Sjedinjene Države: FBI optužen za špijuniranje tradicionalnih katolika

D

ržavni odvjetnici dvadeset američkih saveznih država potpisali su pismo tražeći od Federalnog istražnog ureda (FBI) da razjasni podrijetlo i provedbu svog nedavno procurjelog „antikatoličkog” memoranduma te je li FBI počeo špijunirati tradicionalne katolike.

Kina: mrežna borba protiv religija se pojačava

K

ineski poglavar države je u svojoj ponovno potvrđenoj želji da „sinicizira“ religije, odnosno da ih prisili da integriraju kineska obilježja u svoja uvjerenja i praksu, odlučio uspostaviti „digitalnu propusnicu“ za distributere vjerskih sadržaja.

Tihi vapaj katolika u BIH

U

natoč potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, u Bosni i Hercegovini se položaj katoličke manjine pogoršao, budući da je stiješnjena između pravoslavaca i muslimana, a da ni međunarodna zajednica ni Europa ne pomiču prstom. 

Genocid nad kršćanima u Nigeriji

N

ad kršćanima se u Nigeriji provodi pravi genocid.

Progoni: Kršćani i dalje na prvome mjestu

Polaganje vijenca nakon napada

na Notre-Dame u Nici 2020. godine

Kraljevstvo nebesko trpi silu – misli uz novu godinu

O

rganizacija Kirche in Not održala je 27. studenog 2019. „Crvenu srijedu“ kada su tisuće poznatih katedrala, crkava i spomenika [...]

Indija pojačava svoju politiku prisilnih vjerskih prijelaza

Prisilni vjerski prijelazi u hinduizam u Indiji se povećavaju: 500 kršćana bilo je 20. listopada 2019. u državi Andra Pradeš na meti pokreta ,,Gwar Wapsi” koji se bori za iskorjenjivanje bilo koje religije koja je strana hinduističkoj kulturi.

,,Gwar Wapsi” na indijskom jeziku znači ,,povratak kući”. Iza ovog izraza krije se pokret prisilnih vjerskih prijelaza, rođen prije gotovo trideset godina u središnjoj Indiji.

Dolazak Narendra Modija na vlast 2014. godine, predvođenog strankom Baratiya Janata (BJP), omogućio je širenje ,,Gwar Wapsija” u sjevernim državama ove zemlje uz odobrenje otvoreno antikršćanske vlasti. Ponovni izbor čelnika BJP-a na proljeće 2019. bio je još jedan signal u prilog onima u Indiji koji pokušavaju silom ,,vratiti doma” one koji su krštenjem ,,napustili hinduistički dom”.

Što se događa u Šri Lanci?

Mnogi od vas su izrazili svoju zabrinutost i prikazali svoje molitve za našu dobrobit nakon bombardiranja crkava na uskrsno jutro. Želio bih vam iskreno zahvaliti za vašu brigu i obavijestiti vas o situaciji ovdje. Čuvši za bombaške napade dvije katoličke crkve (pogođena je i protestantska) na dan kada slavimo Gospodinovo uskrsnuće, katolička zajednica bila je u stanju šoka, još više zato što je napad bio potpuno neočekivan.

Katolička prisutnost

U Šri Lanci, iako je zemlja pretežno budistička, Crkva je cijenjena ustanova koju visoko cijene javne vlasti. Katolička Crkva cijenjena je zbog izvrsnosti svojih škola, bolnica i svih drugih dobrotvornih ustanova. Na šrilankanskom području Katolička crkva je podijeljena na 12 biskupija s približno 1,2 milijuna katolika, što čini oko 6,1% ukupnog stanovništva prema popisu iz 2012. godine. Katolička Crkva uživa slobodu bogoslužja i stalno raste, stvarajući obraćenike, otvarajući nove župe, gradeći crkve, otvarajući nove škole i redovničke kuće svake godine.

Katolički život

Za svećenika je Šri Lanka jedno od najboljih mjesta na svijetu. Priorat Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. nalazi se u gradu Negombo, jednom od najkatoličkijih područja u zemlji i to omogućuje svećenstvu našega Bratstva da osjeti nešto jedinstveno: iskusi što znači živjeti u katoličkom društvu, povlastica koja je gotovo nestala s lica zemlje u našem vremenu i dobu.

,,Privremeni sporazum“ s Kinom – Vatikan se predaje?

Privremeni sporazum između Vatikana i Pekinga, potpisan 22. rujna 2018. god. i dalje je službeno tajna. U međuvremenu je onima koji su zaduženi za vjerske poslove u kineskim pokrajinama povjereno da otkriju veze Crkve u Kini s inozemnim vlastima i da suzbiju ,,uplitanje“ Vatikana.

,,Sinicizacija“ Katoličke Crkve u Kini

Tako je katolička agencija Ucanews izjavila da je od 8. do 11. listopada 2018. god. u gradu Wuhanu (u pokrajini Hubei) održan ,,seminar“ za 80 svećenika, redovnica i laika, tijekom kojega je pomoćnik ravnatelja Pokrajinskog odbora za etničke i vjerske poslove objasnio Pravila o vjerskim poslovima koja su revidirana 1. veljače 2018. Podcjenjujući vatikansku politiku uplitanja u Kinu, zamolio ih je da usklade svoje vjerske aktivnosti s interesom vlade po volji posljednjeg Nacionalnog kongresa Kineske komunističke partije o sinicizaciji Crkve. Crkva u Kini dužna je upravljati autonomno i neovisno o stranim pritiscima.

Kardinal Joseph Zen Ze-kiun, biskup emeritus Hong Konga, izrazio je zabrinutost na svojem blogu već 2. listopada kada je vidio da je Papa Franjo ,,oduševljen idejom razgovora o novoj eri 'jedinstva', kao da je 'tajni sporazum' čudesno uspio uspostaviti savršenu i vidljivu zajednicu“. On je objasnio:

,,Jedinstvo je pitanje organizacije koja ovisi o strogom nadzoru od strane vlade. Hoće li vlada pustiti vjernike da slobodno žive u svom 'tajnom' životu? Apsolutno ne... To znači tražiti da tajna Crkva uđe u 'kavez za ptice'.“

Ovaj ,,privremeni sporazum“ tvrdi da je tajnu Crkvu ujedinio s Patriotskom crkvom uspostavljanjem načela da će Franjo odobriti biskupe koje Peking imenuje. Sjetite se da je Crkva u Kini podijeljena od kada je Komunistička partija preuzela vlast i 1950. god. stvorila Kinesko patriotsko katoličko udruženje pod nadležnošću države, koja imenuje biskupe novostvorene takozvane Patriotske crkve te je time protjerala u podzemlje Crkvu koja je ostala u zajedništvu s Rimom. ,,Kina je svakako postala otvorenija od osamdesetih godina, ali čak i danas je sve pod kontrolom Kineske komunističke partije. Službenu Crkvu u Kini kontrolira tzv. Patriotsko udruženje i biskupska konferencija, a Partija upravlja oboma“, objašnjava kardinal Zen.

,,Papa ne razumije Kinu“

Daje li ovaj sporazum kineskim vlastima potpunu slobodu da još strože nadziru katolike? Zašto je Peking potpisao sporazum s Rimom? New York Times od 24. listopada 2018. godine objavio je članak kardinala Zena s naslovom ,,Papa ne razumije Kinu“. On objašnjava da papa Franjo ne može razumjeti komuniste, budući da dolazi iz Južne Amerike gdje su ,,neke vlade koje su povijesno kontrolirali vojska i bogate elite, udružile snage da bi ugnjetavale siromašne“. Potonje su branili, nastavlja kardinal Zen, komunisti i... neki isusovci. Stoga Papa može samo suosjećati s tim komunistima koji su bili progonjeni.

Ipak, naglašava, Sveta Stolica i Peking prekinuli su sve odnose u pedesetima; tada je desetine tisuća katolika bilo uhićeno i poslano u radne logore. ,,Tijekom Kulturne revolucije situacija je bila nezamislivo strašna. Cijela nacija u ropstvu. Te stvari prelako zaboravljamo“.

Sve više katoličkih crkava u Kini se uništava

Katolička crkva u pokrajini Jinan u Kini je 17. srpnja uništena po odredbi Vlade, a ista sudbina prijeti i drugim crkvama.

17. srpnja je oko 40 policajaca upalo u crkvu u Lianwangu i prisililo trojicu čuvara da napuste zgradu, otkriva Asia News. Poslije toga dana došlo je oko 30 ljudi s bagerima i razrušilo crkvu, uništivši oltar i sav interijer.

Bivše mjesto bogoštvolja izgrađeno je oko 1920. i kategorizirano kao ,,privatna kuća” tijekom kulturne revolucije. Nedavno je prema UCA News crkvi dana službena dozvola kojom se u njoj dopušta katoličko bogoštovlje.

23. srpnja su se katolički vjernici iz ovoga područja okupili na ruševinama crkve na molitvu i prosvjed protiv ovoga svetogrdnoga čina. Vlast tvrdi da je to učinjeno zbog mjesnog razvojnog projekta za novu stambenu zonu i željezničku postaju. Nekoliko mjesnih izvora govori da će još jedna crkva u Wangcunu biti uništena da bi se napravio prostor za urbanistički projekt.

Ovakva neprijateljstva prema katoličkoj religiji javljaju se usred pregovora koji traju između Kine i Svete Stolice da bi se okončala podjela između Kineske katoličke patriotske udruge koju podržava vlada i koja se nalazi u raskolu te podzemne Crkve koja ostaje vjerna Rimu.

Izvori: CAN / Asia News / Uca News / FSSPX.News

Rastući progon kršćana – svakih pet minuta jedno umorstvo!

Progon kršćana je prema podacima organizacije Open Doors posljednjih deset godina na svjetskoj razini vidljivo porastao. Ovo međunarodno djelo za pomoć kršćanima bilježi svake godine povećani broj progonjenih kršćana prema pokazateljima progona na svjetskoj razini koji se objavljuju u siječnju svake godine. Na temelju postojećih podataka može se broj kršćana koji trpe snažan vjerski progon u pedeset praćenih zemalja procijeniti na čak oko 215 milijuna(!), što je dosad nezabilježena razina. Danas se provodi najgori progon kršćana svih vremena, koji svjetska javnost spominje jedva ili marginalno! Više od 100.000 ljudi bude svake godine zbog Imena Isusova ubijeno! To konkretno znači da svakih pet minuta netko podnosi mučeništvo.

Već godinama zauzima Sjeverna Koreja prvo mjesto na pokazatelju progona: 300.000 kršćana mogu pod vlašću Kim Jong-una preživjeti samo u podzemlju. Njih oko 70.000 izloženo je mučenjima i teškom prisilnom radu u ,,logorima smrti“.

Glavni uzrok rastućih progona su pritom druge religije. Islamske, hinduističke i budističke države vrše sve agresivniji teror protiv kršćana. U Sudanu, primjerice, daje islamistički predsjednik Omar Bašir da se u nubijskim brdima, području pretežito nastanjenom kršćanima, bacaju bombe i uništavaju kršćanske škole, bolnice i crkve.

Život patrijarha Josyfa Slipyja (I.)

Prvi od tri članka, s mnogo pojedinosti, govori o patrijarhu koji je vodio Ukrajinsku grkokatoličku Crkvu (UGKC) kroz jedno od njezinih najburnijih razdoblja.

17. veljače obilježava se 124. obljetnica rođenja patrijarha kardinala Josyfa Slipyja, neustrašivoga katoličkoga prvaka, koji je proveo gotovo 18 godina u sovjetskomu zatočeništvu zbog odbijanja odreknuća vjere. Rođen 1893. godine u Zazdristu, u Galiciji, u današnjoj Ternopiljskoj oblasti, u Ukrajini, u pobožnoj kršćanskoj obitelji. Slipyj je želio postati sveučilišnim profesorom, ali, također, odgovoriti na Božji poziv za svećeništvo. Iako se u početku plašio da da bi njegov akademski studij mogao utjecati na njegov poziv, posavjetovao se s metropolitom Anthony Septyckyjom, ondašnjim glavarom UGKC, o nastavku studija u Innsbrucku, u Austriji, prije odlaska na studij u Rim. Nakon povratka u Galiciju 1922. godine, Slipyj je imenovan profesorom dogmatske teologije na Grkokatoličkomu sjemeništu u Livovu; pisao je o nizu tema, uključujući i rješavanje pravoslavnih primjedbi na katoličke dogme, kao što su Bezgrešno začeće i komentari o teologiji sv. Tome Akvinskoga. Slipyj je postao rektorom Teološke akademije u Livovu: položaj koji je držao do smrti, 1944. godine.

Razdoblje nemira

Patrijarh Slipyj je odrastao u vremenu velikoga previranja za UGKC i ukrajinski narod u cjelini. Tijekom Prvoga svjetskog rata, ruske carske postrojbe okupirale su Galiciju (zapadna Ukrajina), a metropolita Septyckog uhitile, držeći ga u kućnom pritvoru od 1914.-1917. godine, zbog poticanja svoga stada da ostane vjerno katoličanstvu i što se nije htio pridruži Ruskoj pravoslavnoj crkvi. To je bilo još jedno poglavlje u dugoj povijesti ruskoga progona katolika na tomu području. Stoljećima nakon Unije u Brestu 1596. godine, kada je Kijevska crkva vraćena natrag u zajedništvo s Rimom, slijede stoljeća približavanja i udaljavanja te prisiljavanje grkokatolika da dođu pod skute ruskoga Carstva, ponekad i nasilno. Iako je početkom XVIII. stoljeća UGKC uživala u razdoblju rasta i kulturne uglađenosti pod Austro-Ugarskom Monarhijom, ipak je bila u stalnomu sukobu s ruskim pravoslavcima, koji su dominirali u istočnomu dijelu ondašnje Ukrajine. Godine 1917. Sovjetska revolucija počela je činiti nove ugroze na UGKC, sve do 1939. godine, kada je veći dio zemlje pao pod komunističkom kontrolom.

Znajući da se njegovo vrijeme bliži kraju na zemlji, metropolit Septyckyj moli papu Pija XII. da imenuje Slipyja njegovim pomoćnikom i nasljednikom. S Papinim odobrenjem, Septyckyj je posvetio Slipyja za nadbiskupa, na blagdan Bezgrešnoga začeća, kao odgovor na antikatoličke progone Sovjetskog Saveza i kao apostolskim egzarhom preostalih katoličkih naroda u istočnoj Ukrajini. Dok je UGKC dobila kratak predah od komunista 1941. godine i tijekom njemačke okupacije Galiciji, Sovjeti su se s osvetom vratili 1944. godine . Na koncu te godine, metropolit Septyckyj otišavši po svoju nebesku nagradu, ostavio je Slipyju voditi UGKC. Sljedeće godine, Slipyj traži od Sovjeta da priznaju prava UGCC, iako mu je bilo rečeno da će to napraviti samo pod uvjetom ako Nadbiskup potakne vjernike da odustanu od borbe za ukrajinsku neovisnost od komunističkoga jarma. On je to odbio i zajedno sa svojim braćom biskupima, bio uhićen u travnju 1945. godine. Od toga trenutka, Rusi su prisilno otjerali, ili ubili na stotine tisuća ukrajinskih katolika, zajedno s mnogim svećenicima, koji su također bili mučeni, ili ubijani.

Sirija: „Fatalno nestajanje kršćana“?

Dana 28. siječnja 2016. patrijarh Ignatius Joseph III. Younan, patrijarh Sirijsko-katoličke Crkve izjavio je u Rimu za Aide à l'Eglise Détresse (AED): „Naša noćna mora, naš najveći strah jest ovo što se događa u Turskoj i što će se dogoditi u Iraku i Siriji: da kršćani jedva još postoje“.

Patrijarh je osudio „ravnodušnost“ Zapada koji geopolitičke interese stavlja ispred sudbine kršćana na Bliskom istoku. U Siriji se spektakularno smanjio broj kršćana. „U pedesetim godinama bilo nas je oko 19 % stanovništva, a sada nas ima jedva 5%. Mnogi su već napustili zemlju, a mnogi drugi će je i dalje napuštati i pri tome riskirati smrt na otvorenome moru.“ Patrijarh koji potječe iz Hasake, iz sjeveroistočne Sirije, javno osuđuje dramatično stanje mnogih Sirijaca koji umiru od gladi ili zbog loše medicinske skrbi. „Civilno stanovništvo plaća najteži danak zbog ovog sukoba.“

Tijekom osme „Noći svjedoka“ u crkvi Notre Dame de Paris 29. siječnja 2016., nadbiskup Jean-Clément Jeanbart tužno je izjavio: „Kad bismo sve rekli što se zbilo u posljednjih pet godina u ovoj nesretnoj Siriji, popis bi bio vrlo dug. Možemo govoriti o sustavnom iskorjenjivanju cijele jedne civilizacije, cijele jedne baštine. Možemo promatrati i plan namjernog sustavnog razaranja koje pokušava ukloniti sve što predstavlja bogatstvo ove zemlje. To je velika katastrofa koja nemilosrdno udara. Suočeni smo s velikim pogibeljima, možda čak i s smrtnim nestankom.“

1800 ubijenih katoličkih svećenika

Prije 70 godina koncentracijski logor Dachau oslobodile su američke postrojbe od terora SS-a.

Logor je uspostavljen 22. ožujka 1933. za političke zatvorenike.

U dvanaest godina ovdje je (s vanjskim logorima) zatvoreno 200.000 ljudi, 41.500 ih je ubijeno dok 29. travnja 1945. američke postrojbe nisu dospjele do logora. Najveća su skupina bili zatočeni Poljaci.

Godine 1940. SS je Dachau učinio glavnim konclogorom za svećenike iz cijele Europe. 2.800 ih je sveukupno internirano, 95% su to bili katolički svećenici.

Sveukupno su bila zatvorena 2.652 katolička svećenika. Od toga ih je umrlo 1.800 – zbog nasilja, gladi ili bolesti.

Samo je 1.780 poljskih svećenika strpano u Dachau. Njih 567 umrlo je u ime Kristovo.

Od 327 interniranih njemačkih svećenika 65 ih je umrlo mučeničkom smrću.

Od onih koji su slijedili Krista u Dachauu u njegovoj muci, dosada ih je 55 proglašeno blaženima.

Blaženi svećenici mučenici, molite za nas!

Islamski teror protiv kršćana u Iraku

Već se mjesecima u Iraku i Siriji sustavno progone posljednji preostali kršćani u ovim najstarijim zemljama kršćanstva. Progone ih islamski teroristi. Razmjere ove „brutalnosti zaustavljaju dah“ kako je rekao predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u jednom intervjuu časopisu „Tagespost“. Od ulaska američkih postrojbi u Irak, kada je samo u Mosulu živjelo još 35.000 kršćana, protjerani su gotovo svi kršćani. Mosul je danas „čist od kršćana (Christenfrei).“

Ipak se jedva nešto čuje u medijima o ovom progonu kršćana: „Kršćani nisu progonjeni, nego progonitelji“ kako Vladimir Palko u svojoj knjizi „Lavovi dolaze“(„Die Löwen kommen“)  opisuje načelo izvješćivanja u zapadnjačkim medijima o kršćanima. Iscrpno se pak izvješćuje o sadašnjem progonu Jezida, islamske manjine, a razne zemlje, među njima SAD i Francuska, otpočele su s opsežnim programima pomoći za Jezide. To se može veoma pozdraviti. Ali zašto se kršćane uglavnom pripušta njihovoj jezovitoj sudbini?

„Ravnodušje prema činjenici da jedna religija može razviti toliku mržnju i bijes, povezanu s nikada viđenom brutalnošću i nasilništvom što se celebrira u javnosti, racionalno se više ne da objasniti i svakom razumnom čovjeku zaustavlja dah“ rekao je Simon Jacob u gore već spomenutom intervjuu časopisu „Tagespost“. Aludira li time na đavolsku pozadinu islamskog terora?

Kršćani se u Iraku i Siriji ne ubijaju i ne muče tek otkada islamistički teroristi iz terorističke organizacije „Islamska Država Iraka i Levanta“ napreduju s neviđenom brutalnošću. Već je 9. lipnja Emil Shimoun Nona, Kaldejski nadbiskup Mosula izvješćivao da iračko zrakoplovstvo izvodi napade na Mosul i bombardira kuće kršćana. A već kratko vrijeme nakon ulaska američkih postrojbi u Irak otpočeo je veliki progon kršćana, između ostalog i zbog toga jer se htjelo osvetiti nad kršćanima zbog ulaska američke vojske. Prije toga je Irak slovio kao jedna od najsigurnijih zemalja za kršćane u islamskom svijetu.

Dok se u Njemačkoj islamske udruge uzrujavaju zbog diskusija o islamskim kraljevima, od istih se udruga ne čuje nikakvo priopćenje protiv terora nad kršćanima na Bliskom istoku. Kada kršćani nakon dugog bijega konačno stignu u Njemačku, u Njemačkoj ih muslimani u prihvatnim logorima šikaniraju, vrijeđaju, psuju, prijeti im se i premlaćuje ih se. O tome izvješćuje predsjednik Središnjeg odbora Orijentalnih kršćana u Njemačkoj u spomenutom intervjuu. A to čine muhamedanci koje se također prihvaća u njemačke prihvatne logore.

Kršćani u Iraku trebaju našu pomoć; u pomoć Europske Unije ili SAD-a jedva da se mogu pouzdati. Prvi korak za pomoć kršćanskim mučenicima jest naša molitva.

Donesimo čvrstu odluku da ćemo svaki dan za progonjene kršćane na Bliskom Istoku moliti, primjerice deseticu Krunice.

Izvor: pius.info

Komentar: Priključujemo se pozivu Njemačkog distrikta i pozivamo naše čitatelje da se velikodušno uključe u molitvu za našu progonjenu braću na Bliskom istoku te i u svaki drugi oblik pomoći: bilo materijalno, bilo dizanjem svojeg glasa u javnosti, na teološkim fakultetima zaraženim modernizmom na kojima će se sve prešućivati. I nama dah staje od strahota i sotonske mržnje prema Kristu i kršćanima koja je preplavila Bliski istok. Očekuje li sličan scenarij možda sutra i Europu?!

Tragični apel jednog sirijskog svećenika

Nedavno je papa Franjo sam htio potpisati tradicionalnu poruku za kraj Ramazana, upućenu svim islamskim vjernicima „kao izraz poštovanja i prijateljstva za sve muslimane, osobito one koji su vjerskim poglavarima“. Dramatično svjedočanstvo oca Nadela Jbeira strašno se suprotstavlja politici glave trenutačne crkvene hijerarhije koja se temelji na izjavi Nostra Aetate II. vatikanskog sabora, ali također i rasvjetljuje stvarno lice islama kako se i očitovalo tijekom crkvene povijesti.

Dragi prijatelji,

Pišem vam s velikom tugom i duboko rastužena srca zbog vala nasilja koji su izazvali muslimanski teroristi, što svednevice probada Siriju, a što je zahvatilo i Libanon.

Tomu je dokaz nedavni bombaški napad u Bejrutu gdje je od autobombe, koju su postavili islamski pobunjenici, poginulo više od četrdeset civila, a ostalih je petsto ranjeno. Strah i preneraženost bili su vidljivi u očima sviju nas. Sve se ovo uklapa u tu dramatičnu spiralu krvi gdje stotine nevinih svaki dan gube život.

Ovo je, najdraži prijatelji, samo kap u oceanu nasilja koje su dan za danom prisiljeni trpjeti naša kršćanska braća. U Siriji, u noći uoči Velike Gospe u Homsu, u kršćanskom selu Marmarita gdje se nalazi Gospino svetište, islamski su teroristi skupine Jabhat al Nusra, radi svoje strateške pozicije zauzeli stari dvorac, pretvarajući ga u svoje skrovište , a ondje su izvršili još jedan masakr.