U
natoč potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine, u Bosni i Hercegovini se položaj katoličke manjine pogoršao, budući da je stiješnjena između pravoslavaca i muslimana, a da ni međunarodna zajednica ni Europa ne pomiču prstom. U intervjuu za Kirche in Not (Crkva u nevolji), mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, osvrće se na stanje u svojoj zemlji, koje se nije promijenilo od završetka rata u Bosni, 1995. godine.
Biskup je nedavno nazvao svoju zemlju „apsurdistanom“ ili nemogućom državom. Pojašnjava: „Nisu krivi stanovnici koji ovdje ne žive zajedno od jučer. Međunarodna zajednica, a posebno Europljani, dopuštali su da se ovdje vodi rat od 1992. do 1995. godine. Od kraja rata, Bosna i Hercegovina je još uvijek privremena zemlja, sa stagnacijom.“
Od Daytonskog mirovnog sporazuma, koji bi trebao okončati rat i uspostaviti miran suživot između različitih etničkih skupina u regiji, međunarodni visoki predstavnik zapravo ima najvišu političku moć u Bosni i Hercegovini, objašnjava prelat. „No, iako je od 1995. tu funkciju obnašalo osam predstavnika, to nije preobrazilo zemlju u pravnu državu“, žali se.
Treba imati na umu da je Bosna i Hercegovina danas multietnička federalna država s tri konstitutivna naroda: Srbima, Bošnjacima i Hrvatima, i s dva entiteta: Republikom Srpskom te Federacijom Bosne i Hercegovine.
Međutim, Republika Srpska je pod utjecajem pravoslavne Rusije, dok je Federacija pod utjecajem Turske, a time i islamskog svijeta. Pretežno katolički Hrvati u međuvremenu „izumiru“, upozorava banjalučki biskup.
Katolici se progone na svim razinama, naglašava prelat: „politički, društveno i ekonomski. Često katolici upadaju u probleme jer imaju hrvatsko ime. Također im je teško pronaći posao. Ostao je još jedan dio zemlje, Zapadna Hercegovina, gdje se manje-više može živjeti. Ali i ovdje katolici radije emigriraju.“
Sigurno je da u istočnoj Bosni, gdje prevlada islam, suživot više nije moguć...
Još jednom, čini se da su katolici platili cijenu za mirovni sporazum iz 1995. godine: „sporazum je predviđao da Bosna i Hercegovina i međunarodna zajednica trebaju pružiti političku, pravnu i materijalnu podršku onima koji se žele vratiti u svoju zemlju. Za Hrvate to nije bio slučaj“, rekao je nadbiskup Komarica uz popratne dokumente.
Stoga nema potrebe ići na Bliski istok da bismo pronašli progonjene katolike, jer su oni već pred našim vratima: „ako u Europi postoji Crkva u nevolji, to je naša. U mojoj Banjalučkoj biskupiji 95% crkvenih objekata je uništeno ili ozbiljno oštećeno tijekom rata“, rezignirao je prelat, zaključivši razgovor.
Situacija utoliko više uznemirujuća što u isto vrijeme zaslijepljena europska zajednica promiče LGBT agendu, a da se ne da uzbuniti sirenama islamizirane modernosti, potvrđujući s Vijećem Europe da je „ljepota u različitosti kao i sloboda u hidžabu“...
Izvor: fsspx.news
