Tisak
instrumentalizira, ali Papa im je u tome pomogao: to je mišljenje
tradicionalista Roberta de Matteija, profesora za povijest novog vijeka i
kršćansku povijest na Europskom sveučilištu u Rimu i do 2011. dopredsjednika
Nacionalnog vijeća za istraživanje Republike Italije. De Mattei je izdavač i
urednik mjesečnika Radici Cristiane, Nova Historia i katoličke obavijesne
agencije „Corrispondenza Romana“. U razgovoru s Formiche.net daje vlastitu
analizu prvog papinskog semestra o čijoj komunikacijskoj strategiji izražava
velike pridržaje.
Kako
proživljava „katolik bez kompromisa“, kako Vi sebe označavate, otvaranje pape
Franje prema homoseksulacima i rastavljenima?
Moje je mišljenje da je to je to bilo jaka
instrumentalizacija Papinih riječi, u smislu da ja ne vidim ovo veliko otvaranje.
Barem sa stajališta nauka, i također jer je papa Franjo sam naglasio da njegovi
stavovi o ovim temama nisu drukčiji od stavova Katekizma.
Upravo jer je Papa naglasio da se glede nauka vjere namjerava
staviti u kontinuitet s crkvenim učenjem i ne namjerava zastupati doktrinarne
novosti, po tome je razina na koju se stavlja ovim intervjuom pastoralne ili
strateške naravi: tj., ono što predlaže nije nov nauk, nego nova metoda
približavanja ovim problemima.
S kojim
odrazima?
Budući da se Bergoglio, po vlastitom priznanju, premješta
s doktrinarne razine na kojoj ništa novo ne uvodi, na razinu komunikacijske
strategije, svakom je katoliku dopušteno raspravljati o ovome pristupu. A iz
ove perspektive radi se po mojem mišljenju o nesretnom pristupu jer omogućuje
instrumentalizaciju njegovih riječi. Ali nije samo tisak odgovoran za ovu
instrumentalizaciju koji, ako tako želimo, radi svoj posao nego i onaj koji ga
čini mogućim jezikom koji je u nekim točkama posve dvoznačan.
Što je rezultat
ovog novog jezika?
Mislim da on može biti vrlo opasan jer Papa ne
upravlja svijetom komunikacije, a još manje katolici, nego lobiji i laicistički
moćnici koji su kadri uporabiti ga na iskrivljen način. Osobno imam velike
pridržaje s obzirom na Papinu komunikacijsku strategiju.
Ima dakle pravo
dnevnik Il Foglio Giuliana Ferrare s
konstatacijom da su načela o kojima se ne može raspravljati sada već svedena na
mrtvo slovo na papiru?
To mi se čini pretjeranim. Posrijedi su načela koja po
svojoj naravi mogu proživjeti trenutke pomračenja. Ali čini mi se da je Papa
rekao, ne niječući ih, da u svojoj komunikaciji više voli druge točke, polazeći
od pretpostavke da su pravo na život i obitelj već poznata načela. Međutim,
temeljni je problem da stav Crkve o tome nije poznat široj javnosti te o tome
vlada velika konfuzija i unutar katoličkoga svijeta. Jedina dvojica papa, koja
su u tome ustrajavala, bili su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Bergoglio, premda
se stavlja u doktrinarni kontinuitet sa svojim prethodnicima, mislim da želi
izraziti strateški diskontinuitet.
Kako
procjenjujete ovu odluku?
Više volim prethodnu komunikativnu strategiju, ali,
dakako, vrijeme će to reći, a stablo će se vidjeti po plodovima koje će dati.
Nadam se da posljedice ovoga pristupa neće biti razorne.
A Ratzingerovo
pismo Odifreddiju, što je to, način da se postave kameni međaši?
To je pismo koje po mojem mišljenju uvećava pomutnju
koja već vlada, jer iako on zastupa jasna načela, nameće misao da mogu
postojati, premda na razini privatnog Učiteljstva, dvije faze koje istodobno
interveniraju na istoj pozornici koja je u konkretnom slučaju dnevnik La Repubblica. Mislio sam kao i mnogi
drugi da se Benedikt XVI. želi povući iz javnoga života i voditi život molitve
i tišine što ne znači da griješi jer je njegova kritika Oddifreddiju točna.
Dakle, ne raspravljam o sadržaju, nego još jedanput izražavam pridržaje glede
prikladnosti.
Mislite li da
je reforma Kurije već nepovratna?
Ona još nije ni otpočela, pričekajmo s prosudbom.
Zasada su to bile normalne promjene, ali nikakav znak reforme. U listopadu će
se Papa susresti s onom skupinom kardinala kojoj je povjerio zadaću da podastru
prijedloge. Vidjet ćemo i dati prosudbu u sljedećim mjesecima.
Izvor: formiche.net
