Kardinal Walter Kasper upravo je objavio knjigu o papi
Franji naslova „Revolucija nježnosti i ljubavi“. Po njegovu mišljenju papa je
„pokrenuo mnoge stvari i ja mislim da trebamo ovo pokretanje. Jer kada
stagniramo, padamo u san“.
„Papa će se držati svoga programa“ misli njemački prelat,
ali što je u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium iznio u javnost, program
je za cijelo jedno stoljeće što jedan papa u tijeku svoje službe ne može
ostvariti. Franjino načelo nije toliko zauzeti stav, nego štoviše pokrenuti
procese koji više neće biti reverzibilni. To je njegova nakana“.
U najnovijem izdanju časopisa Herder Korrespondenz Spezial njemački filozof i etičar Robert
Spaemann izjavljuje da nitko ne zna „što Sveti Otac sada ima na umu“. I
oduševljene Franjine pristalice zbilja ne znaju prema kojemu cilju „vlak
Bergoglio“ putuje. „Osjećaja kaosa
se ne možemo posve riješiti“, kaže njemački filozof.
U ovim okolnostima nije iznenađujuće da je kardinal Gerhard
Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, u izdanju od 29. ožujka u La Croix rekao: „Franjo je više pastir (nego
teolog), a Kongregacija za nauk vjere ima poslanje teološki strukturirati jedan
pontifikat“. Progresivni povjesničar Alberto Melloni okomio se na ovu
primjedbu. Po njegovu shvaćanju „teološko strukturiranje pontifikata“ pape
Franje nije ništa drugo nego „smiješni izljev subverzivnog paternalizma“ (sic).
Također i vatikanist Andrea Tornielli koji ponajvećma laska papinskom okruženju
izjavljuje da je izjava kardinala Müllera ponizila sadašnji pontifikat kao da
nema primjerenu teološku strukturu i domašaj.
U suprotnosti s ovim uzbuđenjem Sandro Magister mirno i
jasno izjavljuje: „Svatko je kadar vidjeti da neke od najpoznatijih izjava pape
Franje zbilja boluju od nedostatka jasnoće.“
