Christus Rex

Kako je biti lefevrovac



Poznajemo li zbilja Svećeničko bratstvo sv. Pija X.? Temelji li se naše znanje o Bratstvu na iskustvu, proučavanju i poznavanju stavova Bratstva i nadbiskupa Lefebvrea? Jesu li nas, pokoncilske generacije, upoznali s tradicionalnom Misom i tradicionalnim naukom? Je li nam itko spominjao staru Misu prije motuproprija Summorum Pontificum?

Čisto sumnjam. Ako u našim katoličkim krugovima postoje predrasude i stereotipi, onda je to svakako o Tradiciji i tradicionalistima. Pojednostavljene i posve iskrivljene mentalne slike dominiraju u razmišljanjima naših sunarodnjaka. Slučajno?! Jasno da to nije slučajnost. Ova stigmatizacija Tradicije prijeko je potrebna modernistima. Možda nigdje pokoncilska manipulacija nije jača nego u ovom slučaju. U ovom slučaju modernistička sljedba ne želi stavove, ne želi postojana vrednovanja ljudi. Uopće ne želi i ne dopušta teološku diskusiju. Ne želi mlade ljude upoznavati sa starim obredom, jer ne može dokazati razlog uvođenja novoga. Veliko je zlo zadesilo moderniste s motuproprijem Summorum Pontificum. Ali, ne predaju se oni!


I dok su svima puna usta tolerancije, osobito prema svemu nekatoličkome, grješnome ili čak i nastranome, ovdje nestaje snošljivost i dijalog. Tradicionalisti dijalog ne zaslužuju. Samo prijezir i čak i progone. Apostoli tolerancije najedanput se pretvaraju u nemani koje bljuju vatru.

Luthera se rehabilitira, neki ga žele proglasiti crkvenim Naučiteljem. Focija se rehabilitira. Sve se hereze proglašava političkim borbama nekog vremena, blagim pretjerivanjima. Traži se samo ono pozitivno u nekršćanskim religijama koje su utemeljili ljudi, a ne Bog. Ali kad je u pitanju Tradicija…

Ima li modernistička sljedba, koja je dobrim dijelom zagospodarila našim katoličkim tiskom, izdavaštvom i teološkim učilištima, jasan razlog, neku vidljivu motivaciju za prijezir prema tradicionalistima?

Naravno da ima. Modernisti žele uništiti Crkvu. Idejni pokretač modernizma je sam otac laži, sotona. On podržava i ovu kao i sve hereze ranije. Cilj mu je uništenje Katoličke Crkve, mističnog Tijela Kristova. Ne zezamo se. Modernisti zbilja ne žele Crkvu Katoličku. Ne žele! Žele ruševine Crkve!

Da su tradicionalisti jedna od sljedbi, ne bi imali problema. Vrata bi im bila svugdje otvorena. Kako tradicionalisti vole svetu Crkvu i nauk Kristov, to je veliki problem. Veliki je problem braniti čast Našega Gospodina, Blažene Gospe i čast i prava svete Crkve. Jasno, ima mnoštvo vjernika koji vole Crkvu i nauk Kristov, ali bez tradicionalne sv. Mise i tradicionalnog nauka samo je pitanje vremena kada će ih modernizam pregaziti. A upravo se to i dogodilo po zapadnim zemljama. Stare generacije nisu mogle vjerovati da mogu stasati ovakve generacije katolika. Ali, eto, i to je moguće.

Mislite li da ćemo se bez tradicionalnog pokreta moći oduprijeti himbi rušitelja katoličanstva? Odgovor je suvišan. Dobro ih se financira sa Zapada, podržavaju ih svjetovni anarho-liberalni mediji. Liberalizam i masonski način razmišljanja su sveprisutni: sve se to predstavlja zdravim, modernim i općeprihvaćenim načinom razmišljanja i ponašanja. Osim toga, budući da je svijet oduvijek bio pod vlašću kneza ovoga svijeta, jasno je da ih svijet voli. Nas se tradicionaliste predstavlja zatucanima, netolerantnima, neprosvijećenima, reakcionarnima čak i opasnima.

Krist je bio progonjen i njegova Crkva će vazda biti progonjena. Ništa novo i ništa čudno. Boli nas jedino da se možda nikada nije umješnije i uspješnije rušilo crkvene strukture nego danas. Uspjelo se u rušilačku hordu uključiti i mnoštvo zavedenih katolika. Uspelo se zavesti i dio crkvenih vlasti.
Je li čudno da ovakvi skandali, nezadovoljstvo, ali i strahovi dominiraju našim javnim mnijenjem? Odgovor je opet suvišan!

Kako bi se onemogućile bilo kakve diskusije, kontakti, upoznavanje mladih ljudi s predkoncilskom teologijom, načinom života i ponajprije starim obredom, valjalo je stvoriti crnu legendu. A ta je crna legenda kao kakav duhovni tumor koji se sastoji od neistina, poluistina, izvrtanja činjenica i kleveta.

Da bi se na najkraći mogući način mogla ocrniti Tradicija i tradicionalisti, stvorena je crna legenda: lefevrovac! Da vas odmah ušute, ocrne i unište, dosta je samo jedna riječ!

Kad vam netko sljedeći put kaže da ste lefevrovac, upitajte ga što to konkretno znači.
Znači li to: moliti sv. Krunicu, vjerovati u Isusovu stvarnu Prisutnost, poštovati Rimskog Prvosvećenika, pridržavati se svih dogmi svete Crkve, Božjih i crkvenih zapovijedi? A k tome i primati sv. Pričest samo na jezik, klečeći, poštovati svećenike koji nose reverendu i mole Časoslov, ići na hodočašća, moliti se Blaženoj Djevici i širiti pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu itd., itd.
Jasno, upravo sve to znači biti lefevrovac. Nije li čudno da se i mi mlađi sjećamo da je to katoličanstvo koje smo i sami živjeli?! Biti lefevrovac znači biti katolik.

Međutim, modernisti to neće priznati. Odmah će siktati o hereticima, šizmaticima i neposlušnicima, onima koji stvaraju nered i uvode podjele, koji su pali u potpuni subjektivizam i određuju Papi i biskupima što trebaju misliti.

Nakon povlačenja ekskomunikacija nije im lako kao prije. Ali fućka im se za odluke Rima. Šizmatici i heretici su oni koji vjeruju da je Crkva Katolička jedina Crkva Kristova, koji ne demoniziraju sve predkoncilsko, koji se odupiru sinkretističkoj pohari i tiraniji relativizma. Šizmatici koje Crkve??? Ujedinjene svjetske religije??? Heretici koji ne vjeruju da više putova vodi Bogu. Heretici koji vjeruju u Oca i Sina i Duha Svetoga, u ponazočenje Kalvarijske žrtve na našim oltarima…

I u prošlim se stoljećima katolike nazivalo svim mogućim nazivima: hiperkatolici, ultramontanisti, papisti. Kod nas latini jeretici ili pak u vrijeme komunizma klerofašisti.

Ne čudimo se da nas se i danas traži prišivak. Stoga, kad Vam sljedeći put netko kaže da ste lefevrovac/lefevrovka, neka Vam to bude kompliment!

Povezivanje nas s djelom i likom velikog Božjeg ugodnika francuskog nadbiskupa monsinjora Marcela Lefebvrea kojeg su mnogi s pravom nazivali Atanazijem naših dana, svakako je kompliment!
On je prozreo modernizam i moderniste i digao svoj glas. Modernisti su ispričana priča! Budućnost je Crkve u povratku Tradiciji, u to nema sumnje.
Stoga recite bez straha: „Da, ja sam lefevrovac!“

Jedan vjernik

Arhiva bloga

Časopis: