Počevši
s 6. listopadom 2019. i s nastavkom od tri tjedna, Sinoda o Amazoniji
mogla je zasjedati diskretno, tako da bi tiskovni ured Svete Stolice
trebao izdati priopćenje tek na pola puta ili na kraju djela. Ali
naprotiv! Sinoda je započela letećim startom, s djetinjastim
demonstracijama koje su graničile s bogohulstvom, patetičnom
liturgijom i uznemirujućim izjavama.
Crkva
koja vesla
Od
prvog dana odvijala se zapanjujuća proslava u bazilici sv. Petra
i u vatikanskim vrtovima. Izloženo je nekoliko prikaza šarenih,
prikladno obojanih, pernatih Indijanaca iz Amazonije. Na svetom se
mjestu dogodila i jedna vrsta bučnog i neprimjerenog prikaza kako bi
zvučao „krik majke Zemlje“, za koju bi neki željeli da je Majka
Božja, Djevica Marija. Bogohulna usporedba.
Pred
papom i kardinalima održavali su se plesovi i groteskne ceremonije s
udubljenim kanuom i figuricama, mješavinom nezakonitih obreda i
idiotskih zvukova. Kroz procesiju za ulazak u dvoranu Pavla VI. u
kojoj se nosio gore spomenuti kanu, izražen je poziv Crkvi da
započne veslati zajedno sa starosjedilačkim narodima i za njih.
Srećom da izrugivanje ne ubija. Jadna Petrova lađa.
Daleko
od daha Duha Svetoga koji bi trebao ispuniti njezina jedra, Crkva
odsad mora ići naprijed veslima plemena Ayorea i Bušinengea. Usput, moramo
imati sažaljenje za te siromašne domoroce koji su krenuli u ovu
pustolovinu. Iskvareni trgovci su u prošlim vremenima njihove pretke
u gradovima Europe predstavljali kao zanimljiva bića, ponekad iza
rešetaka. Barem je njihova glupost bila izgovor za neznanje ili
nerazumijevanje dalekih i nepoznatih naroda.
U
današnje vrijeme ti domoroci svojevoljno dolaze da bi se pokazali i
donijeli dašak egzotičnosti koju fotografi vole. Noseći na sebi
rudimentarnu odjeću, oskudno odjeveni, ipak su stigli zrakoplovom.
Organizatori im nisu postavili
šatore u vatikanskim
vrtovima i
nisu noćili
ispod stabala Janiculuma, već u hotelskim sobama. Nije
poznato hoće li se ta mjera ocijeniti diskriminirajućom.
Greta
i snaga simbola
Papa
je 4. listopada izabrao velikog sv. Franju Asiškog da vodi rad
sinode. Ali Greta Thunberg čini se pravom ikonom ovog burnog
okupljanja. Službena medijska stranica Vatican.news izvještava o
tome kako se prvog dana sinoda bavila mladima i ekologijom: „U
kontinuitetu sa Sinodom mladih 2018., razmišljali smo o važnosti
uloge mladih u integralnoj ekologiji, na primjeru mlade švedske
aktivistice Grete Thunberg i inicijativa za klimatski štrajk”.
Među
kaznama koje Bog šalje svome nevjernome narodu spada i ova: „Jao
tebi, zemljo, kad ti je kralj dijete!“ (Prop
10,16). Možda ima i gorega: kada odrasle, posvećene osobe, biskupi
i kardinali, počnu oponašati djecu i njihovo lakrdijaštvo kako bi
ostvarili njihove ciljeve i utjecaj.
Ali
bilo bi u konačnici pogrešno u ovim iskazima vidjeti samo
posljedice te „mlađarijske ideologije“ kojoj su politički vođe
već dulje vrijeme služili, a koja očito ni crkvene
velikodostojnike nije mimoišla. U stvarnosti su ove inscenacije isto
toliko simbolične koliko i signali koji nisu bezazleni. Oni su
namijenjeni tome da se pripremi mentalitet za stvaranje klime
potrebne za sljedeću fazu revolucije.
Ekološko
obraćenje i egzotične ekstravagancije
Teme
su teške i ozbiljne. Četvrto opće zasjedanje poziva na ekološko
obraćenje koje uključuje priznavanje i ispovijedanje ,,ekoloških
grijeha“. Ekološko obraćenje, objasnio je salezijanski misionar,
mora se čak prikazati i kao ,,oblik obraćenja prema svetosti“
(sic). Kristijanizirane ameroindijanske narode treba evangelizirati
bez svećenika: otuda promicanje trajnoga đakonata među
urođenicima, razvoja „laičkih službi“ i poziv na uključenje
žena. Ako se apsolutno inzistira na prisutnosti svećenika, snažno
se priziva ređenje oženjenih muškaraca.
Najnoviji
prijedlog ove egzotične ekstravagancije: stvaranje „ad
experimentum“
–
znamo što to znači – amazonskoga
katoličkoga
obreda.
Tvrdi
se
da kao što postoji ekološki sustav za
prirodu,
tako
postoji i crkveni ekosustav. Otuda ideja o stvaranju inkulturiranih
obreda koji se, bez da
budu povezani
s praznovjerjima, mogu ,,uskladiti s pravim liturgijskim duhom“.
Nažalost, iako nesumnjivo postoji mogućnost stvaranja novih obreda,
bilo bi dobro upitati
što je preostalo od
,,pravoga
liturgijskoga
duha“
koji
je
toliko promicao papa sv. Pio X. i
koji su
reforme Pavla VI. unazad
pedeset godina opljačkale.
Ne
gubimo nadu
Ostalo
je više od dva tjedna. Sinoda je započela žalosnim spektaklom koji
je više sličio lošoj cjelonoćnoj izviđačkoj logorskoj vatri –
za dnevnoga svjetla i bez vatre. Ona se nastavlja u ekstravaganciji
zahtjeva i očitovanja, dok rad sinodskih otaca započinje
osluškivanjem duhova predaka i primitivnih kultura.
Znamo
da Bog nikada neće napustiti Crkvu, da vrata pakla neće nadvladati,
da je Tradicija rješenje. Crkva živi svoju muku: poput svoga
Učitelja, ona se može učiniti izobličenom i neprepoznatljivom.
Samo vjera može održati nadu i ljubav da ostanemo vjerni Crkvi
služeći joj u istini, pravdi i svetosti. Ljudske konstrukcije su
samo za neko vrijeme i proći će poput naličja ovoga svijeta.
,,Djeca,
narode moj, tvoji su gospodari.
Lihvari vladaju nad tobom. Narode moj, zavodnici su tvoji vođe. Oni
kvare tijek tvojoj stazi“
(Iz 3, 12).
Izvor:
fsspx.news