L
av XIII. u svojoj enciklici Magnæ Dei Matris izjavljuje o Presvetoj Djevici: „U Mariji vidimo kako nam je uistinu dobri i providonosni Bog postavio najprikladniji primjer svake kreposti.” Da bismo razumjeli u kojoj je mjeri Bog dao nadnaravne kreposti onoj, koja će postati Majkom Njegova Sina i kako su one prožele Njezinu bezgrješnu dušu, korisno je razmotriti što sv. Toma Akvinski kaže o krepostima Utjelovljene Riječi. Anđeoski naučitelj objašnjava da su nadnaravne kreposti „kao izvorne milosti”. One zapravo proizlaze iz ovoga početnoga principa, iz ovoga čudesnoga dara, kojega je dao Bog, kao što posljedica proizlazi iz njezina uzroka.
Skolastički anđeo dodaje: „Što je načelo savršenije, to više obilježava svoje učinke.” To nije teško shvatiti: što uzrok ima više snage – na primjer, što je temperatura vatre viša – to više može proširiti svoj učinak. Zato je vatra tim više u stanju pružiti toplinu ili spaliti.
Sveti naučitelj nastavlja: „Stoga, budući da je Kristova milost bila najsavršenija, iz nje su posljedično proizašle kreposti koje usavršavaju različite moći duše za sva djela duše; prema tome, Krist je imao sve kreposti” (III, 7, 2).
Djevica Marija je slika svoga Sina
Prosudba sv. Tome može se primijeniti na Gospu. Prikladno je napomenuti da se to odnosi i na ulivene kreposti kao i na darove Duha Svetoga, koji su prisutni u duši prema mjeri ljubavi duše. Teologija će reći, da su „povezani” s ulivenim krepostima.
Ovdje treba podsjetiti da osobita izvrsnost milosti Presvete Djevice proizlazi iz njezina dostojanstva Majke Božje, prema kojemu je Marijina posvetna milost „u razmjeru“.
Gospa je posjedovala sve ulivene kreposti i darove Duha Svetoga. Posebno treba napomenuti:
Vjera: „I blagoslovljena si ti, koja si povjerovala.” Gospa je imala vjeru. Čak je posjedovala tu krepost do najvišega stupnja u povijesti spasenja, jer je Njezin božanski Sin nije posjedovao. Zapravo, posjedovao je blaženo gledanje od prvoga trenutka svoga začeća, gledanje koje nužno isključuje vjeru. Stoga je ona naš uzor za ovu krepost.
Nada: prati vjeru. Kao i kod vjere, ona je ta koja posjeduje najviši stupanj nade, jer nju Njezin Sin kao ni vjeru, nije imao: On je već posjedovao blaženo gledanje.
Ljubav: Djevica je posjedovala, nakon Kristove, najveću ljubav.
Umjerenost: Gospa nije imala izvor grijeha. Posljedično, u njoj je vladala savršena krepost, strasti su bile podložne Njezinom razumu. Ne može se, dakle, govoriti o uzdržljivosti, jer ova riječ označava upotrebu volje za obuzdavanje strasti, koje još nisu podvrgnute.
Kajanje: ova se krepost odnosi na osobne grijehe, kojih u Mariji nije bilo. Budući da ni ove kreposti u Kristu nije bilo, najviši stupanj kajanja posjedovao je neki drugi svetac.
Darovi Duha Svetoga kraljevali su u svetoj i bezgrešnoj duši Majke Božje. Najviši od ovih darova, Mudrost, tu posebno blista. Njezin „fiat” („neka mi bude”) je najmudrija riječ koja je ikada izašla iz usta nekoga stvorenja: „Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj.”
Karizme ili slobodno darovani darovi su namijenjeni za izgradnju mističnoga Tijela. Slično Kristu, onaj koji mora prenijeti sve milosti mora posjedovati sve milosti. Gospa je primila karizme, posebice mudrost – u svojoj kontemplaciji i prosvjetljivanju apostola nakon Uzašašća – i proročanstvu, prikazano u Magnificatu: „Odsad će me evo svi naraštaji zvati blaženom.”
Neka nam razmatranje Marijinih kreposti pomogne nasljedovati osobito Njezinu vjeru i Njezinu ljubav, koje će nas voditi usred otpadništva i ohlađenja velikoga broja vjernika.
Izvor: fsspx.news
