Papa
je objavio ovu novost prigodom Angelusa 1. rujna. Konzistorij za
imenovanje kardinala održat će se 5. listopada 2019. Deset od njih
imat će pravo glasa, a preostala trojica stariji su od 80 godina.
Ovo će dovesti do toga da će broj kardinala elektora biti 128, od kojih je više od
pola imenovao Franjo.
Osim
činjenice da su tu tri isusovca, ono što bi trebalo puno više
primijetiti je osobnost nekih budućih purpuranata, jer to s jedne
strane pokazuje način na koji papa želi razvijati svoj
progresivistički program, a s druge strane pokazuje da se promiču
ljudi od kojih se ne bi očekivalo da će se naći među crkvenim
velikodostojnicima.
Progresivistički
razvoj ostvaruje se u tri smjera, karakteristična za trenutni
pontifikat: međureligijski dijalog, prihvaćanje migranata i
„milosrđe“ prema moralnim devijacijama. To se čini očitim kada
se pogleda pozadina određenih imena.
Međureligijski
dijalog
Ono
što treba prvo primijetiti je imenovanje biskupa Michaela
Fitzgeralda, bivšega predsjednika Papinskoga vijeća za
međureligijski dijalog. Njega je kao stručnjaka za islam 2006.
godine poslao Benedikt XVI. kao apostolskoga nuncija u Egipat –
imenovanje koje se smatralo kao kazna ili kao način uklanjanja
prelata koji je preblizu proislamskoj liniji. Uzdizanje na kardinalat
ovog biskupa koji ima više od 80 godina zvuči kao rehabilitacija.
To je potvrdio i sam Franjo: u zrakoplovu kojim je putovao u Mozambik
novinar se zahvalio rimskom biskupu što je biskupu Fitzgeraldu
,,vratio čast“. Na to je Papa odgovorio da je to bio ,,čin
pravednosti“. Dakle protiv pape emeritusa...
Biskup
Miguel Angel Ayuso Guixot, nasljednik biskupa Fitzgeralda na čelu
Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, također je među
imenovanjima za 5. listopada. Tajnik je ovoga vijeća od 2012.
godine, vrlo je aktivan u dijalogu sa Sveučilištem Al-Azhar. Tamo
je otišao 2016. godine kako bi obnovio prekinute veze
muslimansko-kršćanskoga povjerenstva za dijalog između Papinskog
vijeća za međureligijski dijalog i Sveučilišta Al-Azhar. Ovo
povjerenstvo osnovano je 1998. godine, ali njegov rad obustavilo je
2011. muslimansko sveučilište kao odgovor na izjave Benedikta XVI.
On
je jedan od urednika Deklaracije o ljudskome bratstvu koju su u Abu
Dhabiju 4. veljače potpisali Franjo i veliki imam Al-Azhara, Ahmad
Al-Tayyeb, i pratio je Papu na tom putovanju.
Nedavno
je pripremio osnivanje višeg odbora za primjenu Deklaracije i dao
intervju u kojem je učinio ispovijest sinkretizma: „Živjeti
vlastiti identitet u 'hrabrosti drukčijega' prag je koji nas Crkva
pape Franje danas traži da prijeđemo. Samo na taj način vjernost
Bogu u Isusu može postati nova priča, izgradnja civilizacije saveza
koja obuhvaća bogatstvo različitosti u miru i razmjene darova“.
Prijem
migranata
To
je orijentacija koju gaji biskup Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne. Od
mladosti je član zajednice Sant'Egidio kojoj duguje svoje zvanje te
joj je ostao vrlo blizak i aktivno je sudjelovao u mnogim njezinim
aktivnostima.
Treba
podsjetiti da zajednica Sant'Egidio koju je osnovao Andrea Riccardi
zagovara ekumenizam i međuvjerski dijalog. Tako je od prvoga susreta
u Asizu 1986. godine Sant'Egidio svake godine organizirao međuvjerske
skupove u različitim gradovima Europe s ciljem održavanja ,,duha
Asiza“.
Biskup
Zuppi usrdno je apelirao za prijem migranata. Konkretno, u Bologni ga
je 2017. posjetio Franjo te je organiziran ručak solidarnosti u
bazilici San Petronio, preoblikovanoj za tu priliku u restoran.
Upravo
je ta orijentacija zaslužna za crveni šešir kanadskoga
isusovačkoga oca Michaela Czernyja – Franjinu desnu ruku u djelu
za migrante i izbjeglice.
Rođen
u Čehoslovačkoj, otac Czerny najprije je bio član Papinskoga
vijeća za pravdu i mir, koje je 2017. postalo Dikasterij za
promicanje cjelovitoga ljudskoga razvoja. Imenovan je pomoćnikom
odjela za migrante i izbjeglice. Pored toga je dobio mjesto posebnoga
tajnika za biskupsku sinodu za područje Panamazonije.
Kroz
ovoga isusovca uzdižu se do purpura migranti i sljedeća sinoda o
Amazoniji. Pogotovo jer je to prvi puta da je podtajnik promaknut u
takvu časnu poziciju.
„Milosrđe“
prema moralnim devijacijama
Tu
je, konačno, imenovanje portugalskog ,,pjesnika-svećenika”,
biskupa Joséa Tolentina Calaça de Mendonçe,
bivšeg prorektora Katoličkoga sveučilišta u Lisabonu, kojega je
Franjo promaknuo na položaj arhivista i vatikanskoga knjižničara
nakon što je održao duhovne vježbe rimskome prvosvećeniku i
rimskoj kuriji na zahtjev pape Bergoglija 2018. godine.
Ova
Franjina odluka da mons. Mendonça
propovijeda duhovne vježbe Kurije već tada je izazvala mnogo
glasina. Taj lik uistinu bezuvjetno podržava sestru Mariju Terezu
Forcades i Vila, feminističku časnu sestru koja bez oklijevanja prihvaća
homoseksualni brak i pobačaj. U svom predgovoru za Forcadesinu
knjigu Feministička teologija u povijesti on piše: „Isus
iz Nazareta nije kodificirao niti utvrdio pravila“, referirajući
se na LGBT zajednicu, ne ustručavajući se usporediti ovu
„teologinju“ sa sv. Hildegardom iz Bingena.
U
intervjuu iz 2016. godine prozvao je katoličke vjernike, pa čak i
kardinale: ,,Danas vidimo kako papi Franji proturječe
konzervativnija krila Crkve i neke ugledne osobe, čak i kardinali,
koji su na neki način spremni tradicionalizam staviti iznad
tradicije“.
Dodaje
o onima koji žive u grijehu homoseksualnosti i preljuba: ,,Nitko ne
može biti isključen iz Kristove ljubavi i milosrđa. I to iskustvo
milosrđa mora biti ponuđeno svima, bilo da su to ponovno oženjeni
kršćani, ranjeni katastrofalnim bračnim iskustvima, bilo da je to
stvarnost novih obitelji ili homoseksualaca, koji moraju u Crkvi
pronaći prostor da budu saslušani, mjesto dobrodošlice i
milosrđa“.
U
vezi s time valja napomenuti da je imenovanje bolonjskog nadbiskupa
Mattea Zuppija s oduševljenjem dočekao pro-LGBT isusovac James
Martin koji u svom tweetu piše da je Zuppi „veliki pristaša LGBT
katolika“. Također podsjeća da je nadbiskup Bologne napisao
predgovor talijanskoj verziji njegove knjige Graditi
most, kako Katolička crkva i LGBT zajednica mogu ući
u odnos poštovanja, suosjećanja i osjetljivosti, u kojoj poziva
na „novi pastoralni stav“.
Svi
ti likovi uskoro će biti velikodostojnici Crkve. Ali kako je rekao
jedan tradicionalni prelat u dvadesetim godinama (prošlog stoljeća): „Oni imaju
šešire, a mi glave!“. Međutim, možemo se zapitati kakav bi papa
odabrao takve kardinale.
Izvor:
fsspx.news