Ono sveto što će se iz tebe roditi, zvat će se Sin Božji. Izvor mudrosti, Riječ Oca na visini! Ta će Riječ tvojim
posredstvom, sveta Djevice, postati tijelo. Tako će onaj koji kaže: Ja u Ocu i Otac u meni također moći kazati: „Jer ja izađoh od
Oca i dođoh.“
U početku, veli, bijaše Riječ. Već vrelo izvire,
ali zasad samo u samome sebi. Napokon, i
Riječ bijaše kod Boga. Obitavala je nedostupno svjetlo. Govoraše Gospodin
od početka: Ja mislim misli
mira, a ne tuge. Ali razmišljanje je tvoje u tebi i što misliš, ne znamo;
tko naime da spozna misao Gospodnju ili tko mu je bio savjetnik?
Siđe stoga misao mira u djelo mira: Riječ postade tijelo i već stanuje
u nama. Doista, stanuje po vjeri u našim srcima, stanuje u našem pamćenju,
stanuje u misli i silazi sve do same mašte. Što bi naime prije čovjek mislio o
Bogu ako ne da možda srcem načini idol? Bio je nedohvatljiv i nedostupan,
posvema nevidljiv i nezamisliv. Sad pak htjede da bude dohvatljiv, da se može
vidjeti, da se o njemu može misliti.
Reći ćeš, ali na koji način? Naime, prostrt u štali, ležeći
u djevičanskom krilu, propovijedajući na brdu, provodeći noć u molitvi, ili
viseći na križu, postajući blijed na umoru, slobodan među mrtvima i
zapovijedajući u podzemlju: odnosno, uskrsnuvši treći dan i pokazujući
apostolima mjesto čavala, znakove pobjede i napokon ulazeći pred njima u tajne
predjele neba.
Razmišljanje o bilo kojoj od navedenih stvari istinito je,
pobožno i sveto razmišljanje. O čemu god od navedenog mislio, o Bogu razmišljam
i po svemu on je moj Bog. To razmišljanje nazvah mudrošću. Razboritošću sam
smatrao hvaljenje uspomene na dobrotu koju je u takvim sržima obilno proizvela
svećenička mladica, a još obilnije za nas izlila Marija crpeći u visinama.
(sv. Bernard iz Clairvauxa, Govor o
vodovodu, Sabrana djela, Cisterc. Izd. 5 [1968], 282-283)
