Ja sam nedavni obraćenik na
katoličanstvo iz 'konfesionalnog' (tj., tradicionalnog) luteranizma (…). Kako
sam odgojen kao konfesionalni luteran, poznavao sam svoj luteranski katekizam vrlo
dobro (tako da bih i sada vjerojatno veliki dio mogao izrecitirati napamet), i
zbog tog razloga, obred Pavla VI. nalazim bizarnim. U Novoj misi, nema ništa
posebno i specifično katoličko u sadržajima molitvi. Ako išta, taj obred doima
se prije kao 'neutralan' i 'veseljački' u svom tonu, pri čemu ne samo da je
ogoljen od specifično katoličkih dogmi, nego mu nedostaje i govor o grijehu,
smrti, paklu, đavlovim djelima, vojujućim anđelima.
Usporedbe radi, molitve u mojoj
staroj luteranskoj misi vrvjele su aluzijama na te 'tvrde stvari'.
Još više, neke od riječi u kanonu
Nove mise – uključujući molitvu 'Blagoslovljen si Gospodine', udaraju u moje
bivše luteranske uši kao doktrinarno sumnjive. Moji luteranski prijatelji
smatraju tu molitvu naročito čudnom, i tvrde da ona banalizira stvarnu
prisutnost. Teško mi je ne složiti se s time. Najmanje što može biti rečeno,
nijedan konfesionalni luteranski pastor ne bi nikad upotrijebio takvu molitvu
prije posvećenja u luteranskoj misi. Nikako.
Usporedite to s Tradicionalnom
latinskom Misom – Misom za koju je Luther imao prigovore i koja je nesnosna za
moju katehezu iz djetinjstva. Većina molitava u toj starijoj Misi sadržava
nauke i pojmove koje su veoma uvredljive za moje prijašnje luteranske uši – pomirbena
žrtva, zasluge svetaca, čistilište, itd. Posvuda u promjenjivim molitvama Mise,
mogu se pronaći pojmovi i nauci nad kojima pomislim: ,,Da, nema šanse da bih to
mogao moliti kao luteran. Previše katoličko’’. Teško da ikad to pomislim kada
čitam / slušam molitve Nove mise.
Dodajmo tome činjenicu da stara Misa
ima veliku euharistijsku molitvu u Kanonu (,,Primi, sveti Oče, svemogući vječni
Bože, ovu neokaljanu hostiju’’), koja je totalno
uvredljiva za luterane. Ta molitva je, naravno, odsječena iz Nove mise.
Ćaknuto, iz moje perspektive.
Jednostavno ne razumijem. To je čudna
ironija za jednog bivšeg konfesionalnog luterana.
Sigurno, konfesionalni luteran treba
izbjegavati staru Misu kao kugu, jer je prepuna nauka koji su, za luterana,
specifično katolički (čitaj: heretični). Ali opet, obred Pavla VI. je također
neprikladan za luteransko bogoslužje; ali ironično, ne zbog toga što bi
sadržavao specifično katoličke dogme (jer to nije slučaj), nego jer je preslab
o grijehu, paklu, vojujućim anđelima i zlim djelima sotone.
Naravno, razlikujemo i način na koji se Nova misa 'služi'. Neki
od mojih starih luteranskih prijatelja govore kako je Katolička crkva učinila
očajnički potez na II. vatikanskom, i to pokazuje na koji se način služi Nova
misa [s neprestanim 'kreativnim načinima' kako da se 'svidimo ljudima', nap.
prev.].
Zamislite danas dijete konfesionalnog
luterana, koje pohađa satove katekizma, i posjeti Novus ordo misu po prvi put.
Kao dodatak slušanju 'neutralnih' i 'veseljačkih' molitvi, ovo dijete će vidjeti
stvari koje nikad prije u svojoj luteranskoj crkvi nije vidjelo: ljude kako
stoje za pričest i primaju je na ruku, pričljive i nedostojanstvene svećenike i
laike, proizvoljnost, ministrantice, laike čitače (uključujući žene), himne po
volji, laike djelitelje pričesti, svećenike kako hodaju po svetištu tijekom
propovijedi, glasne i neugodne pjevače (koji pjevaju jeftine responzorijalne
psalme, i to ni manje ni više, nego s ambona!).
Također će primijetiti u usporedbi sa
svojom luteranskom crkvom koja promatra Zwinglija kao neprijatelja, da
katolička crkva koju posjećuju izgleda 'očišćena' od ikona i raspela. Još više,
ovdje u katoličkoj crkvi, nitko od muškaraca ne nosi odijela s kravatama, i
svatko razgovara prije nego Misa počne. I da: puno loše, loše, idiotski loše,
uvredljivo užasno loše, dragi-Bože-kako-je-moguće-da-to-bude-tako-loše? loše
glazbe. Suludo loše. Naš mladi posjetitelj luteran nalazi čudnim to što zna
napamet više himana od Tome Akvinskog nego katolici.
Kako god, naš mladi posjetitelj
luteran je silno zbunjen nakon posjeta svojoj prvoj katoličkoj misi. Kako
ispada, njegova mala konfesionalna luteranska crkva je daleko
najkonzervativnija i najtradicionalnija crkva u gradu.
Najčudnije, naš mladi posjetitelj luteran
nalazi da su katolici krivovjerci. A opet, ti katolici ne žele uzvratiti na
kompliment. ,,Ah, kakve razlike’’, kažu mu.
Kao obraćenika (koji taj isti 'ah,
kakve razlike' odgovor neprestano dobiva na spomen da sam obraćenik), uvijek me
zanimalo da dobijem katoličko mišljenje o tim promjenama. Ali na većini poznatih
katoličkih blogova i medijskih glasila, dobivam odgovor da sam 'radikalni
tradicionalist' jednostavno zato što sugeriram da postoji ogromni nesklad
između dviju Misa, ili jer ne razumijem zašto se uvodi tako jadna glazba, ili
jer smatram da je Nova misa doktrinarno slaba. Stvar je u tome, da ne pohađam
Tradicionalnu latinsku misu redovito zbog prevelike udaljenosti. No kako bilo,
ja sam u toj katoličkoj stvari nov. Zapravo ni ne znam što to znači biti tradicionalist. Još uvijek učim.
Samo želim da ljudi vide kako je
nešto uistinu čudno u molitvama Nove mise. S obzirom da sam nov, mislio sam da
ću moći dobiti jednostavne odgovore na moje dvojbe od starijih katolika. Ali
čini se da nikog briga… čak i ako se slažu sa mnom (a redovito nije tako). Kažu
mi, da je problem u meni. Rečeno mi je, još više, da sam krivovjerac jer ne
prihvaćam ideju da je sve potpuno dobro.
Ćaknuto.
(Izvor: The Remnant Newspaper)
(Na slici: obred pričesti u konfesionalnom luteranskom bogoslužju)
