Djevica Marija nikada nije počinila grijeh

N

eki krivovjernici, poput Luthera i Calvina, htjeli su u Evanđeljima pronaći Djevici Mariji neki grijeh.

 U tom pogledu, Kristova bi Majka bila nemarna prema Djetetu Isusu u Hramu i izgubila bi strpljenje s Njim nakon što bi ga pronašla.

Ali nije bilo nemara u Djevičinom razmišljanju zajedno sa svetim Josipom, jer je Onaj koji je došao kako bi stekao status punoljetne osobe pred Zakonom, bio među prijateljima i obitelji u hodočasničkoj povorci. Što se tiče riječi koje je Majka Božja uputila svome božanskome Sinu, one su bile izraz njezina iznenađenja, njezine ljubavi i njezine tuge.

Treba reći suprotno, da apsolutno trajno neprijateljstvo između Blažene Djevice i sotone izraženo u Postanku 3, 15 implicitno potvrđuje njezino izuzeće od grijeha, barem smrtnoga.

Štoviše, od ključne je važnosti pozdrav arkanđela Gabrijela, „milosti puna“. Smrtni grijeh je isključen jer ova punina sadrži utvrđenost u milosti. A što se tiče lakoga grijeha, kao što je sv. Albert Veliki rekao u svojemu Mariale: „Gdje je laki grijeh, postoji izvjestan nedostatak milosti; ali Marija je bila puna milosti; stoga u njoj nije bilo grijeha.“

Treba spomenuti i ovaj tekst iz Pjesme nad pjesmama koji sveta Crkva primjenjuje na Presvetu Djevicu: „Sva si lijepa, o ljubljena moja, i nema ljage na tebi!“

Crkveni oci daju odraza ovim svetim riječima. Sv. Augustin je dao teološki motiv: „Da bih častio Gospodina, želim da s obzirom na grijeh [o Mariji] nema rasprave.“

Sv. Bernard također potvrđuje njezino izuzeće od stvarnoga grijeha: „I ja mislim sa svoje strane da je na nju sišao najobilniji blagoslov posvećenja, koji ne samo da je posvetio njezino rođenje, nego je potom čuvao njezin život netaknutim od svih grijeha, koji, kako se vjeruje, sigurno nije dan nikomu drugomu među onima koje je rodila žena. Doista je bilo prikladno da Kraljica Djevica, zahvaljujući povlastici jedinstvene svetosti, živi život bez ikakvoga grijeha, ona koja je rodila Otkupitelja od grijeha i smrti i za sve nas zadobila dar života i pravde.“

Glas Učiteljstva opjevao je istu istinu. Na taj način Tridentski sabor potvrđuje da čovjek „nije u stanju tijekom cijeloga svoga života izbjeći sve grijehe, čak ni one lake, osim po posebnoj Božjoj povlastici, kao što Crkva drži u pogledu Presvete Djevice.” (Šesta sjednica, kanon 23.).

Papa Pio IX., u Buli Ineffabilis Deus, koja proglašava Bezgrešno Začeće Blažene Djevice, štoviše potvrđuje: „Dakle, daleko iznad svih anđela i svih svetih, Bog ju je tako čudesno obdario obiljem svih nebeskih darova izlivenih iz riznice Njegovoga božanstva da bi ova majka, uvijek potpuno slobodna od svake ljage grijeha, sva lijepa i savršena, posjedovala onu puninu svete nevinosti i svetosti od koje se iza Boga ne može ni zamisliti ništa veće, a koje izvan Boga nijedan um ne može uspjeti u potpunosti shvatiti.“

Teologija samo ponavlja ovu tradiciju potvrđujući da Djevica nije počinila nikakav stvarni grijeh. Ovo savršenstvo je vrlo prikladno iz nekoliko razloga, kako kaže sv. Toma Akvinski:

Sramota roditelja odražava se na dijete. Sramota grijeha odrazila bi se na Sina Božjega.

Jedinstvena srodnost između Marije i Riječi to zabranjuje: „Kakvo jedinstvo ima Krist s Belijalom?“

Konačno, anđeoski naučitelj citira Knjigu mudrosti: „Mudrost [Riječ] neće ući u zlobnu dušu, niti će boraviti u tijelu podložnom grijesima.“ (Summa, III, q. 27, a. 4).

Prepustimo posljednju riječ sv. Efremu koji nam govori o Djevici, „bez ljage, bez mane, bez pokvarenosti, nego posve skromna, potpuno strana svakoj nečistoći, svakom nedostatku, zaručnica Božja, naša gospodarica.“

Izvor: fsspx.news