Kako
stanje
Crkve
biva
sve gore
i gore,
biskup
Fellay
nas
podsjeća
na
gotovo
proročku
viziju
koju
je budući
papa
Benedikt XVI.
imao
prije
17 godina
o
budućnosti
Crkve.
Usred
ove
katastrofe,
FSSPX
se nastavlja
razvijati
i
raditi
za
posvećenje
duša,
s
osobitom brigom za
katoličke
obitelji,
škole i ignacijanske
duhovne
vježbe;
te
iznad svega
za
formaciju
i
posvećenje
svećenika.
Prije
sedamnaest
godina,
budući
Benedikt
XVI.
predstavio
je svoju
viziju
budućnosti
Crkve;
u to
vrijeme
se činila
vrlo
pesimističniom.
On je
predvidio
da će
Mistično
Tijelo
biti
toliko
fragmentirano
da
će se
svesti
na
nekoliko
malih
živih skupina,
iako
okruženih
općom
dekadencijom:
,,Možda je došlo vrijeme da kažemo zbogom ideji tradicionalno katoličkih kultura. Možda se suočavamo s novim i drugačijim razdobljem u povijesti Crkve, gdje će kršćanstvo ponovno više nalikovati sjemenu gorušice, gdje će postojati u malim, naizgled beznačajnim skupinama koje će ipak živjeti intenzivnu borbu protiv zla i donositi dobro u svijet..."[1]
,,Crkva
...
će
se manje
poistovjećivati s
velikim
društvima,
više
s manjinskom
Crkvom;
ona će
živjeti
u
malim,
vitalnim
krugovima
stvarno
uvjerenih
vjernika
koji
žive
svoju
vjeru.
No,
upravo
na taj
način
ona
će,
biblijski
gledano,
opet postati
sol
zemlje.
"[2]
Katastrofalna vizija budućnosti Crkve
Je li ova vizija rezultat osobne mudrosti kardinala Josepha Ratzingera, ili je nadahnuta nekim drugim izvorom, kao što je fatimska tajna? Samo on bi nam mogao to reći. Bez obzira o čemu se radi, postupno, i osobito nakon Koncila, svjedoci smo polaganog nestajanja Crkve kakva je izgledala barem 1500 godina, drugim riječima, kao društva koje je duboko prožimalo cijeli ljudski život, cijeli društveni organizam, nastojeći oblikovati duboko skladnu cjelinu s vremenitom stvarnošću, čak i ako su svjetovne vlasti često pokušavale zadirati u duhovni autoritet Crkve.
Od
Francuske
revolucije
promatramo
ne
samo
razdvajanje
tih
dvaju
sila,
već i
neprekidnu
odlučnost
da se suzbije i smanji
blagotvoran
utjecaj
Crkve
na
ljudsko
društvo.
Od
postkoncilskog
razdoblja,
sa
zbunjujućim
smanjenjem
broja
svećeničkih
zvanja,
s
gubitkom
stotine
tisuća
redovnika
i redovnica
koji
su
dali
svoje
živote
za
Boga i
bližnjega,
prisutnost
Crkve
u
školama,
bolnicama,
i
u
društvenom i
političkom
životu
gotovo
je
nestala.
Nisu
poduzete
ozbiljne
mjere
kako
bi se
zaustavilo ovo
katastrofalno
nestajanje
Crkve
iz
društva.
Do
sada
je ona
praktički
potisnuta
u
sakristiju.
Što
je još
gore,
u
zemljama koje je
Crkva
obasipala
dobrim
djelima,
u
zemljama
koje
su se nekad
zvale kršćanskima,
čak
su i
crkve
i
sakristije
prazne
....
Više
nismo
daleko
od
gotovo
proročke
vizije
kardinala
Ratzingera.
No, te vanjske fenomene prate drugi koji pripadaju unutarnjem životu Crkve; oni su znakovi slabosti pred licem neprijatelja koji više nije vani, nego unutra. Jedinstvo vjere i jedinstvo vlasti Svete Crkve se sve više i više temeljito raspada; i liturgijsko jedinstvo s 'kreativnim' opcijama koje nudi nova Misa, osobito s porastom broja euharistijskih molitava, odavno je razbijeno. Što se tiče morala, posljednja sinoda o obitelji tragično je pokazala širenje proturječnih mišljenja koje prevladavaju u tom području, koje vlasti više ne mogu zaustaviti, ako ih već aktivno i ne promiču...
Usred
ove
katastrofe,
kako su zapazili mnogi
promatrači,
bez
sumnje
naše
skromno
Bratstvo
izgleda
kao
,,mala,
naizgled
beznačajna
skupina
koja
ipak
živi
intenzivnu
borbu
protiv
zla i
donosi
dobro
u
svijet...".
Ako
nas s
jedne
strane
pogled
na
unakaženu
Crkvu
duboko
rastužuje,
s
druge
strane,
pjevamo
svaki
dan
Magnificat
zbog čuda
koje nam Svemogući
omogućuje
ostvariti.
Katolička obitelj
U ovih nekoliko redaka željeli bismo Vam dati uvid u trenutni razvoj Bratstva, koje, unatoč udaraca koje prima sa svih strana, neprestano širi milost dobroga Boga i učvršćuje duše na njihovom teškom, opasnom hodočašću u Nebo. Odavno smo shvatili da osobitu pažnju treba posvetiti kršćanskoj obitelji, svetom ognjištu gdje se rađaju djeca, određena ne samo za život na zemlji, nego za život Neba. Ima nešto zastrašujuće i dijabolično u rafiniranoj okrutnosti koja se koristi za udar po ovom svetištu, počevši od života nerođenog djeteta u majčinoj utrobi.
S
obzirom na
broj
velikih
obitelji
koji
mirno njeguju
krepost
i
traže
slavu
Božju,
ne
zanemarujući
svoje
dužnosti
prema
svojim
bližnjima
i
društvu ─
sasvim
suprotno!
─
možemo
samo
blagoslivljati
našega Gospodina
i
diviti
se
takvom
moćnom
djelovanju
milosti!
Da,
drage
obitelji,
iako
kršćanski
život
ima
svoje
zahtjeve,
Božja
pomoć
i
milost
su neiscrpivi, bez
obzira na
okolnosti
koje mogu često od vas zahtijevati
određeni
heroizam.
Samom
činjenicom
svoga
kršćanskog
života
i
svojih
napora,
dajete
dokaz
da je
ovaj
život
još
uvijek
moguć,
a
da su
oni koji
napuštaju
Božje
zapovijedi
da bi tražili
druge
načine zabave u
suvremenom
svijetu,
defetisti
koji
su izgubili
duh
vjere
koji bi
trebao
oživljavati svakog
kršćanina.
Katolička škola
Ovaj
život
vjere
treba
štititi,
a
kako
bi se razvio,
potrebna
je
katolička
škola.
To
je
uvijek bila
glavna
briga
Crkve,
i to
tolika da
je
ona ozbiljno
obvezuje
roditelje
da
bdiju nad
katoličkim
odgojem
svoje
djece,
pa čak
i
danas
prijeti
sankcijama
onima
koji
zanemaruju
svoju dužnost!
[3]
To je ozbiljna, vrlo specifična briga: gdje danas pronaći izvorno katoličke škole u kojima nauk vjere doista prožima sve predmete koji se uče? Gdje ćemo naći ustanove koje pripremaju buduće očeve i majke za bitke koje se moraju boriti u ovom svijetu kako bi se osvojilo Nebo?
To
je
razlog zašto
se
jedan
od
naših
glavnih
napora
tiče
škola.
Diljem
svijeta
posvećujemo
im
većinu
naših
resursa,
i
ljudskih i materijalnih.
A
u
stvari
stotinjak
škola
različitih
veličina
formiraju
tisuće
nepokolebljivih
kršćana
sutrašnjice.
Ignacijanske duhovne vježbe
Iako
obitelj i
škola
pružaju
neophodnu zaštitu
za
mlade
ljude
koji
se
obrazuju,
što
se može učiniti
kako
bi se podržalo
one
koji
ostavljaju
svoj
roditeljski
dom
i
odlaze
u
svijet?
Jako
se brinemo
za
ustrajnost
tih
mladih
na
putu
dobra
i
kreposti,
koji pokušavaju održati svoje
duše
u
stanju
milosti
usred
tako
izopačenog
svijeta.
I tako
ne možemo
naći
nikakvog
jačeg
protuotrova
od
ignacijanskih
duhovnih
vježbi,
koje
sasvim
sigurno
smatramo
jednim
od
najvećih
blaga
i
sredstava
posvećenja
koje
nam je
dano
─
odmah
nakon
svete
Misne
Žrtve
i
svete
Krunice.
Vježbe
su
uistinu
načinjene
za
naše
vrijeme
i
sposobne su
pružiti
hrabrost,
snagu
i
junaštvo danas potrebno svim
dušama
dobre
volje.
To
je
razlog zašto
vas uporno
pozivamo
da ne zanemarite
ovo sredstvo koje imate na
raspolaganju.
Bez
sumnje,
smatramo
duhovne
vježbe
jednom
od
udarnih snaga Bratstva
i uzrokom
tog
istinskog
čuda
milosti
koje
je kršćanski
život
danas.
Svećenik i Misa
Ali
nadnaravni život ne bi bio moguć bez svećenika, povlaštenog
instrumenta kojeg Bog želi i izabire za širenje tog života u
mističnom tijelu, posebice kroz presvetu
Misnu Žrtvu. Bliska veza koja bi trebala ujedinjavati svećenika i
Misu je oporuka koju nam je nadbiskup Lefebvre ostavio. Jer Misa je
izvor svega posvećenja, i svećenik, prije svih ostalih, mora duboko
piti iz tog izvora, kako bi onda mogao koristiti dušama koje su mu
povjerene: ,,I za njih posvećujem samog sebe", rekao je naš
Gospodin ,da i oni budu posvećeni u istini." (Iv 17,19)
Ova
tajna
je u
srcu
naših
bogoslovija.
Mi
ljubomorno
bdijemo
nad
njom,
pažljivo
proviđajući
sve
što
može
poslužiti
uljepšanju
liturgijskih
obreda.
Ljepota vanjskih
znakova
odražava
uzvišenost
tajni po kojima
se zbiva naše
otkupljenje.
Tako
su ovi
obredi, istovremeno veličanstveni
i
intimni,
poput uvoda
u
Nebo.
Misa
je
radost
i
dnevna
privilegija
naših
oko
200
bogoslova,
kao i
40-ak
pripravnika
za bogosloviju
u
naših šest
bogoslovija
na
četiri
kontinenta.
U
SAD-u
nas
njihov
sve
veći broj
obvezuje
na
izgradnju
novog
sjemeništa,
u
Virginiji.
Ono bi
trebalo
biti
pod
krovom
do
sljedećeg
proljeća.
Štoviše,
mnoge
crkve
grade
se
gotovo
svugdje
u
svijetu,
što pokazuje dinamizam
vjere.
Da,
doista,
vjera
može
pomicati
planine!
Čvrsto
vjerujem
da
samo
vjera
može
objasniti
taj
fenomen,
koji nadilazi
ljudske
sposobnosti.
Hvala
Bogu,
vaša stalna
velikodušnosti
i vaš
gorljivi žar
su omogućili ta
dostignuća.
Molimo
vas da prihvatite
našu
najdublju
zahvalnost.
Budite
uvjereni
u zahvalne
molitve
bogoslova,
svećenika,
časne
braće
i
časnih sestara
koji
svaki
dan
mole Boga
da vaša
dobra
djela
nagradi stostruko.
Neka vas Blažena Djevica uzdrži u ljubavi i miru, dragi moji prijatelji, a njezino Bezgrešno Srce neka vas dovede do vječnog blaženstva.
Na blagdan Prikazanja Blažene Djevice,
21.
studenog 2014.
+ Bernard Fellay
[1]
Le Sel de la Terre, Flammarion, 1997., str. 16.
[2]
Isto. str. 214
[3]
Usp.
Zakonik
kanonskog prava iz
1917., kan.
2319, § 2-4 ; ZKP
1983.,
kan.
1366