Kakav je značaj
hodočašća FSSPX-a u Lourdes i zašto su značajne teme tog
događaja – Kristovo kraljevanje i Sv. Pio X? Kakva je danas
situacija u Katoličkoj crkvi, osobito u svjetlu Sinode o obitelji i
beatifikacije pape Pavla VI.? Ima li ikakve nade za Crkvu?
Predstavljamo
intervju s Generalnim poglavarom FSSPX-a, biskupom Bernardom
Fellayom, nakon međunarodnog hodočašća Bratstva u Lourdes.
U
Lourdesu, pod barjakom Krista Kralja
La
Porte Latine: Vaša ekscelencijo, pozdrav. Hvala Vam na odgovorima
na pitanja La Porte Latine za francuske vjernike
koji nisu mogli prisustvovati ovom veličanstvenom hodočašću. Kako
biste saželi ovo hodočašće?
Biskup
Fellay: Doista, „veličanstveno“ je prava riječ. Vrlo, vrlo,
vrlo lijepo hodočašće, sa savršenom skladom: pomoć središnje
organizacije hodočašća koja nam je stavila na raspolaganje sve
potrebno, dobrog Boga koji se pobrinuo za savršeno dobro vrijeme,
krasni kasnojesenski dani koji su obredima omogućili mir... Mislim
da je to riječ koju bih upotrijebio: mir. Bilo je vrlo smireno i
lijepo. Mislim da su se duše mogle uzdići Bogu, sjediniti se s
Bogom, zahvaliti Blaženoj Djevici i moliti ju za milosti koje su im
potrebne, koje su nam potrebne. Uistinu predivno zahvalno hodočašće.
LPL:
Imali smo nekoliko posveta tijekom ovog hodočašća.
Možete li nešto reći o njima, s obzirom da one uključuju sve
vjernike Bratstva?
Biskup
Fellay: Bile su to zapravo obnove. Mislim da nije bilo izravnih
posveta, osim možda današnje koja je zapravo više molitva sv. Piju
X. Ali naravno, on je naš zaštitnik i sve je već u njegovim
rukama. Obnova posvete Bratstva i Francuskog distrikta Bezgrešnom
Srcu Marijinu je ista kao i fatimska. Jer Lourdes je mjesto Gospinih
ukazanja i poruke su zapravo iste: inzistiraju na vrlo dubokoj i vrlo
intimnoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici, prema Bezgrešnom
Srcu. Ovdje je to Bezgrešno Srce; u Fatimi je to Žalosno i
Bezgrešno Srce; ali ista je Blažena Djevica. Stoga je ovo važno
posvećenje za nas, jer je to očito način kako nam Nebo pokazuje
sredstva da pronađemo zaštitu i pomoć u teškim vremenima u kojima
živimo; Bezgrešno Srce je doista sredstvo koje nam je pokazao sam
Bog, samo Nebo. Imali smo također posvetu Presvetom Srcu i Kristu
Kralju. To nam je vrlo drago i vrlo važno.
To
me podsjeća na nešto vrlo prosvjetljujuće što je nadbiskup
Lefebvre rekao o borbi i trenutnim problemima u Crkvi; povezao je to
s Kristom Kraljem, rekavši: „Stvari se odvijaju loše zbog toga
što velikodostojnike, naše velikodostojnike, poglavare Crkve, više
nije briga za kraljevstvo i vlast našeg Gospodina
Isusa Krista“, i čak je otišao tako daleko da je rekao da ih
ne možemo slijediti. I istina je da je to jezik koji se danas više
uopće ne razumije. Mislim da je to jedna od najvećih nesreća; to
je način kako se od kraljevanja našeg Gospodina Isusa Krista radi
neka vrsta teorije koju više ne želimo staviti u praksu – možda
za pojedince, ali za društva, priznati da društva, države, narodi,
pripadaju našem Gospodinu – to se danas naprosto smatra idejom s
Marsa, čak i u Crkvi. To je duboka tragedija jer je taj isti
Gospodar naroda i naš Spasitelj; on je poglavar svih naroda i Crkve,
a on je u isto vrijeme Spasitelj, jedini koji nas može spasiti.
Oduzeti dio – dio koji uključuje ljudski život, to jest svijet;
jer imamo i dušu i tijelo – vrlo je ozbiljno, zapravo to je ono
što su neprijatelji Crkve željeli: oduzeti žezlo našeg Gospodina.
Ta bitka je napuštena, i po uzoru na nadbiskupa uvijek smo to
smatrali nečim vrlo, vrlo ozbiljnim i uvjereni smo da smo u pravu.
Stoga je obnova ove posvete, koju je tražio Pio XI., vrlo važna; to
je protest poslan u Nebo koji kaže: mnogi su ti okrenuli leđa, ali
ne mi. Mi želimo biti s tobom.
LPL:
A ova zadnja današnja molitva sv. Piju X.?
Biskup
Fellay: Sv. Pio X. je naš zaštitnik. Zato ga molimo doista da
nas čuva, da nas štiti, da se u nebu zauzima za ovo djelo koje je
stavljeno pod njegovu zaštitu i koje želi slijediti njegov primjer
i okoristiti se njegovim zagovorom. Ljudi mogu reći što god žele,
ali sv. Pio X. bio je doista velik sveti papa. Kanoniziran je u ime
svoga svećeništva. Naravno, papa je, da se tako izrazim, vrhunac
svećeništva – vrhovni svećenik – i to je također poprilični
program. Moramo zapamtiti da je on, sv. Pio X., naš uzor.
LPL:
Katolici, a osobito vjernici Bratstva, zaokupljeni su s nekoliko
pitanja o nedavnim događajima. Prvo od njih je o kršćanima Istoka
koje se ovih dana masakrira. Kakvo je vaše mišljenje o tome što se
događa?
Biskup
Fellay: Najprije, neizmjerno suosjećanje. Ali također, nema
dvojbe da ako danas vidimo ovaj ekstremno agresivni oblik islama u
tim zemljama, to je zato što je ondje postojao određeni
uspostavljeni red koji je potpuno srušen, i to nedavno. Do sada,
kršćani su u tim zemljama živjeli s čašću i poštovanjem koje
im pripada; mogli bismo reći od samog početka. Kada se islam
pojavio, pod Muhamedom, oni nisu bili tako barbarski kao danas. I to
je znak vremena. To bi trebalo potaknuti ljude da se zamisle, ali
imamo dojam da nitko ne razmišlja. Pokušavaju to proglasiti nekom
vrstom ekstremizma i stati na tome. Ono što se tamo događa je
ozbiljno – doista vrlo, vrlo ozbiljno. I opet, kad više ne želimo
vladavinu našeg Gospodina, tada trpimo posljedice: pred očima su
nam.
LPL:
Mediji puno govore o sinodi Katoličke crkve. Što bismo trebali
misliti o njoj? Što bismo trebali očekivati?
Biskup
Fellay: Nema se što očekivati. Nema potrebe čekati. Usmjerenje
je određeno i ono je jasno. Moramo jednostavno reći: jasno je.
Očito je da oni žele trivijalizirati situaciju onih koji žive u
preljubu, uistinu u stanju grijeha. Žele to trivijalizirati, a to je
vrlo, vrlo, vrlo ozbiljno. Kada se počnemo igrati s moralom, igramo
se s Božjim zapovijedima. Usuditi se kroz dva tjedna prepustiti
mišljenjima pitanja koja ne dopuštaju prostor za mišljenja! To je
Božja riječ. Sve što imamo reći jest: 'Amen'! Moramo, dakako,
razmišljati kako možemo pomoći ovim ljudima, o tome uvijek moramo
razmišljati. Ali im sigurno nećemo pomoći govoreći da postoje
otvorena vrata, ako ne postoje. Vrata koja su otvorena jesu vrata u
pakao! Ovi prelati koji su primili vlast ključeva, to jest, vlast
otvaranja vrata neba, zatvaraju ova vrata i otvaraju vrata pakla. To
je nevjerojatno! To je ludo! Posve ludo! I kao što sam rekao,
usmjerenje je određeno. Istina je da ova sinoda nije zamišljena da
donese odluke; zamišljena je kao prvi korak, ali prvi koraci su
napravljeni, usmjerenje je određeno, i nije teško pogoditi što će
učiniti sljedeća sinoda. Osim ako se dogodi puno snažnija reakcija
od one koju vidimo danas, a na žalost, sumnjam da će je biti. Avaj,
neće je biti.
LPL:
Što bismo trebali misliti o beatifikaciji Pavla VI?
Biskup
Fellay: To jednostavno nije ozbiljno. Zaključak je da svatko
može biti svetac, osobito ako je za II. vatikanski koncil! Sve što
ima ikakve veze s II. vatikanskim je sada sveto, beatificirano,
kanonizirano. A opet, to je jedan način trivijalizacije svetosti.
Nije više ozbiljno, naprosto nije ozbiljno. To nas boli, duboko nas
boli. Religija se ismijava. Svetac mora sjati svojim vrlinama, svojim
herojskim vrlinama; mora biti primjer za nasljedovanje. I žalosno je
reći, ali ono što oni rade ovdje nije ozbiljno.
LPL:
Završit ćemo s onim što je tisak izvukao iz vaše jučerašnje
propovijedi: „Ne bojte se!“.
Za vjernike koji nisu bili na toj Misi, možete li im
reći što bi trebali izvući iz nje?
Biskup
Fellay: Ono što sam rekao mora se shvatiti na ispravan način.
Nisam naprosto rekao „ne bojte se“, samo tako. Rekao sam da
ljudski govoreći, na svim stranama postoje vrlo ozbiljni razlozi za
strah, ali da na taj ljudski strah moramo odgovoriti nadnaravnim
gledištem, slušanjem našeg Gospodina koji je znao da su se
apostoli bojali: taj strah nije ništa novo.
Taj
strah je bio prisutan još od vremena apostola. On je jedno od
najjačih oružja neprijatelja Crkve, osobito đavla, jer paralizira
apostolsku aktivnost Crkve. Pokušava uplašiti, zastrašiti. Moramo
nadvladati taj strah, ali ne traženjem ljudskih sredstava. Ljudi su
u iskušenju ili dopustiti da ih uplaši realnost pred kojom se
nalaze, ili da pokušaju probleme riješiti sami. Na oboje, istinski
odgovor dao je sam Naš Gospodin kad je rekao „ne bojte se“,
jer pomoć moramo tražiti u njemu. „Adiotorium
nostrum in nomine Domini“, pomoć je naša u imenu Gospodina.
Moramo upraviti pogled k Bogu. U jednoj krizi koja je strašna kao
ova, to je sve što još imamo. Što se ljudi tiče, gotovo je,
beznadno. Situacija je u Crkvi neizreciva katastrofa. Zato postoji
razlog za strah. Ali nemamo pravo dopustiti da nas se paralizira,
moramo ići naprijed, moramo ponovno osvajati, a to se može dogoditi
samo u ime Gospodnje. Upravimo svoj pogled k Bogu i tražimo pomoć
koju nam je Bog obećao.
Kada
je Bog molio apostole da idu u cijeli svijet, morao im je reći: “Ne
bojte se“, ali on je kazao i: „Uvijek ću biti s vama!“ To je
istinska poruka, a ne: „ne boj se“.
Intervju
za La Porte Latine vodili Jean-Paul i Jacques Buffet, 27. 10. 2014.
