Bratstvo sv. Pija X. doseglo brojku od 700 svećenika

Svećenička ređenja u Bogosloviji sv. Tome Akvinskoga (SAD) 2022.

K

ao što je nadbiskup Marcel Lefebvre želio, izvorno poslanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX) ozbiljno se nastavlja sa „svim djelima potrebnim za formaciju svećenika“.

Nova crkva za Bratstvo sv. Pija X. u Beču

N

ebo nam je u Beču darovalo dar koji je nadmašio naša najsmjelija očekivanja.

Od Summorum pontificuma do Traditionis custodes ili od rezervata do zoološkoga vrta

Uklonite tu Misu koju više ne želim vidjeti!

P

apa Franjo prekjučer je objavio motuproprij čiji bi naslov mogao biti pun nade: Traditionis custodes, „čuvari tradicije“. 

Pedeset godina FSSPX-a: Intervju s p. Patriceom Larocheom

P

ater Patrice Laroche ušao je 1973. u Bogosloviju sv. Pija X. u Ecôneu. Francuza je za svećenika zaredio nadbiskup Marcel Lefebvre 1978.

Povijest FSSPX-a: Je li utemeljenje Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. bilo uzaludno?

N

ekoliko mjeseci prije svojeg odlaska u nebesku domovinu (1991.), nadbiskup Marcel Lefebvre mogao se osvrnuti na dva desetljeća djelovanja svoje zajednice.

Bratstvo sv. Pija X. sada ima 675 svećenika

 

L

ipanjska svećenička ređenja donijela su 16 novih svećenika za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.: šest Francuza, četiri Amerikanca te po jednoga Nijemca, Austrijanca, Kanađanina, Talijana, Poljaka i Švicarca.

Život i poslanje sv. Pija X. (p. Frey, 19. 9. 2014.)

Na blagdan sv. Januarija i drugova, 19. rujna 2014., posjetio je po prvi puta p. Stefan Frey, poglavar našega Distrikta, našu domovinu Hrvatsku te je tom prigodom održao sv. Misu u Zagrebu. U okviru ove svečanosti održao je propovijed koju prenosimo u nastavku te predavanje. Prilika je to da se podsjetimo njegovih veoma sadržajnih i poticajnih riječi o liku i djelu sv. Pija X. iz kojega možemo trajno crpiti nadahnuće za naš kršćanski život.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. ima rijetku počast, da za zaštitnika ima jednu od najvećih ličnosti među papama u povijesti. Stoga u jubilarnoj obljetnici – stogodišnjici njegove smrti, promatramo s udivljenjem, ali i puni pouzdanja, našeg nebeskog zaštitnika kojemu je povjereno naše Bratstvo. 

Našega zaštitnika možemo ubrojiti među najveće pape, jer je povezao svoju izvanrednu osobnu svetost s uzornim obavljanjem papinske službe u najtežim vremenima. On nije bio samo jedan veliki svetac, nego i izvanredna pastirska ličnost na Petrovoj stolici. A što čini veličinu jednog pape? Postoje prije svega dvije osobine koje bi trebale obilježavati Kristova namjesnika, Dobrog Pastira:

Prvo, on mora ljubiti svoje stado do potpunog darivanje sebe, jer dobri pastir polaže svoj život za svoje ovce.

Drugo, on mora štititi svoje stado od vukova. To jest, od njega se traži budnost, hrabrost i beskompromisna čvrstoća da bi odbio vukove, a to su lažni proroci, lažni učitelji. On ne smije biti najamnik! Možemo vidjeti da su ove obje bitne osobine pastira na posve čudesan način ujedinjene u Piju X. One su nešto najistaknutije u ličnosti ovog svetog pape; one su nit vodilja čitavog njegova života i stapaju se u njemu u jednom savršenom, čudesnom skladu. Promotrimo sve to malo pobliže, da bismo od njega učili, nadahnuli se njegovim primjerom i da bismo ga nastojali revno nasljedovati.

Intervju s p. Pagliaranijem, generalnim poglavarom FSSPX-a

Prenosimo intervju novoizabranoga generalnoga poglavara Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., p. Davidea Pagliaranija, objavljenoga na obavještajnome portalu Bratstva.

Velečasni Generalni poglavaru, kako se osjećate nakon Vašega izbora?

Recimo da sam, naravno, prije izbora čuo neke glasine. Ipak, pitao sam se koliko je to šala i je li to uopće ozbiljno. Tako da sam čekao do danas. Trebam priznati da ni sada nisam siguran koliko sam svjestan što se danas dogodilo.

Bio je to dugi dan, no tjedan prije, tijekom duhovnih vježbi, prepustio sam sve u ruke Blažene Djevice Marije i božanske providnosti. Doista smatram da je Ona uvijek bila prisutna u povijesti Bratstva. Ona također vodi ovaj kapitul i sve nas. No možda je još prerano da o tome razmišljam.

Možete li se predstaviti?

Dolazim iz Riminija, grada na jadranskoj obali u Italiji, gdje Bratstvo već dugo vremena ima priorat. Tu sam prvi puta došao u kontakt sa Bratstvom sv. Pija X. Ušao sam u Bogosloviju u Flavigniju 1989. Potom sam obavio vojni rok. 1996. sam bio zaređen za svećenika. Proveo sam sedam godina kao svećenik u gradu gdje sam bio rođen, tri godine u Singapuru, onda sam se vratio u Italiju i bio sam u Argentini šest i pol godina. A sada sam ovdje.

Dosada ste bili rektor u Bogosloviji u Argentini...

Mislim da će mi najteže biti ostaviti to mjesto. Smatram da je to najljepše mjesto za svećenika, a poglavito za svećenika Bratstva. Srce Bratstva su naše bogoslovije. Nije to Menzingen! Vjerujem da znate što mislim...

Tu se formiraju svećenici i možemo vidjeti kako još danas milost može potpuno preobraziti mladoga čovjeka. Svako zvanje je čudo i uvjeren sam da netko može potpuno razumjeti što Bratstvo jest kada je radio u Bogosloviji.

Što očekujete od Vaša dva pomoćnika?

Trebam priznati da su to dva čovjeka koje veoma poštujem. Poznajem ih prilično dobro jer znam p. Bouchacourta iz Argentine i znam također biskupa de Galarretu prilično dobro. Smatram se prilično sretnim što mogu raditi s ljudima starijima od mene, ljudima koji daju dobre savjete i moram reći, sa svećenikom koji je srdačan kao p. Bouchacourt.

Imate li kakve planirane projekte za Svećeničko bratstvo sv. Pija X.?

Cilj Bratstva je formacija svećenika. No u isto vrijeme svećenik treba nastaviti sazrijevati, učiti i posvećivati se tijekom cijeloga svoga života. Mislim da tu trebamo usredotočiti sve naše napore da pomognemo svećenicima da ustraju u svojoj težnji prema svetosti.

Doista smatram da je svaki svećenik, svaki svećenički život, nešto poput violinske žice koja treba biti dobro zapeta i podešena tako da može uvijek proizvoditi točan ton... ton koji Bog očekuje od svakoga od nas. Zato se od života i formacije u bogosloviji do onog što se očekuje od svećenika poslije u njegovoj službi, mora nastaviti određeno jedinstvo i slijed u težnji prema svetosti. Uvjeren sam da je to rješenje za većinu naših problema.

Što očekujete od vjernika i što mislite da oni očekuju od Vas?

To je dobro pitanje. Lakše je odgovoriti na prvi dio. Prije svega, želio bih zahvaliti vjernicima za sve njihove molitve za ovaj kapitul i reći im da je kapitul tek započeo. Tako sada trebamo raspraviti o svim predmetima na dnevnome redu u sljedećih nekoliko dana. Zato im zahvaljujem na molitvama od mjeseca siječnja i molim ih da sada velikodušno udvostruče svoja nastojanja.

A što oni očekuju od mene? Mislim da očekuju da Bratstvo bude vjerno svojem osnovnom poslanju. Već sam spomenuo da je ono osnovano da bi formiralo svećenike, a svećeništvo postoji radi posvećenja duša i tako vjernost svećenika njihovu svećeništvu, njihovu vlastitome posvećenju, nužno utječe na vjernike. To je ono što vjernici očekuju ne samo od mene, nego i od svih svećenika Bratstva.

Izvor: fsspx.news

Započeo s radom Generalni kapitul Bratstva - Izabran novi generalni poglavar

U srijedu 11. srpnja 2018. započeo je u Ecôneu službeni dio četvrtoga Generalnoga kapitula Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. 41 član kapitula se nakon kratkoga uvoda okupio u bogoslovskoj kapeli na zaziv Duha Svetoga, gdje je svatko položio zakletvu da će u vezi predstojećega izbora generalnoga poglavara birati kandidata kojega pred Bogom smatraju da treba biti izabran te da će čuvati strogu šutnju u vezi izbora i različitih odluka kapitula.

Potom je na mandat u trajanju od 12 godina za generalnoga poglavara izabran p. Davide Pagliarani. Novi generalni poglavar ima 47 godina i dolazi iz Italije. Sakrament svetoga Reda primio je po rukama biskupa Bernarda Fellaya 1996. Svoj apostolat provodio je u Riminiju (Italija), potom u Singapuru, a zatim je bio imenovan poglavarom Talijanskoga distrikta. Od 2012. je bio rektor Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina).

Nakon prihvaćanja službe, izabrani je položio Ispovijest vjere i Antimodernističku zakletvu u bogoslovskoj crkvi. Potom mu je svaki prisutni član pristupio da bi mu obećao svoje poštovanje i poslušnost, nakon čega je u zahvalu otpjevan Te Deum.

Potkraj dana su novi generalni poglavar i 40 kapitulara odlučili pristupiti izboru dvaju generalnih asistenata. Kao prvi generalni asistent izabran je biskup Alfonso Galarreta, pomoćni biskup Bratstva, koji je španjolske nacionalnosti. Star je 61 godinu, bio je zaređen za svećenika 1980. u Buenos Airesu (Argentina) gdje je živio neko vrijeme. U prošlosti je izvršavao službe rektora Bogoslovije Gospe Suotkupiteljice u La Reji (Argentina) i poglavara Autonomne kuće za Španjolsku i Portugal. Bio je drugi asistent Bratstva od 2002. do 2006. Dosada je imao sjedište u Ženevi (Švicarska).

Kao drugi asistent izabran je p. Christian Bouchacourt, francuske nacionalosti. Ima 59 godina, za svećenika ga je zaredio nadbiskup Lefebvre 1986. Dugo vrijeme je bio smješten u Parizu, posebno u Saint-Nicolas du Chardonnet, prije nego će postati poglavar Južnoameričkoga distrikta, a potom 2014. Francuskoga distrikta.

Pošto su dovršeni ovi izbori, generalni kapitul će moći obraditi brojna pitanja koja su bila predložena za raspravu sve do 21. srpnja 2018. godine.

Intervju s p. Niklausom Pflugerom o predstojećemu generalnome kapitulu FSSPX-a

P. Niklaus Pfluger, prvi generalni asistent Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. dao je 8. lipnja 2018. godine intervju g. Brianu M. McCallu za Catholic Family News (CFN) tijekom svog posjeta srednjoj školi za dječake Notre Dame de La Salette (Illinois, SAD).

CFN: Oče, hvala Vam što ste odvojili vremena kako biste pomogli našim čitateljima u razumijevanju nadolazećega generalnoga kapitula i organizacije strukture vlasti Bratstva sv. Pija X. Za početak, možete li nam reći nešto o sebi? Odakle ste? Kako ste se prvi puta upoznali sa radom FSSPX-a? Kada ste bili zaređeni? Koje ste službe izvršavali unutar Bratstva?

p. Pfluger: Rođen sam u Švicarskoj 1958. godine, zemlji koja je bila toliko važna u životu Bratstva. Moja obitelj je uvijek tražila tradicionalne i konzervativne svećenike, a o Nadbiskupu smo saznali 1974./75. kada je održao neka predavanja u švicarskim gradovima. Od tog vremena "svećenici iz Ecônea" postali su poznati u njemačkom dijelu Švicarske. Moj brat je ušao u novu njemačku bogosloviju u Zaitzkofenu (Bavarska, Njemačka) 1975. godine, a ja sam ušao 1978. godine. Zaredio me je nadbiskup Lefebvre 1. srpnja 1984. u Zaitzkofenu. Tijekom proteklih 34 godina bile su mi povjerene u različitim razdobljima službe poglavara distrikta Švicarske i Njemačke, rektora Bogoslovije u Zaitzkofenu u Njemačkoj, a od 2006. sam prvi pomoćnik biskupu Fellayu i njegov generalni vikar.

CFN: Možete li nam reći zašto ste ovoga vikenda (9. - 10. lipnja 2018.) posjetili srednju školu za dječake La Salette i podijeliti s nama neke dojmove o djelu formacije koju srednja škola ostvaruje u proteklih 13 godina?

p. Pfluger: Naravno, ovo nije moj prvi posjet! Naprotiv, sretan sam što sam posjetio La Salette nekoliko puta od njegova osnutka 2005. godine. Važno je za one od nas koji su na položajima upoznati kuće u kojima naši svećenici i braća žive i obavljaju apostolat. Tijekom ovog vikenda sam u posjetu školi prigodom mature i podjele diploma i proslave ravnatelja p. Michaela McMahona koji je vodio srednju školu 13 godina. Nakon podjele diploma, predat će ovaj veliki posao svom dobro pripremljenom nasljedniku, p. Timothyju Sicku. Mnogi svećenici, prijatelji i dobročinitelji iz cijeloga svijeta došli su proslaviti izvanredni uspjeh La Salettea u formaciji novoga naraštaja katoličkih dječaka pod vodstvom p. McMahona ovih posljednjih 13 godina.

Posebno je važno poticati naše kuće koje zajednički djeluju za istinsko kršćansko obrazovanje. Škola u La Saletteu formira novu generaciju katoličkih obitelji i vjerskih zvanja. Vjerujem da je "tajna" srednje škole La Salette veličanstvena ravnoteža između naravnog i nadnaravnog, duše i tijela, jedinstva kršćanskoga života, znanja i tjelesnih vježbi.

Srednja škola za dječake Notre Dame de La Salette je katolički internat

koji je 2005. godine osnovalo Bratstvo sv. Pija X.

CFN: Vraćajući se na temu nadolazećega generalnoga kapitula, možete li objasniti izvor pravila koja reguliraju upravljanje FSSPX-om? Je li ih napisao Nadbiskup? Jesu li se značajno mijenjala od Nadbiskupove smrti?

p. Pfluger: Nadbiskup je napisao pravila Bratstva u vrlo određenom vremenu. Doživio je iskustvo svećenika misionara, biskupa i generalnoga poglavara najveće misionarske družbe u to vrijeme (Oci Duha Svetoga). Mladi bogoslovi pozvali su ga da "učini nešto" u ogromnoj krizi svećeničke formacije nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Pravila savršeno izražavaju duh Crkve, ali sadrže i neke važne osobine Utemeljiteljeve osobnosti. Pravila su izvrstan način za pravu reformu Crkve za naše vrijeme. Ona su u osnovi odgovor za prevladavanje duboke krize u Crkvi, naime poticanjem istinskog razumijevanja svećeništva Isusa Krista, žive vjere i misionarskog duha.

Odgovor nadbiskupu Josipu Bozaniću na priopćenje o zabrani podjele sakramenta sv. potvrde

U petak, 11. svibnja 2018., objavljeno je pismo zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, u kome se izjavljuje da pomoćni biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., mons. Bernard Tissier de Mallerais, nema dopuštenje za podjelu sakramenta sv. potvrde koja je održana prošle nedjelje, 13. svibnja, u Zagrebu. Na ovu tvrdnju želimo dati sljedeći odgovor i pojašnjenje.

Svećeničkome bratstvu sv. Pija X. je 1975. godine, nekoliko godina nakon njegova osnutka i priznanja od strane mjesnoga biskupa u Fribourgu (Švicarska), izrečena zabrana djelovanja i dokinuće njegova postojanja. Međutim, kako je to već mnogo puta obrazloženo i dokazano, za tu odredbu nije postojalo ni pravno ni razložno utemeljenje. Pravno stoga što nije dokazano koja je bila kompetencija povjerenstva koje je izreklo navedenu sankciju, a razložno stoga što nije dokazano na kojem je temelju izrečena sankcija te je žalba upućena Apostolskoj signaturi opstruirana zloporabom vlasti tadašnjega državnoga tajnika Svete Stolice. Na ova pitanja do danas nije dan odgovor te se nameće dobro utemeljena činjenična sumnja o valjanosti te sankcije, a u tom slučaju Crkva nadopunjava sve potrebne ovlasti koje se stavljaju u pitanje (ZKP 1983., kan. 144). Zbog toga sa sigurnošću držimo da Svećeničko bratstvo posjeduje sve osporavane ovlasti koje je imalo od samoga početka te da djeluje u potpunosti valjano i dopušteno u cijeloj Crkvi.

Ovo ozbiljno pitanje do danas službeno nije riješeno, a razlog tome možemo prepoznati u velikoj krizi u kojoj crkveni pastiri sve do najviših razina zlopotrebljavaju svoju službu, namećući vjernim laicima i klericima obvezu prihvaćanja reformi koje su neuskladive s njihovom katoličkom savješću. Ipak, crkvene su ustanove na najvišoj razini Svećeničkome bratstvu izričito priznale pojedinačne ovlasti koje su se stavljale u pitanje. Tu mislimo prvenstveno na odgovor papinskoga povjerenstva Ecclesia Dei mjerodavnoga za zajednice privržene tradicionalnome rimskome obredu od 3. siječnja 2003., da je na svetima Misama koje služe svećenici našega Bratstva moguće ispuniti nedjeljnu obvezu. Valja napomenuti da tu obvezu inače nije moguće ispuniti na Misama koje bi služio valjano suspendirani svećenik jer se na takvim Misama ne bi uopće smjelo sudjelovati, nego samo na Misama koje dopušteno služi katolički svećenik. Daljnju važnu odredbu nalazimo u odluci pape Franje od 1. rujna 2015. kojom je svim svećenicima Bratstva priznata ovlast ispovijedanja najprije u Godini milosrđa, a zatim ta ista ovlast 20. studenoga 2016. produžena na trajno. Papa je također 27. ožujka 2017. donio odredbu u kojoj proviđa mogućnost i poziva mjesne ordinarije da svećenicima Bratstva daju ovlasti za vjenčavanje vjernika koji su povjereni pastoralnoj brizi naših svećenika. Rimske ustanove su također nekoliko puta izričito udijelile našim biskupima dopuštenje za vršenje svećeničkih ređenja što uklanja svaku kanonsku zapreku sa svećenika zaređenih u tim uvjetima. Sve to govori nam o praktičnom ispravljanju nepravde koje treba promatrati u svjetlu kanonske pravičnosti kao jednome od bitnih elemenata crkvenoga poretka. Crkvenopravno načelo da kazne treba tumačiti usko, a povlastice široko (odiosa sunt restringenda, favorabilia sunt amplianda), upućuje bez ikakve dvojbe da treba pozitivno prosuđivati i druge oblike djelovanja našega Bratstva, uključujući i podjelu sakramenta svete potvrde koju vrše naši biskupi po brojnim našim zajednicama po cijelome svijetu.

,,Četrdeset godina vjernosti“ - dokumentarni film o Svećeničkome bratstvu sv. Pija X.

Više od četrdeset godina Bratstvo svetog Pija X. čvrsto je stajalo u obrani čistoće vjere i slave katoličke Tradicije. Povodom četrdesete obljetnice utemeljenja Bratstva, Angelus Press je izdao ovaj dokumentarni film o povijesti tog velikog Božjeg djela.

Film prikazuje skromne početke djelovanja Bratstva, zatim turbulentne godine koje su uslijedile, i trijumfalne uspjehe koji su ukrijepili prisutnost Bratstva kakvog danas poznajemo diljem svijeta.

Film u cijelosti možete pogledati na youtube kanalu Christus Rex:

Prijevod na hrvatski dostupan je klikom na cc ikonicu na videu.

Je li Bratstvo sv. Pija X. u raskolu? - Odgovori biskupu Schwaderlappu

U njemačkim katoličkim novinama Tagespost nedavno je objavljen članak pomoćnoga biskupa Kölna, mons. Dominikusa Schwaderlappa, u kome se tvrdi da se ne smije sudjelovati na Misama koje služe svećenici Bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo u raskolu. Na tu već toliko puta ponavljanu frazu odgovorili su svojim pismima p. Franz Schmidberger, rektor Bogoslovije u Zaitzkofenu i dr. Heinz-Lothar Barth, istaknuti katolički laik. Premda je na tu tvrdnju već više puta odgovoreno (vidi npr. tekstove: Bratstvo sv. Pija X. nije u raskolu; Smiju li vjernici pristupati sakramentima kod FSSPX-a; Odgovor na tekst mons. Vukšića), smatramo da je potrebno također više puta ponoviti istinu kako bi ona bolje sjela na svoje mjesto. Prijevod pisama odgovora prenosimo u nastavku.

Proturječje naspram stajalištu Vatikana

Mogli smo 18. siječnja u Tagespostu s izvjesnim čuđenjem pročitati tvrdnju pomoćnoga biskupa Schwaderlappa da se ne bi smjelo sudjelovati na svetim Misama Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo raskolničko. Taj sud proturječi stajalištu same Svete Stolice u najmanje tri točke:

1. Rim je povodom biskupskih posveta koje je poduzeo nadbiskup Lefebvre 1988. govorio o raskolničkome činu, a ne o raskolu. Takav čin se može teoretski razviti u raskol; u stvarnosti to nikada nije bilo slučaj jer smo uvijek ostali povezani s nasljednikom sv. Petra i uvijek za njega molili.

2. 18. siječnja 2003. napisao je mons. Perl, tada tajnik povjerenstva Ecclesia Dei, u pismu upućenome nekim vjernicima: ,,U strogome smislu možete ispuniti Vašu nedjeljnu obvezu prisustvujući Misi koju služi svećenik Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. (...) Čini se da skromni prilog nedjeljnoj milostinji može biti opravdan“.

3. 27. ožujka 2017. je papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei pod kardinalom Müllerom prema papinom naputku dalo mogućnost mjesnim ordinarijima u (cijelome) svijetu da daju ovlaštenje svećenicima Bratstva za vjenčavanje. U tome slučaju, govori se, treba svećenik Bratstva služiti i Misu za mladence. Bi li dakle Rim svatove kod takvih vjenčanja prisiljavao da sudjeluju na Misi raskolnikā?

Kriva tvrdnja ne postaje ispravnom time da je se često ponavlja kao što to čine naši protivnici. Mogli bi oni, uostalom, svoje snage smislenije upotrijebiti za pobijanje posvuda rastućih zabludā i za novu evangelizaciju, a ne napadati one koji usred koncilske i pokoncilske oluje, po vjetru i snijegu, čuvaju i brane katoličku vjeru.

p. Franz Schmidberger

Bratstvo nije raskolničko

Nadbiskup Schwaderlapp tvrdio je da se ne bi smjelo sudjelovati na sv. Misi Bratstva sv. Pija X. jer bi ono bilo raskolničko. Pri tome priopćenju previđene su sljedeće činjenice:

1) Od pape Benedikta XVI. današnja trojica biskupa nisu više izopćeni.

2) Papa Franjo je ispovijedi kod njihovih svećenika proglasio regularnima i valjanima. Slično vrijedi i za ženidbe koje se sklapaju pod njihovim prisustvom. Ako se taj sakrament koji podliježe obveznoj (kanonskoj) formi može primiti kod Bratstva sv. Pija X. valjano i dopušteno, kako to ne bi vrijedilo za pohod sv. Misi, gdje su (pravne) odredbe manje stroge?

Indultizam kardinala Burkea

Nakon uvođenja novog obreda 1969. god., u praksi se nametnuo stav da je tradicionalni obred zabranjen i da ga nikome nije dopušteno služiti, nego da je svaki svećenik obvezan služiti novi obred. Zato u cijeloj Crkvi – osim na rijetkim mjestima, nastalima kroz izuzetne okolnosti – nije bilo moguće taj obred služiti u redovnim kanonskim okvirima. Tako je Svećeničko bratstvo sv. Pija X., djelo nadbiskupa Lefebvrea, vrlo brzo nakon njegova osnutka bilo osuđeno te nepravedno i protuzakonito ukinuto, a isto su prošli i drugi slični pokušaji. Svećenici koji su se usudili dalje služiti tradicionalni obred, bili su nemilosrdno progonjeni i kažnjavani suspenzijama i izbacivanjem iz svojih župa, redovničkih zajednica ili biskupija. Tako bismo u bitnome mogli opisati stanje stvari sve do objave motuproprija Summorum pontificum pape Benedikta XVI. 2007. godine. Tradicionalna latinska Misa nije se mogla javno služiti bez izričitoga biskupova dopuštenja. A uvjeti za dobivanje toga dopuštenja bili su u praksi vrlo skučeni i prepušteni biskupovoj svojevoljnosti, gdje se s tradicionalnom Misom postupalo više po načelu 'sprječavanja veće štete', nego po ikakvim objektivnim mjerilima. Nije postojala nikakva obveza sa strane biskupa da udovolji molbama zainteresiranih, niti se sa strane vjernika govorilo o ikakvome pravu, nego su prevladavali subjektivni i praktični razlozi. A doktrinarno su se ova dva obreda promatrala, ako ne tako da je tradicionalni obred inferiorniji novome, onda da su barem jednako vrijedni i da se pri molbi za služenjem tradicionalnoga obreda radi o subjektvnim preferencijama, estetskim, kulturalnim, duhovnim razlozima, a nikako o tome da bi netko bio nezadovoljan ili stavljao u pitanje doktrinarnu ispravnost i plodove novoga obreda. Motuproprijem Summorum pontificum stvari su se malo promijenile utoliko što se priznalo da svaki svećenik ima pravo privatno služiti tradicionalni rimski obred. No na području javnoga služenja i dalje je ostalo uvelike mutno područje, gdje se i dalje ne govori ni o kakvim pravima ili obvezama, nego su stvari i dalje izričito koncipirane tako da i jedan i drugi obred imaju istu doktrinarnu vrijednost i da ona ne može biti motiv da bi se tražio tradicionalni obred. Zato ni danas svećenici u okviru redovnih biskupijskih ili redovničkih struktura ne mogu ostvariti pravo da služe isključivo tradicionalni obred, nego ih se prisiljava služiti novi obred sa svim uključenim zastranjenjima i zloporabama.

Na temelju opisanoga stanja stvari možemo razabrati postojanje jednoga specifičnoga fenomena u Crkvi nakon Drugoga vatikanskoga sabora i uvođenja novoga obreda. To je stajalište po kojemu je netko privržen uz tradicionalni obred, ali ne iz prvenstveno doktrinarnih razloga – zato što on prikladno i savršeno izražava vjeru Crkve, što novi obred ne čini – nego na temelju navedenih sporednih razloga (estetskih, kulturalnih, društvenih ili duhovnih elemenata). Time se automatski pristaje i na pretpostavke koje stoje u pozadini – da crkveni pastiri mogu svojevoljno manipulirati tradicionalnim obredom, zabranjivati ga ili dopuštati kako, kada i gdje oni to žele – i da se tradicionalni obred ne može služiti niti se smije u njemu sudjelovati bez izričitoga dopuštenja crkvenih pastira. To dopuštenje – koje se nekada izdavalo u izričitome obliku, a danas biva manje izričito – naziva se na latinskome ,,indultum“ te ovo stajalište ili zabludu možemo nazvati indultizam. Da još jednom definiramo: indultizam je zabluda po kojoj se ne smije sudjelovati na tradicionalnim Misama koje služe svećenici ili zajednice kojima je to bilo zabranjeno samo zato što nisu htjeli služiti novi obred Mise, te se od tih svećenika ne smiju primati sakramenti.

FSSPX/NEWS: novi obavijesni portal FSSPX-a

Kako bi povećalo kakvoću, dosljednost i učestalost katoličke komunikacije, FSSPX pokreće novu internetsku stranicu.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. je 20. travnja pokrenulo novu službenu internetsku stranicu koja će pružati informacije i analize. Ona će biti nadomjestak za stranicu dici.org, kao i njezin nastavak. Na njoj će se moći pronaći novosti iz Rima, Crkve i Tradicije diljem svijeta. Stranica će sadržavati sve važne informacije o bogoslovijama i distriktima Bratstva. Pružat će studije i dokumente koji pomažu razumjeti aktualne događaje u svjetlu tradicionalnog nauka.

Nova stranica imat će francusku inačicu: FSSPX/Actualités i englesku: FSSPX/News. Njemačka inačica: FSSPX/Aktuell i španjolska: FSSPX/Actualidad su već dostupne i bit će proširene sljedećih mjeseci.

Postupno djelo

Generalna kuća je 13. ožujka ažurirala svoju stranicu da bi ponudila jasan prikaz Bratstva i njegovih doktrinarnih pozicija. Možete je posjetiti ovdje: http://fsspx.org.

29. studenog 2015. je pokrenuta nova stranica posvećena našem dragom utemeljitelju, nadbiskupu Marcelu Lefebvreu. Ona na pet različitih jezika nudi prikaz mjesta i glavnih događaja koji su obilježili njegov život. Stranica sadrži fotografije, videozapise i zvučne snimke koje pomažu približiti njegov lik. Tekstovi biskupa Bernarda Tissiera de Malleraisa, njegovog životopisca, pomažu nam da se bolje upoznamo s njegovom svećeničkom dušom, njegovim misionarskim utjecajem, njegovom borbom za Tradiciju u službi Crkve.

Također se prema mogućnostima ažuriraju stranice bogoslovija i distrikta Bratstva sv. Pija X. One nude jedinstveni prikaz našeg djela i apostolata i omogućuju prikaz Bratstva na internetu. Donosimo popis stranica koje su uređene ili će to biti u skoro vrijeme:

Azijski distrikt

Južnoamerički distrikt

Austrijski distrikt

Distrikt Belgije i Nizozemske

Britanski distrikt

Njemački distrikt

Švicarski distrikt

Američki distrikt

Kanadski distrikt

Meksički distrikt

Španjolska i Portugal

Irska

Bogoslovija La Reja – Argentina

Bogoslovija Dilwyn, SAD

Meksiko: dragom Bogu izgraditi kapelicu

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. danas djeluje u više od 60 zemalja – ta ono je djelo jednog od najvećih misionara 20. stoljeća, nadbiskupa Marcela Lefebvrea.

Nemali broj svećenika Bratstva djeluje u svojem svećeničkom životu na različitim kontinentima, u različitim kulturama i područjima rada.

Jedan francuski svećenik koji je dugo djelovao u njemačkom Distriktu jest p. Marc Gensbittel koji je 1988. godine zaređen za svećenika. Od kolovoza 2014. dušobrižnički djeluje u Meksiku.

Vodi misijsku postaju u San Pedro Cholula (otprilike 140000 stanovnika) u meksičkoj saveznoj državi Puebla. Za skupinu tradicionalnih katolika upravo gradi dostojanstvenu kuću Božju za tradicionalnu Misu.

Obećanja vjernosti

Dana 8. prosinca svake godine članovi Svećeničkog bratstva sv. Pija X. polažu svoja obećanja vjernosti.

Svećeničko je bratstvo svećenička družba bez zavjeta. Unatoč tome članovi se pred Svetohraništem i pred Generalnim poglavarom (ili njegovim izaslanikom) obvezuju da će se pridržavati statuta.

Klerici bogoslovi obnavljaju svoju službu na godinu dana, od subđakonata se dva puta daje trogodišnje obećanje. Nakon toga svećenik se konačno obvezuje da će postati članom Bratstva. Svake se godine potom obnavlja ovo predanje apostolatu.

Nadbiskup Marcel Lefebvre odabrao je 8. prosinac za obećanja vjernosti jer je Svećeničko bratstvo sv. Pija X. posvećeno Bezgrješnoj.

I vjernici se pozivaju da se na ovaj svečani dan ujedine u molitvi s članovima Bratstva.

Smiju li vjernici primati sakramente od svećenika FSSPX-a?

Jedan od najčešćih prigovora kojima se nastoji vjernike udaljiti od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. jest taj da svećenici Bratstva nemaju potrebnu vlast upravljanja (jurisdikciju) i da im je zabranjeno djelovanje. A budući da Crkva zabranjuje aktivno sudjelovanje u bogoštovlju kod svećenika koji su pod kaznom obustave (suspenzije) i da je ta vlast upravljanja potrebna za valjanost sakramenata pokore i ženidbe, vjernici ne bi smjeli pristupati sakramentima kod FSSPX-a.

Nakon što je 1970. god. Svećeničko bratstvo priznato od friburškog biskupa i tako steklo priznanje za područje cijele Crkve, ubrzo je došlo do poteškoća. Kako se u cijeloj Crkvi nametnuo novi obred Mise i reforme proizašle iz Drugog vatikanskog sabora, nametnulo se i uvjerenje da oni bezuvjetno obvezuju. Budući da je Bratstvo ustrajalo u služenju isključivo tradicionalnog bogoštovlja i držanju tradicionalnog nauka, duhovnosti i stege, ono je ubrzo postalo smetnjom za promicatelje novog usmjerenja te se nadbiskupa Lefebvrea htjelo prisiliti da prihvati novotarije. Nakon što je Nadbiskup odbio taj pritisak, u želji da ga se slomi odlučilo se poduzeti oštrije mjere pa mu je izrečena zabrana djelovanja (obustava svećeničkih ovlasti), Bratstvu je opozvano crkveno priznanje. Ta situacija, usporedna trajanju opće krize u Crkvi, održala se do dana današnjeg. Prema tome bi imali vrijediti oni prigovori koje iznose provoditelji ili podržavatelji razornog usmjerenja proizašlog iz Drugog vatikanskog sabora. No, Crkva osim redovne, predviđa za iznimne situacije i dopunsku vlast upravljanja, koja svaki čin svećeničkog djelovanja čini valjanim i dopuštenim. Da Crkva upravo tu vlast dodijeljuje tradicionalnim svećenicima (među koje svakako spadaju i svećenici FSSPX-a) u trenutnom stanju crkvene krize, dokazat ćemo na temelju četiri argumenata.

1. Vlast (autoritet) u Crkvi dana je njezinim nositeljima (papi i biskupima) radi izgrađivanja vjere i podložna je božanskom zakonu. Ona ne može biti prepuštena samovolji, nego mora biti u službi spasenja duša – jer Crkva nije totalitarna ustanova, nego je vlast pape i biskupa namjesnička, a ne autonomna. To znači da vršenje vlasti mora biti u skladu s božanski objavljenom vjerom i ćudoređem te ih promicati i čuvati. U slučaju kada bi to vršenje vlasti predstavljalo ugrozu za vjeru, ono se pretvara u zloporabu pa svaki podložnik ima pravo i obvezu zaštititi se, da bi očuvao svoju vjeru i vječno spasenje. U tim slučajevima Crkva iz svog bića proviđa mogućnost primanja spasenjskih sredstava (sakramenata) na način koji u redovnoj situaciji nije dopušten.

Svećenička i đakonska ređenja u Ecôneu 2015. godine

"Ad Deum qui lætificat iuventutem meam"

U ponedjeljak 29.lipnja mons. Bernard Fellay zaredio je u bogosloviji u Ecôneu sedam đakona i sedam svećenika Svećeničkog bratstva svetog Pija X. te dva svećenika za kapucine iz Morgona. Na svečanom obredu sudjelovali su mons. Galarreta i mons. Tissier de Mallerais, više od stotinu svećenika Bratstva, deset kapucina, benediktinci uz još nekoliko svećenika prijatelja.

Popeti se u Ecône na ređenja uvijek je ponovno uspinjanje na izvor vlastitog ređenja, k onoj mladosti koja sja na licima ovih mladića, k onoj želji biti čitavi njegovi, samo za Gospodina. Milost koja silazi na ređenike i čijim postajemo oruđem, obnavlja i u drugim nazočnim svećenicima žar onih prvih koraka svećeničkog života. To je vječna mladost koju Gospodin obnavlja u svećeniku, svaki put kad se on uspinje k oltaru, dakle svaki dan.

Duhovne vježbe u šutnji za ređenike

U petak, 19. lipnja, počele su Kanonskim pravom propisane osmodnevne duhovne vježbe u šutnji za svećeničke kandidate koji će u Zaitzkofenu 27. lipnja primiti sveti Red.

U tijeku osmodnevnih duhovnih vježbi svećenički kandidati posljednji put pred najvećom nadom u svojem životu preispituju svoje zvanje za svećeništvo i čistoću svojeg posvemašnjeg predanja Bogu po Isusu Kristu kojeg će nakon svojeg ređenja predstavljati in persona kad budu dijelili sakramente.

Ređenici trebaju molitve vjernika kako bi dobro obavili duhovne vježbe. Stoga Vas bogoslovi, rektor bogoslovije i poglavar Distrikta pozivaju da se tijekom ovih narednih dana molite na tu nakanu.