Sveti
Oče,
s
najvećim nemirom danas oko nas konstatiramo sve veće propadanje
braka i obitelji, izvora i temelja cijelog ljudskog društva. Ovo
rastakanje sve se više ubrzava, osobito zakonskom promidžbom
najnemoralnijih i najizopačenijih oblika ponašanja. Božji zakon,
također i naravni, danas se javno gazi, najteži se grijesi na
dramatičan način umnažaju i vape za osvetom u Nebu.
Sveti
Oče,
ne
možemo Vam skriti da nas je prvi dio Sinode posvećen „Pastoralnim
izazovima o obitelji u kontekstu evangelizacije“ dovela u stanje
najviše pripravnosti. Čuli smo i pročitali iz usta osoba koje su
crkveni velikodostojnici – koji se služe Vašom podrškom, a da se
to ne opovrgava – tvrdnje tako protivne istini, tako
suprotstavljene jasnom i trajnom crkvenom nauku o svetosti braka da
je naša duša poradi toga bila duboko potresena. Ono što nas još i
više uznemiruje jesu neke Vaše riječi koje daju razumjeti da bi
mogao postojati razvoj nauka kako bi se odgovorilo novim potrebama
kršćanskog puka. Naš nemir dolazi od osude koju je sveti Pio X.
formulirao u enciklici Pascendi, slične prilagodbe dogme jesu
zahtjevi koji se danas iziskuju. Sveti Pio i Vi, Svetosti, dobili ste
puninu vlasti naučavanja, posvećivanja i upravljanja u poslušnosti
Kristu koji je Glava i Pastir stada u svakom vremenu i na svakom
mjestu i kojemu Papa mora biti vjerni namjesnik na zemlji. Predmet
dogmatske osude ne može vremenom postati praksa koja je pastoralno
dopuštena.
Bog
koji je stvorio narav želio je čvrsto jedinstvo muškarca i žene
radi uzdržavanja roda ljudskoga. Objava Staroga zavjeta nas poučava
na najjasniji način da je brak, jedan i nerazrješiv, između
muškarca i žene, ustanovio izravno Bog i da su njegova bitna
obilježja oduzeta slobodnom izboru ljudi kako bi ostali pod vrlo
osobitom božanskom zaštitom: „Ne poželi žene bližnjega svoga“.
(Iz 20,17).
Evanđelje
nas uči da je sam Isus kao Njegov vrhovni autoritet za sve vijeke
ponovno ustanovio brak koji je iskrivila ljudska pokvarenost u
njegovoj prvotnoj čistoći: „Što, dakle, Bog združi, čovjek
neka ne rastavlja“ (Mt 19,6).
Slava
je Katoličke Crkve da je tijekom stoljeća unatoč ugrozama i
kušnjama od sviju branila ljudsku i božansku stvarnost braka.
Uvijek je držala visoko na cijeni stijeg vjernosti, čistoće i
plodnosti koje obilježavaju istinsku bračnu i obiteljsku ljubav
premda su je pokvareni ljudi napustili samo zbog tog razloga.
Dok
se bližimo drugom dijelu Sinode posvećene obitelji držimo na
savjesti da moramo izreći Apostolskoj stolici duboku tjeskobu koju
osjećamo na pomisao o „zaključcima“ koji bi se mogli predložiti
ovom prigodom, ako bi u žalosnom slučaju trebali predstavljati nov
napad na svetost braka i obitelji, novo slabljenje stanja u kojem se
nalaze bračni parovi i obiteljski domovi. Naprotiv, nadamo se od
svega srca da će Sinoda zbilja učiniti djelo milosrđa podsjećajući
radi dobra duša na cjeloviti i spasonosni nauk o braku.
Posve
smo svjesni, u trenutačnom kontekstu, da osobe koje se nalaze u
neregularnim bračnim situacijama treba pastoralno pratiti, sa
samilošću, kako bi im se pokazalo milosrdno lice Boga ljubavi
kojega Crkva daje upoznati. Međutim, Božji zakon, izraz Njegove
vječne ljubavi za ljude, u sebi samome predstavlja vrhovno milosrđe
za svako vrijeme, svaku osobu i svaku situaciju.
Mi
dakle molimo da evanđeoska istina o braku koju bi Sinoda morala
proglasiti ne bude izdana u praksi mnogostrukim „pastoralnim
iznimkama“ koje bi joj izopačile izvorni smisao ili zakonodavstvom
koje bi joj gotovo automatski ukinulo stvarni domašaj. O ovoj točci
ne možemo prešutjeti da će nedavne kanonske uredbe motuproprija
Mitis iudex Dominus Iesus koje olakšavaju ubrzane izjave o
ništavnosti zbiljski otvoriti vrata postupku „katoličke rastave“
pod drugim imenom, usprkos izjavama o nerazrješivosti braka kojima
je popraćen. Ove uredbe slijede razvoj današnjih običaja ne
tražeći da ih ispravljaju prema božanskom zakonu; kako onda ne
biti potresen sudbinom djece koja su rođena u ovim poništenim
brakovima po hitnom postupku koji će biti žalosne žrtve „kulture
odbacivanja“?
U
XVI. stoljeću papa Klement VII. odbacio je rastavu koju je tražio
engleski kralj Henrik VIII. S obzirom na prijetnju anglikanskog
raskola Papa je unatoč pritiscima zadržao nepovredivi nauk Krista i
Njegove Crkve o nerazrješivosti ženidbe. Hoćemo li sada vidjeti da
se njegovu odluku ne priznaje zahvaljujući „crkvenopravnom
pokajničkom činu“?
U
našim danima, svugdje u svijetu, brojne obitelji hrabro ustaju
protiv građanskih zakona koji podrivaju naravnu i kršćansku
obitelj i koji jasno ohrabruju besramne oblike ponašanja protivne
najelementarnijem moralu. Zar će Crkva napustiti one koji, kadšto i
na vlastitu štetu, i uvijek uz podsmijeh i uvrede, nastavljaju s
tako nužnom i teškom borbom? Bilo bi to katastrofalno
protusvjedočanstvo i bilo bi za ove ljude izvorom gnušanja i
obeshrabrenja. Crkveni ljudi pak snagom vlastitog poslanja moraju im
biti jasan i temeljni oslonac.
Sveti
Oče,
poradi
časti našega Gospodina Isusa Krista, poradi utjehe Crkve i svih
katoličkih vjernika, poradi dobra cijelog ljudskog društva u ovom
ključnom trenutku Vas usrdno molimo da se preko Vas u svijetu
ponovno zaori riječ istine, jasnoće i čvrstoće u obranu
kršćanskog odnosno naprosto ljudskog braka, kao potpora njegovu
temelju, dakle razlici i komplementarnosti spolova, kao potpora
njegovoj jedinstvenosti i nerazrješivosti. Sinovski Vas usrdno
molimo da se preko Vas zaori riječ koju prate učinkovite mjere koje
pokazuju Vašu potporu katoličkoj obitelji i u djelima.
Ovu
poniznu molbu povjeravamo zaštiti svetog Ivana Kristitelja koji je
podnio mučeništvo jer je javno štitio svetost i jedinstvenost
ženidbe od svjetovne vlasti koja je bila sablažnjivo „ponovno
vjenčana“; moleći Preteču da Vašoj Svetosti dade hrabrost da
pred svijetom podsjeti na istinski nauk o naravnom i kršćanskom
braku.
Na
blagdan Gospe od sedam žalosti, 15. rujna 2015. godine.
+Bernard
Fellay
Generalni
poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X.
