Prošla
je godina dana od sporazuma potpisanog u rujnu 2018. između Svete
Stolice i Narodne Republike Kine, koji je okončao – barem na
papiru – raskol između tzv. „patriotske“ Crkve i Vatikana.
Ipak, rastu glasovi koji prokazuju sve veća ograničenja unutar
Srednjega kraljevstva čije su žrtve katolici.
Vatikanist
Gianni Valente, pravnik koji radi na kinesko-vatikanskom sporazumu
potpisanom prije godinu dana, komentirao je suzdržano: „Činjenica
da papa ima zadnju riječ u izboru biskupa promijenila je okvir…
sporazum nije čudesan i nije riješio sve probleme”. Te inzistira:
,,Rim je priznao sve kineske biskupe. To je revolucionarno, jer već
sedamdeset godina upravo tu leži stvarni problem” (La Croix, 19.
rujna 2019.).
Danas
se problem promijenio i odnosi se na sinizaciju Crkve u Kini koju
želi predsjednik Xi Jinping. Riječ je o usklađivanju izraza vjere
i katolicizma s „nacionalnim tradicijama“ prožetim socijalizmom.
Prema
Gianni Valenteu ne bismo se trebali previše brinuti. Uvjerava nas da
se „vlasti zapravo bave samo pitanjima javnoga reda i osiguranja da
ga katoličke zajednice ne narušavaju; čisto crkvena pitanja ih
puno ne zanimaju”.
Ipak,
čini se da tijekom mjeseci činjenice proturječe najoptimističnijim
komentarima, kao što se često spominjalo na našem FSSPX.Newsu.
Najnoviji element je zabrana pohađanja crkve za sve koji još nisu
navršili osamnaest godina. U ime kojeg načela javnoga reda se to
radi, ako ne radi regrutiranja mladih u najčistijoj komunističkoj
tradiciji?
Ovu
zabranu protiv toga da mladi pohađaju crkve uvela je Kineska
komunistička partija na nacionalnoj razini prije godinu dana. Za
razliku od nekoliko drugih smjernica, ova se nastoji primjenjivati
polako, ali sustavno na cijelom području, što će sada izazvati
zabrinutost klera i vjernika.
Kad
komunizam napada mlade
Sve
se otvorenije govori i žali za ubrzanim padom broja ministranata u
posljednjim mjesecima, što stvara dugoročne strahove od mogućeg
negativnog utjecaja na zvanja za svećeništvo.
Dana
25. rujna 2019. Ucanews je saznao iz izvora iz biskupije Manču koji
želi iz straha od represije anonimno posvjedočiti da „Bogoslovija
u Liaoningu ima problema pridobiti kandidate; nitko ne dolazi”.
Vjerojatno
treba priznati da pad broja ulazaka na bogoslovije nije samo zbog
sporazuma iz 2018. Izvješće iz Studijskoga centra Duha Svetoga sa
sjedištem u Hong Kongu ukazuje na politiku jednoga
djeteta kao na glavnoga krivca ove teške situacije.
No
normalizacija Pekinga i Vatikana nije naprotiv učinila ništa da
zaustavi taj proces. Jedan vjernik iz biskupije Liaoning rekao je
Ucanewsu: ,,Vlada postupno pooštrava kontrolu nad Crkvom, a sada su
ograničenja izravno usmjerena protiv onoga što je u srcu crkvene
zajednice, zvanja”. Dugoročno gledano,
ove brojne prepreke slobodnom prakticiranju vjere mogu ugroziti
budućnost Katoličke Crkve u Kini.
Što
se tiče kineskih biskupa koje je Rim priznao, pitanje je kako oni
potvrđuju i potiču svoje vjernike u božanskoj i katoličkoj vjeri.
Između modernizma i protestantizacije Crkve od vremena Drugoga
vatikanskoga te ateizma koji se uzdiže kao sustav, ima malo prostora
za manevar. Neka milost Isusa Krista probudi prave vođe, koji će
moći reći sa sv. Pavlom: ,,Sve mogu u onome, koji me krijepi” (Fil
4,13).
Izvor:
fsspx.news