Kalendar
sv. Terezije iz godine 1954. donio je na temelju dopisa Generalne uprave
Školske braće u Rimu sljedeće izvješće:
19.
veljače 1939. godine, jedan dan između preminuća pape Pija XI. i izbora novoga
pape, bio je za kardinala državnog tajnika Pacellija osobito obilježen radom.
Nakon jedne vrlo uzburkane sjednice uputio se u svoje radne prostorije da ondje
obavi još nekoliko važnih stvari. Pošto je konačno bio večerao i izmolio
svoju Krunicu, otišao je, slijedeći nutarnji poticaj, još jedanput u radnu sobu
kako bi pročitao vijesti koje su posljednje pristigle. Bila je mračna noć,
svagdje je vladala nijema tišina koju su prekidali samo koraci žandarmerije i
švicarskih gardista te tihi žubor vodoskoka na Trgu sv. Petra.
Najedanput
je u radnoj sobi bilo posve svijetlo – jedno je svjetlo prodiralo kroz tamu
koja je sve snažnije bila osvijetljena i iz koje se odvojila svjetleća pojava u papinskoj odjeći. Kada je ta pojava
krenula prema njemu, posve prestrašen, Kardinal državni tajnik prepoznao je njemu tako dobro poznate crte plemenitog pape Pija X. Gotovo oduzet od zaprepaštenosti,
Kardinal je samo uspio izgovoriti riječ: „Svetosti!“
Potom
je Pijo X. počeo ovako govoriti: „Da, moj vjerni sine, to sam ja! Svevišnji mi
je udijelio milost da ti prenesem vijest: za nekoliko ćeš dana biti novi Namjesnik našega Gospodina Isusa Krista na zemlji. Stravična će događanja potresati
svijet tijekom tvojega pontifikata. Tvoje će srce krvariti od neizrecive boli. Jakom
rukom upravljaj kormilom Crkve! Svevišnji će ti pomagati, a ja ću nad tobom
bdjeti. Bit ćeš jedinom utjehom milijunima ljudi koji se puni povjerenja
obraćaju tebi…“
Nakon
toga je nestala nebeska pojava. Tek nakon duljega vremena Kardinal se uspio
pokrenuti. Ušao je u obližnju spavaću sobu i spustio se na klecalo. Dugo je
ovdje klečao potresen upravo doživljenim viđenjem.
Ovaj
doživljaj za čiju točnost kalendar svete Terezije Školske braće može preuzeti
jamstvo – uostalom, o tome izvješćuju i drugo listovi kao primjerice tjednik
„Il Campanone“ – daje razumjeti da se Pijo XII. s tako velikom revnošću
prihvatio da kanonizaciju svojeg časnog prethodnika Pija X. sretno privede
kraju. Kada su se u travnju 1944. prenosili posmrtni ostatci pape Pija X.
preminulog 1914., Sveti je Otac naredio da mu donesu relikviju njegovog časnog
prethodnika na Petrovoj stolici i svaki put kad treba donijeti sudbonosnu
odluku, kaže se da traži utočište kod sv. Pija X. koji mu je obećao: „Ja ću nad
tobom bdjeti“.
