S
većeničko bratstvo sv. Pija X., slijedeći učiteljstvo Katoličke Crkve, podržava vjernike koji ulažu prigovor savjesti glede cjepiva protiv COVID-19. Dva su moralna pitanja koja mnoge katolike, koji prianjaju uz vjekovno učiteljstvo Crkve, navode da se usprotive: suradnja u zločinu pobačaja i načelo „terapeutske proporcionalnosti“. Ovaj članak objašnjava kako je nauk Katoličke crkve mnogim katolicima bio razlog za odbijanje određenih medicinskih zahvata na temelju vjerskog uvjerenja.Katolička Crkva naučava da osoba treba odbiti liječnički zahvat, uključujući cijepljenje, ako po svojoj izgrađenoj savjesti dođe do tog suda. Sljedeća načela odražavaju autentično crkveno učiteljstvo:
- Opća je moralna dužnost da se odbije upotreba medicinskih proizvoda, uključujući određena cjepiva, koji se proizvode pomoću ljudskih staničnih linija dobivenih izravnim pobačajem. Dopušteno je upotrijebiti takva cjepiva samo pod određenim uvjetima koji su specifični za pojedini slučaj, na temelju suda savjesti. [1]
- Treba poštivati izgrađeni osobni sud o terapeutskoj proporcionalnosti medicinskih zahvata osim ako nisu u suprotnosti s autoritativnim katoličkim moralnim učenjima. [2]
- Pred svakom osobom stoji moralni zahtjev da sluša svoju sigurnu savjest. [3]
Suradnja u zločinu pobačaja
Tradicionalni katolici poznati su po snažnom protivljenju pobačaju. U razvoju i testiranju cjepiva protiv COVID-a korištene su abortirane fetalne stanične linije. [4] Tradicionalno katoličko vjerovanje, kao i mnogih drugih religijskih tradicija, poduprte temeljnom znanošću, drži da život počinje u trenutku začeća, te stoga svim ovim skupinama razvoj ovih cjepiva predstavlja tešku zlouporabu ljudskog života.
Kongregacija za nauk vjere je 21. prosinca 2020. navela u stavku 5. „Bilješke o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19“:
„Praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno. U svakome slučaju, s etičkoga gledišta, moralnost cijepljenja ne zavisi samo o dužnosti da se štiti vlastito zdravlje, nego i o dužnosti čuvanja dobrobiti cijele zajednice. U odsutnosti drugih sredstava zaustavljanja, pa čak i sprječavanja epidemije, dobrobit zajednice može preporučivati cijepljenje, naročito da se zaštite najslabiji i najizloženiji. No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze.“ [5]
Terapeutska proporcionalnost
„Terapeutska proporcionalnost“ je procjena jesu li prednosti medicinskog zahvata veće od neželjenih nuspojava i poteškoća, u svjetlu nutarnjeg dobra osobe, uključujući duhovna, psihološka i tjelesna dobra. [6] Procjenu terapeutske proporcionalnosti mora donijeti osoba koja je potencijalni primatelj medicinskog zahvata [7] u konkretnim okolnostima, a ne tijela javnoga zdravstva ili drugi pojedinci koji bi mogli procijeniti drugačije u svojim situacijama.
Tri posebna medicinska pitanja su: eksperimentalna uporaba, nedostatak dugoročnih podataka o zdravstvenim učincima i nuspojave, uključujući smrtne ishode. Svi tretmani koji su u optjecaju kao cjepiva protiv COVID-19 još su u trećoj fazi kliničkih ispitivanja do 2023. te se stoga kvalificiraju kao medicinski eksperiment. Ljudi koji prihvaćaju ove tretmane u biti su ispitanici. Nisu nam poznate srednje- i dugoročne zdravstvene posljedice ovih cjepiva. Čak i sada znamo iz naljepnica upozorenja i priznanja farmaceutskih tvrtki i Health Canada da rizici od cjepiva uključuju miokarditis, perikarditis i Bellovu paralizu. Normalno testiranje cjepiva traje 5-10 godina ili dulje. Bilo je mnogo ozbiljnih izvješća o nuspojavama, čija je statistika dovoljna da izazove ozbiljnu zabrinutost. Svatko bi trebao moći slobodno analizirati koristi rizika. Ako je rizik veći od koristi, svatko je moralno dužan slijediti svoju savjest. [8]
Pokoravanje vlastitoj savjesti
Iako je poznato da neki vjerski vođe diljem Kanade i svijeta promiču različita cjepiva / injekcije protiv COVID-19, svatko je dužan slijediti svoj sud savjesti da odbije liječenje za koje vjeruje da je uvredljivo Bogu i suprotno ne samo za dobrobiti društva nego i svojoj osobnoj duhovnoj, moralnoj i fizičkoj dobrobiti. Štoviše, svakome je jasno da će morati odgovarati za svoje postupke na dan suda.
Pozitivno pravo podržava takva izuzeća:
Nürnberški kodeks – Cjepiva protiv COVID-19 su eksperimentalna. Prisiljavati pojedince da prihvate injekciju proturječilo bi Nürnberškom kodeksu koji zahtijeva dobrovoljni i informirani pristanak na bilo kakav medicinski zahvat: „Prije nego se prihvati potvrdna odluka eksperimentalnog subjekta, treba ga upoznati s naravi, trajanjem i svrhom eksperimenta; metodom i načinom na koji se on provodi; sve neugodnosti i opasnosti koje se mogu očekivati; i učinke na njegovo zdravlje ili osobu, koji bi mogli proizaći iz njegovog sudjelovanja u eksperimentu.“ (Nürnberški kodeks, br. 1).
Postoje i drugi međunarodni sporazumi koji su u suprotnosti s programima prisilnog cijepljenja, uključujući Opću deklaraciju o bioetici i ljudskim pravima (2005.) i Helsinšku deklaraciju (1964.).
Srž problema je da cijepljenje nije sveopća obveza i da se svatko mora pokoravati sudu vlastite izgrađene i uvjerene savjesti. Stoga, ako netko donese odluku, kao što su mnogi donijeli, da mora odbiti primiti cjepivo iz vjerskih razloga, on je moralno dužan to učiniti. Slobodno i pravedno društvo nikada ne može tolerirati prisiljavanje osobe na izravnu povredu njezine savjesti.
Izvor: sspx.ca
[1] Vidi: Papinska akademija za život, „Razmatranje o moralnosti upotrebe cjepiva koja su dobivena korištenjem stanica pobačenih ljudskih embrija“, 9. lipnja 2005.; Kongregacija za nauk vjere, uputa Dignitas personae, 2008., br. 34-35; Kongregacija za nauk vjere, „Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19“, br. 1-3. Kada postoji dovoljno ozbiljan razlog za upotrebu proizvoda i ne postoji razumna alternativa, Katolička Crkva naučava da može biti dopušteno upotrijebiti proizvod nemoralnog izvora, uz izraz prosvjeda. U svakom slučaju, bez obzira koristi li se proizvod ili ne, Katolička Crkva naučava da svi moraju dati do znanja svoje neslaganje i tražiti razvoj jednakih ili boljih proizvoda koristeći biološki materijal koji ne potječe od pobačaja.
[2] Vidi Katolička biskupska konferencija Sjedinjenih Država (USCCB), Ethical and Religious Directives for Catholic Health Care Services, 6. izd. (Washington, USCCB Publishing, 2018.), br. 28. U daljnjem tekstu „ERDs“.
[3] „Čovjek mora uvijek slušati siguran sud vlastite savjesti. Kad bi svjesno radio protiv takvog suda, sam bi sebe osudio. No događa se da moralna savjest bude u neznanju i donosi pogrešne sudove o činima koje treba izvršiti ili su več izvršeni.“ (Katekizam Katoličke crkve, br. 1790)
[4] https://www.lifesitenews.com/news/vaccine-specialist-details-which-shots-are-really-abortion-tainted/
[5] https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/vatikan-biljeska-o-moralnosti-koristenja-nekih-cjepiva-protiv-covid-19/
[6] Vidi: ERDs, br. 32-33; br. 56-57; III. dio, uvod, br. 2; V. dio, uvod, br. 3.
[7] Vidjeti ERDs, br. 56-57. Obje ove upute navode da se proporcionalnost medicinskih zahvata utvrđuje „prema sudu pacijenta“.
[8] U Sjedinjenim Državama je do 13. kolovoza 2021. zabilježeno 13.627 smrtnih slučajeva koji se pripisuju cjepivima protiv COVID-a, kao i više od 623.341 nuspojava. Od ovih reakcija, 84.466 su bile ozbiljne. Više od 2 milijuna nuspojava i 21.000 smrtnih slučajeva prijavljeno je u bazu podataka o reakcijama na lijekove Europske unije. Izvor: https://openvaers.com/covid-data/mortality
