Christus Rex

Sinoda o sinodi: riječi za riječima


P
apa Franjo službeno otvara Sinodu o sinodalnosti 9. listopada 2021. u Rimu.
Potom, 17. listopada, slijedi otvaranje u mjesnim crkvama, prije opće sjednice biskupa koja će se održati u Vatikanu 2023. godine.

Dvije godine konzultacija za sinodu na sinodi, drugim riječima: sinodu koja govori sama za sebe! Zvuči kao samoudovoljavajući narcizam ili autoreferencijalna tautologija, da se poslužimo novim rimskim jezikom.

Sastavljen je vodič koji proviđa „sinodalno ispravnu“ pripremu. Tu se mogu susresti sljedeće riječi: slušanje, inkluzija, sudjelovanje, san, nada, novost, promjena, stereotipi, predrasude, dijalog, pomirenje, dijeliti, periferije, razlučivanje, pristupačnost, jednakost, suodgovornost...

Sve bi to trebalo biti duboko, ali uspijeva samo biti šuplje. Jer ovim velikim riječima nedostaje dopuna koja ih povezuje sa stvarnošću: san o čemu? Kakva nada? Promjena u čemu?

Kao u svim utopijama, ove opće riječi koje izražavaju nejasne i velikodušne ideje uzdižu se na razinu vrijednosti samih po sebi – apsolutnih idola koji se ne mogu promatrati relativno a da im ne uzmanjka smisao koja im pripada.

U ovom vodiču govori se da je sinodalnost „zajednički hod“, ali kako primjećuje Stefano Fontana u Nuova Bussola Quotidiana od 9. rujna: „Šetnja kao takva nema smisla, a činjenica zajedničkog sudjelovanja je ne obogaćuje“. Koja je prava svrha sinode, u kojem konkretnom smjeru će ona ići?

Također je potrebno „slušati Duha“, poput II. vatikanskog sabora koji je htio osluškivati „znakove vremena“ i na kraju završio tako što će slijediti duh suvremenoga svijeta.

Stefano Fontana mudro komentira: „Duha svakako treba slušati jer on sigurno govori i danas, ali ne možemo misliti da govori stvari suprotne onima koje su bile rečene u protekle dvije tisuće godina. Da Duh puše gdje hoće, također je sigurno, ali to ne znači da On puše posvuda i da bismo morali prihvatiti sve što svijet proizvodi da bismo ga bolje slušali. […] Crkva koja sluša prije nego što kaže ono što misli mnogo je opasnija od Crkve koja kaže što misli i onda sluša.“

Što se tiče opasnosti istaknute u ovoj posljednjoj rečenici, prisjetimo se uvjerenosti mons. Bruna Fortea, posebnog tajnika Sinode o obitelji, u kojoj on otkriva ono što mu je Franjo rekao:

„Ako izričito govorimo o pričesti razvedenih i ponovno vjenčanih, ne možete zamisliti kakav će nam nered ovi [pogodite tko!] stvoriti. Dakle, nemojmo o tome izravno, utvrdimo jesu li pretpostavke ispunjene, a onda ću ja izvući zaključke.“

Izvući zaključke na kraju, ali sada samo povući konce. Dakle, jedino pitanje koje se nameće na otvaranju ove sinode je sljedeće: žele li svi biskupi biti marionete? Mitrene lutke?

Abbé Alain Lorans

Izvor: fsspx.news

Arhiva bloga

Časopis: