Christus Rex

Što se dogodilo s katoličkom Misom? – Pismo nedavno obraćenog luterana



Ja sam nedavni obraćenik na katoličanstvo iz 'konfesionalnog' (tj., tradicionalnog) luteranizma (…). Kako sam odgojen kao konfesionalni luteran, poznavao sam svoj luteranski katekizam vrlo dobro (tako da bih i sada vjerojatno veliki dio mogao izrecitirati napamet), i zbog tog razloga, obred Pavla VI. nalazim bizarnim. U Novoj misi, nema ništa posebno i specifično katoličko u sadržajima molitvi. Ako išta, taj obred doima se prije kao 'neutralan' i 'veseljački' u svom tonu, pri čemu ne samo da je ogoljen od specifično katoličkih dogmi, nego mu nedostaje i govor o grijehu, smrti, paklu, đavlovim djelima, vojujućim anđelima.

Usporedbe radi, molitve u mojoj staroj luteranskoj misi vrvjele su aluzijama na te 'tvrde stvari'.

Još više, neke od riječi u kanonu Nove mise – uključujući molitvu 'Blagoslovljen si Gospodine', udaraju u moje bivše luteranske uši kao doktrinarno sumnjive. Moji luteranski prijatelji smatraju tu molitvu naročito čudnom, i tvrde da ona banalizira stvarnu prisutnost. Teško mi je ne složiti se s time. Najmanje što može biti rečeno, nijedan konfesionalni luteranski pastor ne bi nikad upotrijebio takvu molitvu prije posvećenja u luteranskoj misi. Nikako.

Usporedite to s Tradicionalnom latinskom Misom – Misom za koju je Luther imao prigovore i koja je nesnosna za moju katehezu iz djetinjstva. Većina molitava u toj starijoj Misi sadržava nauke i pojmove koje su veoma uvredljive za moje prijašnje luteranske uši – pomirbena žrtva, zasluge svetaca, čistilište, itd. Posvuda u promjenjivim molitvama Mise, mogu se pronaći pojmovi i nauci nad kojima pomislim: ,,Da, nema šanse da bih to mogao moliti kao luteran. Previše katoličko’’. Teško da ikad to pomislim kada čitam / slušam molitve Nove mise.

Dodajmo tome činjenicu da stara Misa ima veliku euharistijsku molitvu u Kanonu (,,Primi, sveti Oče, svemogući vječni Bože, ovu neokaljanu hostiju’’), koja je totalno uvredljiva za luterane. Ta molitva je, naravno, odsječena iz Nove mise.

Ćaknuto, iz moje perspektive. Jednostavno ne razumijem. To je čudna ironija za jednog bivšeg konfesionalnog luterana.

Sigurno, konfesionalni luteran treba izbjegavati staru Misu kao kugu, jer je prepuna nauka koji su, za luterana, specifično katolički (čitaj: heretični). Ali opet, obred Pavla VI. je također neprikladan za luteransko bogoslužje; ali ironično, ne zbog toga što bi sadržavao specifično katoličke dogme (jer to nije slučaj), nego jer je preslab o grijehu, paklu, vojujućim anđelima i zlim djelima sotone.

Naravno, razlikujemo i način na koji se Nova misa 'služi'. Neki od mojih starih luteranskih prijatelja govore kako je Katolička crkva učinila očajnički potez na II. vatikanskom, i to pokazuje na koji se način služi Nova misa [s neprestanim 'kreativnim načinima' kako da se 'svidimo ljudima', nap. prev.].

Zamislite danas dijete konfesionalnog luterana, koje pohađa satove katekizma, i posjeti Novus ordo misu po prvi put. Kao dodatak slušanju 'neutralnih' i 'veseljačkih' molitvi, ovo dijete će vidjeti stvari koje nikad prije u svojoj luteranskoj crkvi nije vidjelo: ljude kako stoje za pričest i primaju je na ruku, pričljive i nedostojanstvene svećenike i laike, proizvoljnost, ministrantice, laike čitače (uključujući žene), himne po volji, laike djelitelje pričesti, svećenike kako hodaju po svetištu tijekom propovijedi, glasne i neugodne pjevače (koji pjevaju jeftine responzorijalne psalme, i to ni manje ni više, nego s ambona!).

Također će primijetiti u usporedbi sa svojom luteranskom crkvom koja promatra Zwinglija kao neprijatelja, da katolička crkva koju posjećuju izgleda 'očišćena' od ikona i raspela. Još više, ovdje u katoličkoj crkvi, nitko od muškaraca ne nosi odijela s kravatama, i svatko razgovara prije nego Misa počne. I da: puno loše, loše, idiotski loše, uvredljivo užasno loše, dragi-Bože-kako-je-moguće-da-to-bude-tako-loše? loše glazbe. Suludo loše. Naš mladi posjetitelj luteran nalazi čudnim to što zna napamet više himana od Tome Akvinskog nego katolici.

Kako god, naš mladi posjetitelj luteran je silno zbunjen nakon posjeta svojoj prvoj katoličkoj misi. Kako ispada, njegova mala konfesionalna luteranska crkva je daleko najkonzervativnija i najtradicionalnija crkva u gradu.

Najčudnije, naš mladi posjetitelj luteran nalazi da su katolici krivovjerci. A opet, ti katolici ne žele uzvratiti na kompliment. ,,Ah, kakve razlike’’, kažu mu.

Kao obraćenika (koji taj isti 'ah, kakve razlike' odgovor neprestano dobiva na spomen da sam obraćenik), uvijek me zanimalo da dobijem katoličko mišljenje o tim promjenama. Ali na većini poznatih katoličkih blogova i medijskih glasila, dobivam odgovor da sam 'radikalni tradicionalist' jednostavno zato što sugeriram da postoji ogromni nesklad između dviju Misa, ili jer ne razumijem zašto se uvodi tako jadna glazba, ili jer smatram da je Nova misa doktrinarno slaba. Stvar je u tome, da ne pohađam Tradicionalnu latinsku misu redovito zbog prevelike udaljenosti. No kako bilo, ja sam u toj katoličkoj stvari nov. Zapravo ni ne znam što to znači biti tradicionalist. Još uvijek učim.

Samo želim da ljudi vide kako je nešto uistinu čudno u molitvama Nove mise. S obzirom da sam nov, mislio sam da ću moći dobiti jednostavne odgovore na moje dvojbe od starijih katolika. Ali čini se da nikog briga… čak i ako se slažu sa mnom (a redovito nije tako). Kažu mi, da je problem u meni. Rečeno mi je, još više, da sam krivovjerac jer ne prihvaćam ideju da je sve potpuno dobro.

Ćaknuto.

(Izvor: The Remnant Newspaper)

(Na slici: obred pričesti u konfesionalnom luteranskom bogoslužju)

Arhiva bloga

Časopis: