U
ime Oca i Sina i Duha svetoga. Amen.
Draga
subraćo,
dragi
prijatelji,
ljubljena
braćo!
Zahvalimo
Bogu i Presvetoj Djevici Mariji da se danas možemo ovdje okupiti. Nekoliko
trenutaka, nekoliko dana smijemo živjeti svoju vjeru. Presveta Djevica Marija
došla je u ovu zemlju Portugal, u Fatimu. Htjela se ukazati djeci pastirima da
im preda poruku za svijet. To se dogodilo poradi toga jer je htjela da se naše
duše uzdignu k nebu. Draga moja braćo, veoma je velika milost što možemo doći na
ovo mjesto. Na ovome su mjestu nekoć bila djeca pastiri. Osim toga, ovdje su
bili i ljudi koji su svakog trinaestoga u mjesecu godine 1917., do listopada
mjeseca, k njima dolazili. 13. listopada 1917. na ovome se mjestu dogodilo
izvanredno čudo. Kažu da se ovo čudo moglo vidjeti do udaljenosti od četrdeset
kilometara od Fatime. Da smo tog 13. listopada bili ovdje, bili bismo također
vidjeli izvanredno čudo Sunca koje se okreće i koje stvara snopove svjetlosti u
svim bojama. Cijeli je kraj bio uronjen u ove prekrasne boje, tri puta,
sveukupno deset minuta. Na koncu Sunce kao da je palo s neba i približilo se
nazočnim vjernicima kako bi potvrdilo istinitost ukazanja Presvete Djevice
Marije pred Fatimskom djecom.
Zašto
nam je dano ovo ukazanje Presvete Djevice Marije? Ona je htjela da se spase
naše duše. Htjela je da naše duše jednoga dana dođu k njoj u nebo. U nekoliko
izvanrednih slika objavila je fatimskoj djeci pastirima cijelu stvarnost naše
vjere. Djeca su njome bila oduševljena u najdubljem divljenju. Kao u ekstazi
bili su zadivljeni i zaneseni. Nisu znali kako trebaju opisati ljepotu Presvete
Djevice Marije. Pokušalo se pokazati im usporedbe. Nijedna usporedba ne može
izreći ljepotu Presvete Djevice Marije onako kako su je djeca vidjela. Presveta
se Djevica njima nije sama objavila. Željela je objaviti još nešto s neba:
svetoga Josipa. On je nosio našega Gospodina na ruci i blagoslivljao je svijet.
Presveta Djevica Marija prikazala se osim toga kao Gospa od brda Karmela i Gospa od Sedam Žalosti. Uglavnom se pokazivala kao Gospa od Krunice.
Željela je djeci prenijeti nužnost molitve krunice i nužnost patnje s našim
Gospodinom Isusom Kristom i našom dragom Gospom od Sedam Žalosti.
Htjela
je izreći svoje vlastite osjećaje kako bi djeca mogla priopćiti ove osjećaje
svima koji dobivaju prigodu čuti poruku djece. Osim toga, pokazala im je svetog
Mihovila Arkanđela.
Naša
je Gospa govorila i o dušama u čistilištu. Sestra Lucija je pitala o ovim
dušama kako bi saznala: „Gdje je moja prijateljica koja je umrla? Je li ona u
nebu? Je li u čistilištu?“ Saznala je od Presvete Djevice Marije: „Ova duša još
nije u nebu. U čistilištu je.“ Presveta Djevica Marija im je osim toga željela
pokazali stvarnost pakla. Pokazala je zgroženoj djeci što je pakao. Time je
željela potaknuti djecu da čine pokoru i da se mole za spasenje duša. Time je
htjela pokazati da je njezino Bezgrješno Srce posvema posvećeno proslavi
njezina božanskog Sina i spasu duša. Spašavati duše! Pomoći da duše dođu u
nebo! Po milosti Presvete Djevice Marije djeca su na određen način vidjela naš
cijeli katekizam u slikama.
Pokušajmo
se prenijeti u taj svijet. Upravo u današnjem vremenu moramo to pokušati. Što
se zbilo 1917. i danas je još istinito. Možda danas ovaj događaj ima još veću
istinu nego u ono vrijeme. Današnja je situacija u svijetu još gora nego godine
1917. Vjera nestaje. Bezbožnost svagdje uzima maha. Presveta je Djevica to već
onda nagovijestila. Kako je uznesena u nebo, tako je željela doći na zemlju.
Rekla je djeci: „Treba moliti i činiti pokoru kako bi se zaustavile nesretne
posljedice ovog gnjusnog krivovjerja komunizma. Ovaj će komunizam zavladati
svijetom ako se ne bude činila pokora, ako se ne bude molilo i ispunilo moju
volju.“
I njezina je dakle volja da se objavi tajna koju je Presveta Djevica Marija predala Luciji. Nažalost, moramo ustvrditi da se nije pridržavalo njezine volje i da ova tajna nije objavljena. Stoga se komunizam svagdje širi.
Sada
je na nama, moja draga braćo. Kako bismo mogli dijeliti uvjerenje djece, moramo
se unijeti u ovu atmosferu i u nutrini se pripraviti da se približimo Marijinu
Srcu. Naše srce izgara od želje koju je Presveta Djevica Marija nosila u svom
srcu i još danas nosi. Njezina je želja da njezin božanski Sin vlada. Ne želi
ništa drugo nego da vidi kako njezin božanski Sin vlada svijetom, dušama,
obiteljima i društvom. Njezina je želja da On vlada cijelim svijetom, kao što vlada na nebu! Ona je došla na zemlju da nas usrdno zamoli i da
ovdje na zemlji objavi: „Isus mora vladati vama!“ Ona to želi. Ona za tim
čezne. Za to nam daje sredstva. Prvo je sredstvo molitva.
Treba
moliti. Ona je to uvijek iznova govorila Luciji jer ju je Lucija uvijek ponovno
pitala: „Senhora, što želite od mene? Što hoćete da činim?“ Isto je pitanje
postavio sveti Pavao na putu u Damask našemu Gospodinu: „Domine, quid me vis
facere? – Gospodine, što hoćeš da činim?“ (Dj 9,6) „O Marijo, što hoćeš da mi
činimo?“ Marija je odgovorila: „Morate moliti! Uzmite svoju krunicu, molite
svaki dan svoju krunicu kako biste se posvećivali, spasili duše i spašavali
duše grješnikā.“ Kod svakog ukazanja ponovila je ove riječi.
Osim
toga, ohrabrila je djecu da primaju svetu Pričest. Dopustila je čak da anđeo
podijeli djeci presvetu Euharistiju, Presveta Djevica Marija ne želi ništa
drugo nego dati nam svoga Sina. Ona nam želi dati Isusa u naše srce.
Tajna?
U svojoj ljubavi Presveta se Djevica Marija spustila k nama jadnim grješnicima.
Htjela nas je opomenuti. Htjela nam je nagovijestiti buduće događaje da nas
zaštiti. Htjela je da mi sačuvamo našu vjeru i milost u našim dušama. Stoga je
došla. Stoga je objavila ovu tajnu i zahtijevala. Htjela je da se ova tajna
objavi. Mi to nažalost ne možemo prešućivati. Nažalost, nije se odgovorilo
volji Presvete Djevice Marije. Presveta Djevica Marija je tražila od Lucije da
Treću tajnu počevši od 1960. objavi papa. Ona to nije zahtijevala bez razloga.
Od
godine 1960. veoma su ozbiljni događaji trebali obilježiti povijest Crkve. Ona je
željela opomenuti nas i crkvene vlasti kako bi se izbjeglo ovu nesreću i kako
se ne bi izgubila vjera i duše. Mi smo opomenuti. Skrenuta nam je pozornost na
to. Znamo da su nakon 1960. kobna događanja obilježila povijest Crkve, osobito
s obzirom na odgovorne osobe u Crkvi. Vjerojatno odgovorni u svetoj Crkvi
poradi toga nisu htjeli objaviti ovu tajnu. Mislili su da ova objava nije
pogodna. Velika tajna, moja draga braćo! Velika tajna!
Presveta
Djevica Marija hoće da imamo istinska nebeska nagnuća u našim dušama. Ona hoće
naše nagnuće ljubavi prema dragom Bogu, naše nagnuće prema molitvi, naše
nagnuće sjediniti se s našim Gospodinom u presvetoj Euharistiji i žrtvovati se
za grijehe ovoga svijeta. Molimo danas Presvetu Djevicu za to da nam u tome
pomogne! Uvjeren sam, draga moja braćo, ovo je jedan od vaših glavnih razloga
da ste ovdje. Doputovali ste iz svih zemalja svijeta, iz Sjeverne i Južne
Amerike, iz Australije, iz Južne Afrike i iz cijele Europe. Došli ste ovamo da
se molite presvetoj Gospi Fatimskoj.
U
svojem srcu imate dojmove ove malene djece pastira. Ova su djeca razumjela
Presvetu Djevicu Mariju i odgovorila njezinim riječima. Molimo Presvetu Djevicu
Mariju da nam pritekne u pomoć! Molimo je da nam razriješi ovu veliku tajnu
Rima i današnje situacije papinstva.
Često nam se govori: „Ne kidajte i ne dijelite Crkvu. Ne izazivajte raskol!“ Recite
mi, draga moja braćo, gdje je jedinstvo Crkve? Što čini jedinstvo Crkve?
Provjerite u svim teološkim knjigama, u svim papinskim spisima, u svim knjigama
duhovnih učitelja i teologa. Jedinstvo Crkve čini jedinstvo vjere! Ako se netko
odvoji od Crkve, nema više katoličku vjeru. To je sve. Otkada je naš Gospodin
utemeljio svoju Crkvu, svatko tko u Crkvi ima neku vlast, mora je čuvati za
vjeru. Navlastito biskupi i papa stoje u službi ovoga jedinstva i ove vjere.
Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje! Ne neko drugo Evanđelje ili
bilo koje Evanđelje. Idite i propovijedajte Evanđelje! Vi stojite u službi ove
radosne vijesti koju sam vam predao. Ovu se vijest ne smije mijenjati.
Želimo
cijelu vjeru sveto sačuvati. Ni za što na svijetu ne želimo ukloniti Iota unum,
a još manje cijeli dio naše vjere. Mi želimo sačuvati neokrnjenu našu vjeru,
posvema neokrnjenu! Budući da želimo sačuvati ovo jedinstvo vjere, ljudi koji
gube vjeru, progone nas. To je današnja istinska situacija u kojoj se nalazimo.
Tajanstvena situacija. Vjerojatno se sada nalazimo u situaciji koju je naša
Gospa Fatimska nagovijestila u svojoj trećoj tajni.
One
koji žele ostati katolicima progone ljudi koji imaju vlast u Crkvi, ali se
udaljuju od vjere. Budući da se udaljuju od vjere, i nas bi željeli povući. Mi
smo im neposlušni jer ne želimo izgubiti vjeru. Poradi toga nas progone. Naš
Gospodin je to nagovijestio. Bit će loših pastira. Ove loše pastire ne smijemo
slijediti. Moramo slijediti dobre pastire.
Ovu
tajnu danas doživljavamo. Molimo Presvetu Djevicu Mariju da razriješi ovu
tajnu! Mučeništvo je za nas, za vas i za sve živjeti u ovome vremenu. To je
zbiljsko duhovno mučeništvo! Možda je ovo mučeništvo gore nego mučeništvo
krvlju. Danas se mora ustvrditi da ljudi koji bi trebali propovijedati katoličku
vjeru i štititi je poradi jedinstva vjere, napuštaju ovu katoličku vjeru. Žele
biti dobri sa svijetom, s modernim načelima i načelima ovoga društva koje
dopušta da ga više vodi sotona nego dragi Bog. Moja draga braćo, donesimo ovdje
kod Presvete Djevice Marije odluku da ćemo čuvati vjeru. Molimo je za milost da
ostanemo katolicima do konca naših dana.
Molimo
za milost ustrajnosti da možemo do kraja sačuvati katoličku vjeru! Zašto su
svi mučenici prolili svoju krv? Da bi sačuvali vjeru! Ako svi ne moramo biti
mučenici po prolijevanju krvi, ipak moramo biti mučenici u svojoj duši, u
svojemu srcu i u svojemu duhu. Na bilo koji način bit ćemo mučenicima. Želimo
biti nasljednicima onih koji su prolili svoju krv kako se ne bi odrekli vjere.
Obećajmo ovo Presvetoj Djevici Mariji. Naša nakana mora biti da to shvate svi
koji su oko nas da ne bi izgubili vjeru. Ako izgube vjeru, izgubit će svoje
vječno spasenje. Vidite, draga moja braćo, koje odluke danas moramo donijeti.
Moramo se moliti. Moramo se žrtvovati, prinijeti žrtvu vlastitog života. Moramo
prinijeti svoj život za otkupljenje svijeta, za spas duša, za spas svoje duše, za duševno spasenje naših obitelji i za svakog člana naših obitelji. Molimo se
i za obnovu svete Crkve Katoličke. Molimo se da Crkva iznova dobije svoj sjaj i
da opet postigne jedinstvo u vjeri. Molimo se da Crkva ponovno vidi tisuće
redovničkih zvanja i da se, kao nekoć, novicijati i sjemeništa opet napune,
radi održanja katoličke vjere, radi života po katoličkoj vjeri i radi širenja
katoličke vjere. Potrudimo se kod ovih mladih svećenika i bogoslova. Kako se
predaje Crkvi vjeru, svetu misnu Žrtvu, istinsku presvetu Euharistiju cijelim
srcem, tijelom i dušom, dolaze zvanja. Mi imamo zvanja jer imamo istinu.
Molimo
Presvetu Djevicu Mariju da blagoslovi našu bogosloviju i naše mlade svećenike
da budu istinski apostoli. Molimo je da blagoslovi naše redovnice, sestre
Bratstva i sve sestre koje se posvećuju Tradiciji: naše karmelićanke,
dominikanke, benediktinke i sve redovnice koje žele čuvati i širiti katoličke
običaje. Neka nas Presveta Djevica Marija blagoslovi kako bismo unatoč kušnjama
mogli nastaviti služiti vladavini njezina božanskog Sina. „Adveniat regnum tuum
- dođi kraljevstvo Tvoje!“ Gospodine
Isuse Kriste, neka Tvoje kraljevstvo siđe na ljude, obitelji i na društvo.
Neka
se Tvoje kraljevstvo nastavi u vječnosti.
U
ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
