Pismo prijateljima i dobročiniteljima br. 40 (valjača 1991.)

Dragi prijatelji i dobročinitelji,

Suočeni s bezbrojnim zabludama našeg vremena pišemo ovo pismo u obliku kratke dogmatske i apologetske rasprave o istinama koje se danas najviše napada.

I.

1. Kao što je Bogu svojstveno da postoji, tako je svojstveno njegovoj naravi da bude jedna u tri osobe: Otac, koji rađa svoga vječnoga Sina; Duh Sveti, koji proizlazi od Oca i Sina (1). Jedini pravi Bog je stoga Presveto Trojstvo (2). Razumom spoznajemo Božje postojanje (3); Objavom Njegovu trojstvenost (4).

Tako je Bog u suštini i od vječnosti Otac, Otac u odnosu na svoga jedinorođenoga Sina. Nema drugog Boga osim njega (5), ni Alaha, ni Bude ni masonskog velikog graditelja svemira.

2. Jer je Bog trojstven, Utjelovljenje je moguće: jer Utjelovljenje je poslanje (6). Da u Bogu ne postoji više osoba, ne bi bilo Oca koji šalje svoga Sina u svijet. Onda se Bog ne bi mogao pojaviti među nama, osnovati Crkvu, prebivati među nama u Presvetom Sakramentu, ili poslati Duha Svetoga dušama.

Nijekanjem Presvetog Trojstva, islam logično niječe Božje utjelovljenje i jednako logično naše sudjelovanje u životu trojstvenog Boga kao Kristove braće i subaštinika Kraljevstva Božjega (7).

3. Božje utjelovljenje je povijesna činjenica; vječna Riječ Očeva uzela je ljudsku dušu i ljudsko tijelo, kao druga božanska osoba. On se želio roditi od Majke Djevice, kao jedinog stvorenja s kojim je Bog podijelio svoju vlastitu plodnost. Propast je za ljudski rod došla po grijehu ljudskog para; zato je novom Adamu trebala biti dodijeljena nova Eva; Isus Krist i njegova sveta Majka su praroditelji čovječanstva obnovljena u Duhu Svetomu.

Utjelovljena Riječ, naš Gospodin Isus Krist, je jedini Otkupitelj svijeta, sveopći posrednik između Boga i ljudi, jedini Veliki svećenik Novoga saveza, konačna i osobna samoobjava Boga, jedini Kralj i Svedržitelj. Bezuvjetno priznanje njegovih sveobuhvatnih vladarskih prava kao Gospodina, i od pojedinaca i od društva i naroda, temeljni je preduvjet za postojani mir u srcima i u svijetu. Ni perestrojka ni moderno vojno oružje ne jamče ovaj mir, nego samo ostvarenje Pavlovih riječi: ,,On treba kraljevati" (1 Kor 15,25 ). Bog će toliko dugo strogo kažnjavati narode koji su od njega otpali dok ne budu na koljenima uzvikivali: "Slava, čast i hvala Ti, Spasitelju, Kralju Kriste!" (8).

4. Kod svoje smrti na križu, Krist je utemeljio Crkvu, svoju Zaručnicu bez ikakve ljage koju je postavio da u prostoru i vremenu nastavlja njegovo vlastito djelo spasenja nakon njegovog povratka k Ocu. Njoj šalje Duha Svetoga, koji je poučava i štiti od svake zablude, posvećuje i vodi. Njoj je povjerio cijeli svoj nauk, svoj zakon i svoja sredstva spasenja, napose svoju Žrtvu Križa na nekrvni način u svetoj Misnoj Žrtvi i sedam sakramenata, da ih služi i podjeljuje novozavjetno svećenstvo koje je on ustanovio.

Ova Crkva je istodobno božanska i ljudska. Ona je jedna, sveta, katolička ili sveopća, apostolska i utemeljena na Rimskom Papi kao namjesniku Isusa Krista na zemlji. On je nezabludiv kada konačno kao vrhovni pastir i naučitelj donosi neko učenje u vjeri ili moralu, kojeg se onda cijela Crkva treba pridržavati (9). Uz to mu pripada sveopće prvenstvo upravljanja.

Crkva je misionarska, ne ekumenska, a vodi dijalog s ljudima koji se nalaze izvan nje u bitnome samo radi njihova obraćenja.

Ona je Kraljevstvo Božje na zemlji. Mi u njega ulazimo po vjeri i krštenju koje u nama briše istočni grijeh, preobražava nas u hramove Duha Svetoga i čini nas dionicima božanskog života; uz to nas ucjepljuje kao grane na pravi trs Isusa Krista, tako da bivamo preporođeni iz vode i Duha Svetoga u istinsku Božju djecu, u Kristovu braću i subaštinike nebeske slave. Obraćenje, pokora, vjera u Krista i prihvaćanje svega što je on ustanovio preduvjeti su za spasenje (10).

Katolička crkva je jedini put spasenja; u međuvremenu izvan njenih vidljivih granica ona je također na djelu preko pojedinačnih istina, koje su možda neovisno raspršene, ali po svojoj biti pripadaju Crkvi. Dakle, nijedna druga denominacija ni religija osim te jedne koju je sam Bogočovjek osnovao nije put spasenja; to su putovi propasti; jer usprkos elemenata spasenja koji se u njima mogu naći, same po sebi, one odvode daleko od Krista i od Crkve koju je Krist osnovao (11). Međureligijski susret održan u Asizu 27. listopada 1986. bio je jedinstveni skandal i veliko odvođenje duša u zabludu.

Ako čovjek živi izvan Katoličke crkve - bio on protestant, Židov, musliman ili poganin – a nalazi se u nesavladivom neznanju i živi po svojoj savjesti, to ga ispričava od krivnje, ali mu još ne osigurava spasenje. Ako želi biti spašen, on mora vjerovati da postoji Bog i da On nagrađuje one koji ga traže (Heb 11, 6); tako da se mora pokajati za svoje grijehe i prihvatiti cijelu Objavu u mjeri u kojoj ju je istinski spoznao. Čovjek se spašava po vjeri i po milosti – ili se ne spašava. Nitko, uopće nitko neće se samo zbog toga spasiti jer je u naravnom području dobar čovjek.

Sveci u nebu su već dovršeni dio Crkve Isusa Krista; to osobito vrijedi za Presvetu Djevicu Mariju koja nije samo dušom, nego i tijelom konačno proslavljena te u blaženom gledanju Boga djeluje kao Posrednica svih milosti.

5. Krist će ponovno doći na kraju vremena suditi žive i mrtve. Oni koji su vjerovali u jedinorođenoga Sina Božjega, i koji su svoj život ravnali po njegovim zapovijedima, ući će u život vječni; drugi će otići u vječnu propast.

II.

Još nekoliko istina koje su danas osobito niječu:

1. Istina, vjera i moral posve su nepromjenjivi i objektivni, dakle na isti način obvezujući za sve ljude; jer Bog ostaje uvijek isti (12), kao što je Isus Krist uvijek isti (13); tako je ljudska narav kroz sve narode, kulture i dobi ista, ona je obilježena istočnim grijehom i apsolutno joj je bez iznimke potrebno otkupljenje, koje sama ne može postići. Društvene i političke promjene postižu tek promjene u načinu života i običajima i navikama; one ne mijenjaju ni Boga ni ljudsku narav.

2. Neovisno o ljudskoj naravi zajedničkoj svim ljudima, Bog čovjeka kao pojedinca ili narode nije stvorio u jednakosti, nego u nejednakosti.

Čak i u nadnaravnom redu spasenja vlada nejednakost: u prispodobi, jedan sluga prima pet talenata, drugi dva, a treći samo jedan (Mt 25,14-30). Jednakost vlada samo utoliko što svakom čovjeku Bog podjeljuje mjeru milosti nužnu za njegovo spasenje.

Također su i službe i zadaće u Kraljevstvu Božjem različite (14): Samo je Jedna bila pozvana biti Bogorodicom; samo su dvanaestorica bili izabrani kao apostoli; samo je muškarce Bog odredio za svećeništvo.

3. Ljudska je duša besmrtna, ona i dalje živi nakon odvajanja od tijela i pojedinačnog Božjeg suda ili na nebu, ili u mjestu čišćenja, ili u mjestu neprestane muke. Teorija o potpunoj smrti duše i tijela izmišljotina je teologa nevjernika, seoba duša je nekršćanska misao koja stoji u protuslovlju s čitavim Evanđeljem.

4. Sloboda ljudi usmjerena je prema istini i prema moralnom dobru. Stoga sloboda nije sama po sebi apsolutna vrijednost, što je osim toga razvidno iz činjenice da se zločince zatvorom lišava slobode. Posljedično je čovjek samo psihološki slobodan da odabere svoju religiju, a ne moralno: on je dužan prihvatiti pravu religiju. Isto tako, čovjek nije slobodan da okonča svoj život, pa makar bio pun patnje i boli. Usmrćivanje na zahtjev, kao i usmrćivanje nerođenog djeteta u majčinoj utrobi, jest i ostaje ubojstvo, pa time i zločin.

5. Poslušnost je moralna sklonost koja je i sama krepost i vodi do kreposti. Stoga je njezina primjena i unutar crkvene domene ograničena. Svaka odredba da se počini grijeh ne obvezuje u savjesti (16); nijedan autoritet na zemlji ne može nas obvezati na umanjivanje vjere ili našeg poštovanja prema Bogu. Uzalud nas se pokušalo prisiliti na prihvaćanje nekatoličkog novog reda Mise (17) i pričesti na ruku.

,,Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama" (2 Kor.13, 13).

Pater Franz Schmidberger, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

2. veljače 1991.

BILJEŠKE:

1. Apostolsko Vjerovanje: ,,Vjerujem u Boga, Oca svemogućega ... I u Isusa Krista Sina Njegova jedinorođenoga ... Vjerujem u Duha Svetoga ... "

Nicejsko Vjerovanje: ,,Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega ... I u Isusa Krista Sina njegovoga jedinorođenoga ... Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca".

2. Atanazijevo Vjerovanje: ,,Tko želi biti spašen,taj mora, prije svega, čvrsto ispovijedati katoličku vjeru, a tko je ne sačuva u cijelom njezinom sadržaju, taj će biti zauvijek izgubljen. Ovo je katolička vjera: Slavimo jednoga Boga u trojstvu i Trojstvo u jedinstvu ... ".

3. ,,Uistinu, ono nevidljivo njegovo, ... onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire." (Rim 1,20).

4. ,,Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1,18).

5. ,,Čuj, Izraele, Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan (Pnz 6, 4); ,,Ništavni su svi bozi naroda" (Ps 95, 5).

6. Unutar Boga, ,,poslanje" ne pretpostavlja nikakvu podređenost ni nadređenost ni ikakvo kretanje s jednog mjesta na drugo, jer su s jedne strane sve tri božanske osobe jednake u veličanstvu, a s druge, Bog je svugdje prisutan. Poslanje u ovom slučaju označava djelovanje određene promjene u osobi koja se u slučaju Sina sastoji se u njegovu uzimanju ljudske naravi.

7. Citat iz jednog pisma islamskih ekstremista u Egiptu osvjetljava načelnu nepomirljivost Crkve i islama: ,,Vi kršćanske svinje koji Boga svemogućega vrijeđate tvrdnjom da on ima ženu i sina, vi koji Boga klevećete predstavljajući ga jednim od trojice, vama je stroga kazna zajamčena…Neka vam bude obznanjeno, bili blizu ili daleko, staromu i mladomu, svećeniku i monahu, da ste se svojim djelima osudili na smrt i gubitak svojih dobara. Vašu će krv s pravom proliti muslimani, a vaš novac pripada nama. Vaš nemoral i vaše zle zavjere nećemo mirno i dokono promatrati. Mi dobro znamo kako se terorizira ljude kao što ste vi i kako se vas obožavatelje križa treba dokrajčiti. (...) Nećete izbjeći našu sablju žednu osvete. (...)"

8. ,,Gloria, Laus et honor tibi sit, Rex Christe Redemptor "; Aklamacija na Cvjetnicu.

Žele li demonstranti za mir zbilja služiti na korist mira u svijetu, onda neka:

a) rade na dobro kršćanskih obitelji, kršćanskih škola i kršćanskih država;

b) svagdje najboljim snagama ostvaruju i promiču nauk Propovijedi na gori;

c) svednevice u krunici zazivaju Mariju, Kraljicu mira;

d) demonstriraju na Trgu sv. Petra u Rimu radi posvete Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu.

9. I. vatikanski, Dogmatska konstitucija ,,Pastor Aeternus", Dz 1839.

10. ,,Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje" (Iv 3,5.). ,,Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14, 6). ,,Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji." (Iv 3,13). (On uzlazi na nebo s onima koji su s njim sjedinjeni). ,,Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se" (Mk 16,16.).

Židovskim vlastima koje su ispitivale apostole o Petrovom ozdravljanju uzetog čovjeka, Petar odgovara: ,,po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih, po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! ... I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima, po kojemu se možemo spasiti" (Dj 4, 10-12).

11. Lav XIII. u svojoj enciklici ,,Satis cognitum" piše: ,,Narav vjere je takva da nema ničega apsurdnijeg od prihvaćanja nekih stvari, a odbacivanja drugih. Vjera je, kako Crkva uči, ,,nadnaravna krepost po kojoj, uz pomoć Božju i njegove milosti, vjerujemo da je istinito ono što nam je objavio, ne zbog unutarnje istinitosti koju smo spoznali naravnim svjetlom razuma, već zbog autoriteta samoga Boga, Objavitelja, koji ne može prevariti ni prevaren biti" (I. Vatikanski, III. sjednica, 3. pogl.). Ako je sigurno da je Bog nešto objavio a netko u to ne vjeruje, taj ne vjeruje ni u što božanskom vjerom, jer ono što je apostol Jakov smatrao učinkom moralnog prijestupa, treba reći i za pogrešno mišljenje u pitanju vjere. ,,…tko u jednom samo posrne, postao je krivac svega" (Jak 2,10). Dapače, to još više vrijedi za pogrešno mišljenje. Jer se može manje istinito reći da onaj tko počini samo jedan grijeh krši svaki zakon, jer on možda samo praktično prezire veličanstvo Boga zakonodavca. Ali onaj koji se samo u jednoj stvari ne slaže s od Boga objavljenom istinom apsolutno odbacuje čitavu vjeru jer time odbija častiti Boga kao vrhovnu istinu i formalni motiv vjere. ,,U mnogim stvarima oni se slažu sa mnom, a samo u nekoliko stvari ne; ali zbog tih nekoliko stvari u kojima se ne slažu sa mnom, mnoge stvari u kojima se slažu, neće im koristiti " (sv.Augustin o Psal. LIV., br.19).

12. ,,Propast će, ti ćeš ostati ... godinama tvojim nema kraja" (Heb 1, 11-12)

13. ,,Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke" (Heb 13, 8. 14, usp. 1 Kor 12, 4-30)

15. Djeca koja umiru bez krštenja prije dobi razuma, idu u limb, u kojem uživaju stanje naravne sreće.

16. Papa Lav XIII. u svojoj enciklici ,,Illud Diuturnum" piše: ,,Jedini razlog koji ljudi mogu imati da se ne pokoravaju jest kada se od njih traži nešto što se otvoreno protivi naravnom ili božanskom zakonu, jer je jednako nezakonito zapovijedati ili činiti išta što krši naravni zakon ili Božju volju... I nema razloga zbog kojega bi one koji tako postupaju trebalo optužiti za odbijanje poslušnosti, jer ako se volja vladara protivi Božjim zakonima, oni sami prelaze granice vlastite moći i izvrću pravo, niti im vlast može biti valjana, budući da je, kad nema pravde, ništavna".

17. ,,Novus Ordo Missae, s obzirom na nove elemente za koje izgleda da su ondje uklopljeni i implicirani (premda ih se može različito vrjednovati), predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora “ (kardinal Ottaviani, Kratak kritički pregled Novog reda Mise).

Vidi još: 33 istine za razmatranje u našem vremenu