Christus Rex

Stvoreni smo da dajemo slavu Bogu




Yo-San bio je stari Kinez, kršćanin, koji je radio na poljima riže i živio u siromaštvu u barci na rijeci. Jednoga dana otišao je do misionara: „Oče, zar ne bi bilo dobro kada bismo imali pravu crkvu umjesto drvene kolibe?“

„To bi, zaista, bilo dobro, ali bojim se da će još trebati puno vremena prije nego skupimo dosta novca.“

„Oče, volio bih platiti za izgradnju nove crkve.“

„Evo nadam se da ćeš moći dati svoj mali doprinos tome kada dođe vrijeme.“

„Ali, oče, ja bih volio platiti za cijelu crkvu sam.“

Misionar je ljubazno objasnio da je to nemoguće, jer bi trošak bio 500 funti. Yo-San je odgovorio da on to zna i na kraju mu je predao točan iznos u gotovini; i kao odgovor na pitanje začuđenom svećeniku rekao da je kao mladić na poduci čuo bivšeg misionara kako objašnjava riječi iz molitve „sveti se ime Tvoje“, rekavši da je svrha našeg života da damo slavu Bogu i da je on zamislio da će jednoga dana sagraditi hram u Božje ime; tako je četrdeset godina živeći bez obitelji i bez doma, jedući samo malo riže, uspio stavljati sa strane većinu svoje oskudne nadnice dok nije skupio 500 funti.

Misionar je svrnuo pozornost na poteškoće koje bi se mogle javiti ako uzme sav taj novac jer je Yo-San već star i uskoro se više neće moći sam uzdržavati; ali starac je rekao da će se Bog pobrinuti za njega; i preklinjao je velečasnog da mu ispuni tu životnu želju.

Za nekoliko mjeseci nova crkva bila je dovršena i otvorena s pjevanom Misom i velikom radošću svih kršćana iz susjedstva, a Yo-San je bio tamo i lijevao suze radosnice. Nakon Mise ostao je dugo u molitvi, a kasnije su ga našli mrtvoga – njegovo srce raspuklo se od radosti. Te noći misionar je u snu vidio kako Krist želi dobrodošlicu starom Kinezu u raj : „Dobro si učinio, ti dobri i vjerni slugo, uđi u radost svoga Gospodina.“

Stvoreni smo da dajemo slavu Bogu. „Sveti se ime Tvoje“ je molitva koja potiče da svi ljudi čine tako. Trebamo uvijek na prvo mjesto staviti slavu Božju, i zato to dolazi prvo u molitvi „Oče naš“.

Iz knjige "Catechism stories" F.H. Drinkwatera, str. 134.-135.


Arhiva bloga

Glasnik: