Katolički mjesečnik Kirchliche Umschau
u svojem aktualnom izdanju izvješćuje o jednoj borbenoj katoličkoj internetskoj
televiziji koja se naziva churchmilitant.tv, dakle „vojujuća Crkva“.
Utemeljitelj ovog internetskog televizijskog kanala katolički je laik Michael
Voris. Nedavno je posjetio nekoliko europskih zemalja kada je mjesečniku
Kirchliche Umschau dao intervju u kojem se ne ustručava jasnim riječima
pokuditi biskupe i svećenike i istaknuti njihove odlučujuće slabosti.
Bitni je problem nedostatak muškosti,
vršenja očinstva. Ovo je bjelodano, i u kleru, gdje je vjera ponajvećma
uništena, ali i u društvu općenito. Feministički je pokret možda postigao svoj
najvažniji cilj: uništenje muškosti. Ako očevi Crkve, biskupi i svećenici, ne
vrše više svoje očinstvo, onda je posljedica raspad Crkve - a to je ono što
vidimo. (…)
Previše je biskupa i svećenika
poženstvenjeno. Oni ne govore više istinu kako bi imali mir. Zaboravili su da
je mir bez istine lažni mir. Mi katolici ne možemo živjeti u laži. Otac je laži
našim neprijateljem. Istinu se mora naviještati, istinu Katoličke Crkve, ili će
se ona malo pomalo svagdje ugasiti. Istini se pruža otpor, kadšto čak i silom,
ali to je ono što je naš Gospodin nagovijestio.
Previše se biskupa zakopalo i pribojavaju
se reći što se reći mora. Oni teže za popularnošću i ljudskom hvalom promičući
čisto svjetovne stvari, a da pri tome svoje oči ne upravljaju prema nebeskom
blagu.
Uzvišena uloga Crkve nije hraniti
potrebite, spriječiti promjenu klime ili stvarati političke organizacije ili
savezništva kako bi poduprli ovaj ili onaj plan za imigraciju itd. Njihova je
osobita zadaća voditi duše u Nebo. Svi su drugi ciljevi sporedni premda je o
njima lakše govoriti, premda to humanije zvuči i dobiva ljudsku hvalu. Kada
nekoga ljudi hvale, trebao bi biti veoma opreznim.
Izvor: pius.info
Komentar:
Premda kod nas situacija nije usporediva
sa posvemašnjom dekadencijom zapadnih zemalja, svjedoci smo da i kod nas sve
više prodire ovo poženstvenjeno kršćanstvo. Naši se nadpastiri još usuđuju reći
što se reći mora - borbenost vojujuće Crkve još je itekako zamjetna, ali
tijekom formacije svećeničkih kandidata uopće se više ne pazi na razvoj
muškosti i muške pobožnosti te ih se ne pripravlja na prihvaćanje i življenje
očinstva. Kod mlađih je župnika sve primjetnija nesposobnost donošenja odluka,
nesposobnost konfrontacije s bilo kim, ali i sve manje sudjelovanje muškaraca u
župnom životu: osobito mladića i očeva. A upravo će iz ovih krugova mladih
župnika doći sljedeća generacija biskupa.
Osim
toga, vrlo se malo radi s mladićima na prikladan način. Kako njima feminizirano
kršćanstvo izgleda šašavo - pjesmuljci, plačljivost, posvemašnja operiranost od
„zatucane“ predkoncilske borbenosti - uglavnom se povlače iz župnog života i
time se puno izloženiji svijetu droge, nemorala, samodokazivanja na krivi
način: kroz tuče, prekomjerno konzumiranje alkohola ili smrtonosnu jurnjavu
automobilima. Mlade majke više nitko ne poučava da odgajaju zdrave sinove. I
ovdje kriva, bolećiva pobožnost može ostaviti velike posljedice na duše njihove
navlastito muške djece.
