelj primio je od Boga poslanje da usred sveopćega
propadanja Crkve obnovi svetost svećenstva, a time i kršćanskoga
života. I tako nam se čini samorazumljivim da nam Bog svima govori:
,,Kod ovoga djela obnove morate promatrati svece, prema njima se
usmjeravati. Ne smijete gledati ni lijevo ni desno, na nove ideje i
misli vodilje koncilske Crkve, kao ni na nove uzore i idole koje se
danas hvali – medijske idole i one pastire u Crkvi (biskupe, pa do
samoga pape) koji to žele biti. Ne, morate vaš pogled usmjeriti
prema mnoštvu svetaca, na primjer koji su nam dali, na misli vodilje
koje su ostvarili“.
2)
Sveci su u svemu naši primjeri. Oni predstavljaju dvijetisućljetnu
Tradiciju Crkve. Svi sveci su svjedoci nepromjenjive Tradicije. Nema
nijednoga sveca koji bi bio ekumenist, liberalan i prilagođavao se
svijetu. Naprotiv, oni su se borili protiv moderne zablude i ideologije.
Primjerice, bl. Pio IX. osudio je modernu vjersku slobodu, a veliki
sv. Pio X. osudio je modernizam. Oni su svjetleći dokaz za neiscrpnu
životnu snagu Crkve. Svi su oni sveti postali po tradicionalnoj
liturgiji, tradicionalnome katekizmu i tradicionalnoj disciplini.
Samo Tradicija može pobuditi novi život. Danas se Tradiciju
prezire, označuje je se kao zastarjelu i izumrlu. Tradicionalnu
liturgiju se izruguje, uspoređuje ju se s mumijom koja nema u sebi
života. No istina je suprotna. Danas su redovi koji najbrže rastu
upravo oni koji slijede Tradiciju. S druge strane, upravo
modernizirani redovi odumiru. Već u osamdesetim godinama rekao je
kardinal Ratzinger da će u SAD-u ženske redovničke zajednice
jednoga dana ostati samo sjećanje na prošlost.
Oni
će nam pokazati put u budućnost. Budemo li ih slijedili, ne možemo
pogriješiti. Vjerujem da je to miraz koji je Bog dao Bratstvu na
njegov dan utemeljenja kao popudbinu. Svi brojni sveti svećenici na
Nebu trebaju nama svećenicima i bogoslovima biti uzori koji će
privlačiti. Ali i vi, dragi vjernici, imate tolike brojne svijetleće
putokaze u nemjerljivom mnoštvu svetih kršćana, koji su se
posvetili u laičkome staležu. Neka nas današnji blagdan neprestano
podsjeća na to da u današnjemu vremenu imamo posebnu zadaću: da u
vremenu desakralizacije svih područja života ponovno otkrijemo
ideal kršćanskoga savršenstva, da ga cijenimo i da mu težimo svim
silama.
3)
Sveci čine Božju obitelj. Toj obitelji pripadamo i mi. Mi živimo u
toj obitelji. Očima vjere vidimo da nam oni stoje blizu i da s njima
možemo povjerljivo razgovarati. Oni nam pomažu, tješe nas u našim
nevoljama! Danas je to jako važno jer se tradicionalne vjernike
često gura prema rubu, izolira i progoni. Jedan svećenik rekao nam
je nedavno da se danas u Crkvi sve može raditi, što je Bog
zabranio, ali čim jedan svećenik pokaže samo malo sklonosti prema
Tradiciji, odmah ga se progoni. Zato je dobro znati da nismo sami, da
nismo izolirani, nego da se nalazimo u zajedništvu svetih koji su
trebali proći istu sudbinu kao mi. Sveci nas zato ohrabruju da bismo
išli putem svetosti, da bismo ustrajali u životnim teškoćama.
4)
Čini mi se da nam Bog s blagdanom Svih svetih poručuje još jedno.
Bratstvo je međunarodno. A to su i sveci. Kao što smo čuli, oni
dolaze iz svih puka, naroda i jezika. Ta univerzalnost je začuđujuća.
U slavnome mnoštvu svetaca nalaze se ljudi iz obaju spolova, svih
naroda, temperamenata, životnih dobi i staleža. To je mnogostruka i
raznolika mješavina ljudi koji unatoč velike različitosti ipak
izgrađuju duboki i čudesni sklad i jedinstvo koje možemo
usporediti sa suzvučjem najrazličitijih instrumenata u
simfonijskome koncertu. Tako dakle sveti korovi svetaca zajedno s
anđelima opjevavaju veličanstva Božjih savršenosti. Uz to je
svaki svetac poput zrake savršenosti Božje. Mnoštvo svetaca poput
prizme daje odbljesak različitih vidika nepodijeljene, jednostavne
slave Božje.
U
tome se nalazi za nas Bratstvo velika pouka. Njegovi članovi kao i
vjernici dolaze iz svih dijelova svijeta, jedan uistinu raznoliki
skup. Ta mnogostrukost ipak izgrađuje jednu jedinu obitelj,
ujedinjenu u zajedničkoj vjeri, istoj nadi i ljubavi Kristovoj. Zato se ne smijemo nikada zaokupljati onime što nas dijeli, nego trebamo
uvijek imati pred očima ono što nas ujedinjuje.
Najdublji
temelj našega jedinstva je naravno naš Gospodin Isus Krist, čiji
smo udovi postali po božanskim krepostima i kojemu se uvijek
približavamo po nasljedovanju Njegova primjera. U Kristovoj duši
nalazi se sva svetost, savršeno ujedinjena. Iz nje su crpili svi
sveci i u svakoj od njihovih duša svjetlila je posebna zraka,
odbljesak te svetosti Kristove duše u bezgraničnome bogatstvu
oblika.
I
mi možemo i trebamo crpiti svakodnevno iz božanskoga Srca Isusova
milost za milošću. Neka nam to božansko Srce na današnji blagdan
Svih svetih i obljetnicu utemeljenja našega Bratstva podari novo
izlijevanje milosti posvećenja. Neka svi mi, članovi Bratstva i vi,
dragi vjernici, postanemo ispunjeni novom težnjom da nasljedujemo
svece, da koračamo putem savršenstva, da se ne damo obeshrabriti
naporima i teškoćama s kojima se susrećemo. To bi bila velika
pogreška, koju nažalost mnogi počinjaju.
,,Ako
su toliki sveci uspjeli, zašto ne bih i ja! Želim postati svetim
pod bilo koju cijenu!“. To mora biti naše načelo. Jer nema ničega
na ovome svijetu za što bi se vrijedilo potpuno predati od ovoga
svetoga poduhvata na koji smo uostalom svi mi pozvani. Neka nam u
tome pomogne Kraljica svih svetih. U njoj se nalazi punina svetosti,
iako drukčije nego u Kristu i nitko nije tako sposoban voditi nas
sigurno i bez lutanja na putu prema Nebu da bismo jednom onamo
pristigli gdje ćemo se radovati sa slavnim mnoštvom stanovnika
Neba, da se s njima divimo Kristovoj slavi i da u Njemu slavimo
trojedinoga Boga u vijeke.
p.
Stefan Frey
(Propovijed
održana u Zagrebu na blagdan Svih svetih 2017. god.)
