Diktatura mišljenja u kojoj živimo odražava
se također i u crkvenom životu. Izdavaštvo spremno poticati samo nešto
fantastično, nečuveno, irealno, te kritizirati prošlost jer je prošla i
predviđati budućnost samog svjetla, posvemašnjih pobjeda čovječanstva,
slušajući u tome zakon nametanja proizvoda, potraživanja potrošača, dakle u
svrhu dobitka, danas je jedna od rana i u Crkvi. Danas, svakog teologa koji
prolazi kao ikonoklast, osloboditelj, inovator, uhvati uslužno izdavaštvo koje
preko svih kanala društvenih sredstava priopćavanja proširuje ove ugodne
nesuglasice, ovo ikonoborstvo iz ljubavi prema udobnosti i uspjehu. Divizam teologa,
pisaca, protestnih osoba: to je bol, patnja za današnju Crkvu. Oni koji
ocrnjuju prošlost Crkve kako bi time ustvrdili da će upravo po nijekanju
prošlosti Crkva ponovno izroniti vjerodostojnijom. […] Sadašnja situacija u Crkvi
jedna je od najtežih u njezinoj povijesti jer je ovaj put ne zahvaća vanjski
progon, nego izopačenje iznutra. Još gore. Ali vrata paklena neće nadvladati.
[Misao kardinala Giuseppea Sirija uzeta iz
časopisa "Renovatio", VI, 1970.]
