B
ez Covadonge ne bi bilo kršćanske Španjolske, a ova zemlja bi sada bila samo muslimanska nacija, poput Sirije, Egipta ili Alžira, gdje se stoljećima staro i cvjetajuće kršćanstvo na kraju utopilo pod valovima islama. Zato treba ispričati priču o Covadongi ili Cova Dominica ili pak Cova de la Señora.Vizigotski prethodnici
Godine 711. je blizu rijeke Guadalete – blizu Seville, u južnoj Španjolskoj – oko 20 000 arapskih i berberskih ratnika porazilo vojsku od najmanje 50 000 ljudi iz jedne od najmoćnijih monarhija 8. stoljeća, pod kraljem Rodéricom koji je poginuo u bitci.
Zatim je uslijedilo osvajanje cijeloga Pirenejskoga poluotoka. Osvajači su potom krenuli u Francusku. Muslimanska plima nije zaustavljena, kao što je poznato, sve do blizu Poitiersa, 732. godine, kad ju je Karlo Martel, djed Karla Velikoga, zaustavio.
Nakon bitke kod Guadaletea je otpor okupatorima bio koncentriran u sjeverozapadnoj Španjolskoj, posebice u Cantabriji i Asturiji.
Bitka kod Covadonge
Taj otpor je na kraju iziritirao Omejide koji su se 722. godine odlučili na pohod. Kršćanske trupe kojima je zapovijedao kralj Pelayo od Cantabrije vješto su privukle te brojčano nadmoćnije neprijatelje u srce Picos de Europae, gdje su preuzele i potpuno porazile invazijske trupe.
Nakon ove bitke Omejidi više nisu dovodili u pitanje neovisnost Asturije, koja je postala početna točka rekonkviste, čiji je početak označila bitka kod Covadonge.
Tijekom bitke morao se Pelayo skloniti u špilju Covadonga, svojevrsnu pustinjačku ćeliju, u kojoj se nalazila Djevica s Djetetom kojima su se kralj i njegovi vojnici preporučili. Na njegovoj samrti 737. godine kralj je zatražio da bude pokopan sa svojom ženom u blagoslovljenomu svetištu.
Pobožnost Djevici od Covadonge
Prvi kult svetišta povjeren je benediktincima u 8. stoljeću. Alfonso II. od Asturije pridonio je izgradnji prvotnoga hrama; sv. Ferdinand III. i Alfonz X. Mudri povećali su svoje posjede. Među španjolskim monarsima prva ga je posjetila Izabela II. u pratnji svoga ispovjednika svetoga Antuna Marie Clareta.
Stubište „obećanja” omogućava pristup svetoj pećini. Hodočasnici se penju na nju na koljenima, zahvaljujući Bogu ili tražeći od njega milosti. Na kraju je kameni natpis: „Ovdje je u ime Majke Božje, između stijena, na visinama, nastala Španjolska.”
Bazilika je svečano otvorena 1901. Današnja slika Djevice datira iz 15. stoljeća. Vlada Narodne fronte otela je sliku i odvela je iz Španjolske, ali je spašena u Parizu 1939. i vraćena s punim počastima, izazivajući ogroman entuzijazam gdje god je prolazila: Irún, San Sébastian, Loyola, Mondragon, Vitoria, Valladolid, Leon, itd.
Muzej-izložba obiluje prinosima i zavjetnim darovima Djevici od Covadonge, kako je u narodu zovu „la Santina”, što je živo svjedočanstvo odanosti njezine djece i njezinih majčinskih naklonosti.
Covadonga je cijenjeno mjesto na kojem se nijedan Španjolac ne može osjećati strancem; kolijevka svoje nacionalnosti, jezgra oko koje su srasle srednjovjekovna i moderna Španjolska, izvor njezine rekristijanizacije.
Špilja Covadonge s kipom Djevice
