,,Privremeni sporazum“ s Kinom – Vatikan se predaje?

Privremeni sporazum između Vatikana i Pekinga, potpisan 22. rujna 2018. god. i dalje je službeno tajna. U međuvremenu je onima koji su zaduženi za vjerske poslove u kineskim pokrajinama povjereno da otkriju veze Crkve u Kini s inozemnim vlastima i da suzbiju ,,uplitanje“ Vatikana.

,,Sinicizacija“ Katoličke Crkve u Kini

Tako je katolička agencija Ucanews izjavila da je od 8. do 11. listopada 2018. god. u gradu Wuhanu (u pokrajini Hubei) održan ,,seminar“ za 80 svećenika, redovnica i laika, tijekom kojega je pomoćnik ravnatelja Pokrajinskog odbora za etničke i vjerske poslove objasnio Pravila o vjerskim poslovima koja su revidirana 1. veljače 2018. Podcjenjujući vatikansku politiku uplitanja u Kinu, zamolio ih je da usklade svoje vjerske aktivnosti s interesom vlade po volji posljednjeg Nacionalnog kongresa Kineske komunističke partije o sinicizaciji Crkve. Crkva u Kini dužna je upravljati autonomno i neovisno o stranim pritiscima.

Kardinal Joseph Zen Ze-kiun, biskup emeritus Hong Konga, izrazio je zabrinutost na svojem blogu već 2. listopada kada je vidio da je Papa Franjo ,,oduševljen idejom razgovora o novoj eri 'jedinstva', kao da je 'tajni sporazum' čudesno uspio uspostaviti savršenu i vidljivu zajednicu“. On je objasnio:

,,Jedinstvo je pitanje organizacije koja ovisi o strogom nadzoru od strane vlade. Hoće li vlada pustiti vjernike da slobodno žive u svom 'tajnom' životu? Apsolutno ne... To znači tražiti da tajna Crkva uđe u 'kavez za ptice'.“

Ovaj ,,privremeni sporazum“ tvrdi da je tajnu Crkvu ujedinio s Patriotskom crkvom uspostavljanjem načela da će Franjo odobriti biskupe koje Peking imenuje. Sjetite se da je Crkva u Kini podijeljena od kada je Komunistička partija preuzela vlast i 1950. god. stvorila Kinesko patriotsko katoličko udruženje pod nadležnošću države, koja imenuje biskupe novostvorene takozvane Patriotske crkve te je time protjerala u podzemlje Crkvu koja je ostala u zajedništvu s Rimom. ,,Kina je svakako postala otvorenija od osamdesetih godina, ali čak i danas je sve pod kontrolom Kineske komunističke partije. Službenu Crkvu u Kini kontrolira tzv. Patriotsko udruženje i biskupska konferencija, a Partija upravlja oboma“, objašnjava kardinal Zen.

,,Papa ne razumije Kinu“

Daje li ovaj sporazum kineskim vlastima potpunu slobodu da još strože nadziru katolike? Zašto je Peking potpisao sporazum s Rimom? New York Times od 24. listopada 2018. godine objavio je članak kardinala Zena s naslovom ,,Papa ne razumije Kinu“. On objašnjava da papa Franjo ne može razumjeti komuniste, budući da dolazi iz Južne Amerike gdje su ,,neke vlade koje su povijesno kontrolirali vojska i bogate elite, udružile snage da bi ugnjetavale siromašne“. Potonje su branili, nastavlja kardinal Zen, komunisti i... neki isusovci. Stoga Papa može samo suosjećati s tim komunistima koji su bili progonjeni.

Ipak, naglašava, Sveta Stolica i Peking prekinuli su sve odnose u pedesetima; tada je desetine tisuća katolika bilo uhićeno i poslano u radne logore. ,,Tijekom Kulturne revolucije situacija je bila nezamislivo strašna. Cijela nacija u ropstvu. Te stvari prelako zaboravljamo“.

Kardinal potom podsjeća da su vjernici patili i bili podvrgnuti sve većem pritisku od početka ove godine primjenom novih propisa o prakticiranju religije. Trenutno tajni svećenici idu tako daleko da odvraćaju svoje župljane od dolaska na Misu kako bi izbjegli uhićenje. Kardinal je to čuo od nekolicine onih koji su mu se povjerili.

,,Danas se“, nastavlja biskup emeritus Hong Konga, ,,papu Franju koji je prirodno optimističan glede komunizma potiče da bude optimističan prema kineskim komunistima u Kini... Mislim da kardinal Parolin manje brine o Crkvi nego o diplomatskom uspjehu. Njegov konačni cilj je obnova formalnih odnosa između Vatikana i Pekinga“.

Kardinal Joseph Zen Ze-kiun je kasnije u časopisu Valeurs Actuelles od 1. studenog komentirao kardinala Pietra Parolina, odgovarajući na pitanja novinara Yvesa Chirona. ,,On nema vjere! Samo slijedi politički cilj. On želi diplomatski sporazum s Kinom“. Što se tiče kineske vlade, ,,ona je zainteresirana za diplomatski sporazum sa Svetom Stolicom zbog međunarodnog prestiža. Ona zahtijeva da Vatikan prekine svoje diplomatske odnose s Tajvanom i prizna Narodnu Republiku Kinu“. Kardinal bi bio vrlo iznenađen ako bi Papa mogao pomisliti da je u Kini moguće jedinstvo Crkve: ,,Ima toliko činjenica koje svatko zna... kako ih može ignorirati? On neće imati posljednju riječ s kineskom vladom“.

Prema nestanku ,,istinske kineske Crkve“?

Za kineskog kardinala sporazum nužno znači da će svi biskupi u Kini morati pristupiti biskupskoj konferenciji povezanoj s Patriotskim udruženjem kineskih katolika pod vlašću Pekinga. U stvarnosti ima oko 70 ,,službenih“ biskupa i tridesetak ,,tajnih“ biskupa, a potonji ,,će biti prisiljeni pridružiti se tzv. Biskupskoj konferenciji. Bit će obvezni pridružiti se drugoj Crkvi u tom ptičjem kavezu i postat će među njima manjinska stranka“.

Izjavio je još: ,,Vatikanski sporazum, napravljen u ime ujedinjenja kineske Crkve, znači uništenje istinske Crkve u Kini“.

Kako bi pojasnio što govori, kardinal ilustrira situaciju kako slijedi: ,,Da sam karikaturist, prikazao bih Svetoga Oca na koljenima kako nudi ključeve kraljevstva nebeskog predsjedniku Xi Jinpingu i govori: 'Priznajte me kao papu'.“

,,To je ateistička vlada koja više nego ikada želi suzbiti Crkvu“, ponovio je 26. rujna novinarima u Salezijanskoj kući u Hong Kongu. Agencija Ucanews objavila je njegove primjedbe 28. rujna: ,,Kineska vlada će uspjeti ukloniti tajnu Crkvu uz pomoć Vatikana. Sada kada se pojačava represija religija, kako možete misliti da će to dovesti do dobrog sporazuma? Kao da je sv. Ivan Krstitelj pregovarao s kraljem Herodom!“

Kardinal također ukazuje na prisutnost dva ,,službena“ kineska biskupa – biskupa Guo Jincaija iz Chengde i biskupa Ivana-Krstitelja Yang Xiaotinga iz Yan'ana – na Sinodi za mlade. On iznosi optužbu da su ti prelati ,,poznati kao bliski vladi“. ,,Prisutnost dvojice emisara iz progonilačke ateističke vlade predstavlja uvredu dobrim biskupima u Kini i Sinodi katoličkih biskupa“, napisao je na svom blogu 3. listopada.

Komunizam nije vječan

U pozadinskom članku kojega je 27. rujna objavio u Églises d'Asie (Azijske crkve, EDA) o. Jean Charbonnier, svećenik Pariških stranih misija (Mission Étrangères de Paris, MEP) i stručnjak za kinesko kršćanstvo, objasnio je da ,,sporazum ni na koji način ne podrazumijeva promjenu brutalne primjene novog zakona o religijama koji je na snazi od veljače ove godine“. Podsjetio je na stanje biskupija u Kini:

,,U Rimskom papinskom godišnjaku, Kina ima ukupno 144 biskupije koje je stvorio Rim. Nova upravna reorganizacija biskupija, koja se provodi pod pokroviteljstvom Patriotskog katoličkog udruženja, smanjuje broj biskupija... Međutim, rimska politika zadržavanja starih biskupija omogućila je tajnim biskupima da služe uz biskupe novih, službeno priznatih biskupija. Svećenici su mogli tražiti pokroviteljstvo biskupije i biskupa koji im je odgovarao.“

Svećenik iz stranih misija pita: Jesu li ta pitanja obrađena u sporazumu?

,,Od 1950. godine većina biskupija pod vodstvom stranih biskupa i misionara uočila je da je broj svećenika smanjen za dvije trećine. U razdobljima represije, sve do kulturne revolucije 1966.-1976., smanjivao se i broj kineskih svećenika. Slijedom nove politike modernizacije koju je započeo Deng Xiaoping 1978. godine, kineski svećenici koji su napustili logore za prisilnu radnu snagu ili zatvore bili su u stanju nastaviti službu. Njihova prva briga bila je podučavati neke mladiće latinski jezik kako bi se osigurali novi naraštaji svećenika. Od 1982. ponovno su se mogle otvarati bogoslovije. Srećom, do kraja 20. stoljeća bilo je brojnih zvanja. No u nekim su biskupijama ostala samo dva ili tri svećenika. U Provinciji Hunan sedam biskupija je spojeno kako bi se formirala jedna biskupija Changsha, glavnog grada pokrajine. Biskupu Changshe je na raspolaganju oko 20 svećenika. Vjerojatno je“, sugerira p. Charbonnier, ,,da trenutni sporazum sadrži klauzulu koja određuje priznavanje nove karte biskupija u Kini. To znači“, objašnjava on, ,,povećanu kontrolu crkvenog života i još teže životne uvjete za tajne katolike“.

Zaključno, kardinal Joseph Zen Ze-kiun molio je ,,tajne“ biskupe i svećenike da ne ,,pokreću revoluciju“. ,,Oduzimaju li vaše crkve? Više ne možete slaviti Misu? Idite doma i molite sa svojim vjernicima. Pričekajte bolja vremena. Vratite se u katakombe. Komunizam nije vječan“.

,,Poznajem Crkvu u Kini, poznajem komuniste i Svetu Stolicu. Ja sam rođeni Kinez iz Šangaja. Živio sam dugi niz godina u unutrašnjosti zemlje i dugi niz godina u Hong Kongu. Poučavao sam u sjemeništima diljem Kine – u Šangaju, Xianu, Pekingu, Wuhanu, Shenyangu – između 1989. i 1996. godine“, napisao je kardinal Joseph Zen Ze-Kiun u The New York Timesu od 24. listopada 2018. Rođen u katoličkoj obitelji u Šangaju 13. siječnja 1932. godine, ušao je u Salezijance 1944. godine, položio svečane zavjete u svojoj kongregaciji 16. kolovoza 1955. god. i zaređen za svećenika 11. veljače 1961. god. u Torinu. Godine 1964. diplomirao je na Filozofskom fakultetu na Salezijanskom sveučilištu u Rimu. Nakon povratka u Hong Kong postao je profesorom od 1971. godine u Bogosloviji Duha Svetoga, a 1978. godine izabran je za generalnoga poglavara Kineske salezijanske provincije. 1989. godine, kada se Kina počela otvarati, bio je prvi kineski svećenik iz Hong Konga koji je mogao poučavati u sjemeništima u unutrašnjosti zemlje. Do svoje biskupske posvete 1996. godine provodio je gotovo šest mjeseci svake godine u različitim bogoslovijama (službenim i tajnim) Narodne Republike Kine.

Izvor: fsspx.news